Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2319/18 (R. K.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2319/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-2319/18, rješavajući apelaciju Ranke Koviljac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3), tač. e) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Ranka Koviljac protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 186667 13 Rev od 23. januara 2014. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 186667 12 Gž od 3. aprila 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 186667 11 P od 23. decembra 2011. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Ranka Koviljac, protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 OP 186667 18 P 2 od 6. juna 2018. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Ranka Koviljac (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sokoca, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 17. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 186667 13 Rev od 23. januara 2014. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 186667 12 Gž od 3. aprila 2013. godine, Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 186667 11 P od 23. decembra 2011. godine, te zbog povrede prava na pristup sudu u parničnom postuku koji je prekinut Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 186667 11 P od 23. decembra 2011. godine. Apelantkinja je 5. jula 2018. godine dopunila apelaciju i osporila Rješenje Općinskog suda broj 65 OP 186667 18 P 2 od 6. juna 2018. godine.

Uvodne napomene

2. Apelantkinja je 21. februara 2011. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv Borivoja Koviljca i Aziza Hrustemovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja, iseljenja i naknade štete, vs. 1.000,00 KM.

3. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 186667 11 P od 23. decembra 2011. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 186667 12 Gž od 3. aprila 2013. godine, prekinuo postupak pokrenut apelantkinjinom tužbom do pravosnažnog okončanja vanparničnog postupka u pravnoj stvari određivanja nosioca stanarskog prava na stanu u Sarajevu bliže preciziranim u tužbi. Nakon toga, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 P 186667 13 Rev od 23. januara 2014.godine odbacio apelantkinjinu reviziju izjavljenu protiv rješenja Kantonalnog suda od 3. aprila 2013. godine.

4. Apelantkinja je, prije podnošenja ove apelacije, 16. aprila 2014. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) koje je smatrala da joj je povrijeđeno odlukama koje je osporila i u predmetnoj apelaciji, te zbog uskraćivanja prava pristupa sudu jer je Općinski sud prekinuo parnični postupak radi utvrđivanja prethodnog pitanja, odnosno radi pokretanja vanparničnog postupka u kojem se trebao odrediti nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu.

5. Ustavni sud je na sjednici velikog Vijeća održanoj 3. marta 2016. godine, odlučujući o apelaciji od 16. aprila 2014. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1779/14 kojom je apelaciju podnesenu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 186667 13 Rev od 23. januara 2014. godine (kojom je odbačena apelantkinjina revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 186667 12 Gž od 3. aprila 2013. godine), Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 186667 12 Gž od 3. aprila 2013. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 186667 11 P od 23. decembra 2011. godine odbio kao neosnovanu. U navedenoj odluci Ustavni sud je razmatrao apelantkinjine navode o povredi prava na pravično suđenje –pravo na pristup sudu zbog prekida postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u odluci koju je donio naveo da smatra da su Općinski i Kantonalni sud (u odluci koja je konačna u tom parničnom postupku) sasvim opravdano odlučili da prekinu parnični postupak i da se pitanje nosioca stanarskog prava riješi u vanparničnom postupku, sve u smislu važeće domaće zakonske regulative. Navedeno je da donošenjem Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 186667 12 Gž od 3. aprila 2013. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 186667 11 P od 23. decembra 2011. godine nije povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Činjenično stanje nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda

6. Apelantkinja je 3. februara 2017. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za nastavak parničnog postupka koji je prekinut rješenjem tog suda od 23. decembra 2011. godine, jer je u vanparničnom postupku donijeto pravosnažno rješenje kojim je određen nosilac stanarskog prava na predmetnoj nepokretnosti. Općinski sud je radi utvrđivana činjenica vezanih za nastavak postupka u predmetu održao ročište 12. aprila 2018. godine, na kojem su pristupili punomoćnici parničnih stranaka.

7. Općinski sud je Rješenjem broj 65 OP 186667 18 P 2 od 6. juna 2018. godine odbio apelantkinjin prijedlog za nastavak parničnog postupka od 3. februara 2017. godine pokrenut po tužbi od 21. februara 2011. godine. U obrazloženju je navedeno da je sud tokom postupka utvrdio da je apelantkinja 3. februara 2017. godine „izašla“ sa novim tužbenim zahtjevom koji se ne može smatrati preinačenjem osnovnog tužbenog zahtjeva, te da je potrebno podnesak - tužbu zavesti pod novi parnični spis. Navedeno je da apelantkinja tužbenim zahtjevom istaknutim u podnesku od 3. februara 2017. godine utvrđuje da je predmetni stan bračna stečevina, za šta je nadležno drugo parnično odjeljenje, a što se u tužbi iz 2011. godine nije utvrđivalo (predmet podnesene tužbe od 2011. godine nije bila bračna stečevina) a ni ostali dio tužbenog zahtjeva nije nastavak prvobitne tužbe, zbog čega je sud i pozvao apelantkinjinog punomoćnika da se izjasni da li želi nastaviti parnični postupak po tužbi iz 2011. godine.

8. Nadalje je navedeno da je apelantkinjin punomoćnik izjavila da je tužbu preinačila 3. februara 2017. godine i da predlaže vođenje postupka po uređenom tužbenom zahtjevu. S tim u vezi, Općinski sud je ukazao da podneseni prijedlog za nastavak postupka ne predstavlja uređenu tužbu, već novu tužbu, zbog čega je u skladu sa navedenim odbio apelantkinjin prijedlog za nastavak parničnog postupka.

9. Apelantkinja je protiv rješenja Općinskog suda od 6. juna 2018. godine podnijela žalbu.

10. Iz stanja spisa proizilazi da nadležni sud nije donio odluku o apelantkinjinoj žalbi . Apelacioni navodi

11. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelantkinja obrazlaže uskraćivanjem prava pristupa sudu, budući da je Općinski sud prekinuo parnični postupak radi vođenja vanparničnog postupka o određivanju nosioca stanarskog prava, a predmetni parnični postupak nije nastavljen ni nakon što je vanparnični postupak pravosnažno okončan. Apelantkinja zbog povrede navedenih prava traži naknadu nematerijalne štete.

Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je ukazao da se o istom pitanju već izjašnjavao u apelaciji broj AP-1779/14.

Dopustivost predmetne apelacije u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 P 186667 13 Rev od 23. januara 2014. godine, Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 P 186667 12 Gž od 3. aprila 2013. godine i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 P 186667 11 P od 23. decembra 2011. godine.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u tom dijelu Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka e).

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

14. Ustavni sud zapaža da apelantkinja u predmetnoj apelaciji, u ovom dijelu, pokreće ista pitanja koja su bila predmet njene ranije podnesene apelacije, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku i utvrdio da u konktetnom slučaju nisu povrijeđena apelantkinjina prava na povredu prava na pravično suđenje iz člana iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1779/14 od 3. marta 2016. godine dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Dopustivost apelacije u odnosu na Rješenje Općinskog suda broj 65 OP 186667 18 P 2 od 6. juna 2018. godine.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u tom dijelu Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3), tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

16. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

17. Apelantkinja smatra da joj je zbog Rješenja Općinskog suda broj 65 OP 186667 18 P 2 od 6. juna 2018. godine, kojim je odbijen njen prijedlog za nastavak parničnog postupka povrijeđeno pravo na pristup sudu.

18. Apelantkinja je protiv tog rješenja Općinskog suda podnijela žalbu o kojoj nadležni sud još nije donio odluku.

19. Dakle, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku, pa slijedi da je apelacija, u tom dijelu, preuranjena.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. st. (1) i (3) tač. e) i l) prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje; odnosno prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2319/18 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio