Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4829/19 (A.H.)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4829/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-4829/19, rješavajući apelaciju A. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. H. podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 K 079570 19 Kps od 30. oktobra 2019. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. H. podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 K 079570 19 Kps od 30. oktobra 2019. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. A. H. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kerim Čelik, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 K 079570 19 Kps od 30. oktobra 2019. godine.
2. Općinski sud je Rješenjem broj 41 0 K 079570 19 Kps od 26. augusta 2019. godine potvrdio optužnicu Kantonalnog tužilaštva broj T04 0 KT 0028335 18 od 20. augusta 2018. godine protiv apelanta za krivično djelo pod tačkom 1. lihvarstvo iz člana 298. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i pod tačkom 2. krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH, sve u vezi sa članom 54. KZ FBiH.
3. Osporenim Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 K 079570 19 Kps od 30. oktobra 2019. godine odbijen je kao neosnovan prethodni prigovor branitelja apelanta na optužnicu Kantonalnog tužilaštva od 20. augusta 2019. godine.
4. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizilazi da je apelant u prethodnim prigovorima isticao formalne i bitne nedostatke u optužnici (da optužnica ne sadrži zakonom propisane podatke u smislu odredbe člana 242. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku FBiH, da nije precizirano mjesto i vrijeme izvršenja navedenih krivičnih djela, te da nisu dostavljeni dokazi odbrani unatoč zakonskoj obavezi). Općinski sud je naveo da je, nakon uvida u spis i predmetnu optužnicu, ovaj sud van svake razumne sumnje utvrdio da predmetna optužnica sadrži vrijeme, mjesto, način, koje je neophodno bilo navesti, s obzirom da se radi o krivičnom djelu pribavljanja protivpravne imovinske koristi iskorištavanjem nedovoljnog iskustva drugog i ugrožavanjem sigurnosti druge osobe. Općinski sud je naveo da, s obzirom da je „optuženi H.A. ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela pod tačkom 1. lihvarstvo iz člana 298. stav 1. i pod tačkom 2. krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH, sve u vezi sa članom 54. KZ FBiH“, samim potvrđivanjem optužnice sudija za prethodno saslušanje je potvrdio postojanje osnovane sumnje, te da će se navodi branioca apelanta razmotriti meritorno u toku glavnog pretresa, nakon čega će sud donijeti odluku u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku.
Apelacioni navodi
5. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjem prekršena prava iz člana II/2 i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6 stav 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim apelant tvrdi da je u konkretnom slučaju Općinski sud prilikom donošenja odluke tj. rješenja o prethodnom prigovoru protiv optužnice koju je Kantonalno tužilaštvo podiglo protiv apelanta, ne samo na pogrešan način primijenilo pozitivnopravne propise tj. odredbe Zakona o krivičnom postupku F BiH, nego se upustio u „utvrđivanje činjenica" i procjenu dokaza, što nije zadatak sudije za prethodno saslušanje prilikom donošenja ovakve procesne odluke, a postupanje na ovakav način je dovelo povrede prava na pravično suđenje, presumpcije nevinosti, pa u određenom dijelu i načela in dubio pro reo. Apelant smatra i da obrazloženje osporene odluke koje navodi da je „optuženi H.A. ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela...“ predstavlja povredu prava na pravično suđenje i presumpcije nevinosti, jer ocjenjivanje da li postoji osnovana sumnja mijenja utvrđenje o ostvarenju bitnih obilježja djela, što pojednostavljeno znači da sud smatra da je optuženi kriv i prije početka glavnog pretresa.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena.
a) Dopustivost u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije
7. U odnosu na osporeno rješenje Općinskog suda, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, u principu, nije moguće utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz stanja spisa, da je krivični postupak protiv apelanta u toku pred Općinskim sudom. Dakle, iz navedenog proizlazi da u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, te koja bi kao takva mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navode o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije preuranjena.
b) Dopustivost u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 2. Evropske konvencije
9. U odnosu na apelantove navode o kršenju presumpcije nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud u predmetu Peša protiv Hrvatske iznio sljedeće stanovište: „Sud ponavlja da je pretpostavka nevinosti upisana u stavu 2. jedan od elemenata poštenog krivičnog suđenja koje se traži u stavu 1. (...). U svom relevantnom aspektu član 6. stav 2. ima cilj spriječiti podrivanje poštenog suđenja izjavama koje prejudiciraju, a date su u bliskoj vezi s postupkom (...). Njime se zabranjuje preuranjeno izražavanje (...) samog suda mišljenja da je lice 'optuženo za krivično djelo krivo prije nego mu je to dokazano prema zakonu' (...), ali, takođe, obuhvata i izjave državnih funkcionera koje ohrabruju javnost da vjeruje da je osumnjičeni kriv i prejudiciraju ocjenu činjenica (...) nadležne sudske vlasti (...)“ (vidi, Evropski sud, Peša protiv Hrvatske, presuda od 8. aprila 2010. godine, aplikacija broj 40523/08, stav 138). Za razliku od člana 6. stav 1. Evropske konvencije, povreda pretpostavke nevinosti se ne ocjenjuje na osnovu postupka u cjelini, već kao zaseban procesni nedostatak.
10. U odnosu na navode apelanta da je sud formulacijom da je „optuženi H.A. ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela ...“ povrijedio njegovo pravo na pretpostavku nevinosti garantirano članom 6. stav 2. Evropske konvencije, Ustavni sud na osnovu sadržajne analize spornog rješenja u cjelini ne može izvesti zaključak da je redovni sud prejudicirao krivnju apelanata u kontekstu na koji je apelant ukazao, s obzirom da je Općinski sud naveo da je samim potvrđivanjem optužnice sudija za prethodno saslušanje utvrdio postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, pa se u konkretnom slučaju radi o procesnoj odluci koja ne pokreće pitanje iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o kršenju presumpcije nevinosti ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević