Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4781/18 (A. H.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Dokazni postupak
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4781/18

Apelacija

Odluka o meritumu

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4781/18, rješavajući apelaciju Almira Hasikića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Almira Hasikića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 K 067032 18 Kž 6 od 14. maja 2018. godine i Presude Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 K 067032 17 K od 15. decembra 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Almir Hasikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Stjepan Ćaćić, advokat iz Tuzle, podnio je 20. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 K 067032 18 Kž 6 od 14. maja 2018. godine i Presude Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 127 0 K 067032 17 K od 15. decembra 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te od Kantonalnog tužilaštva Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 10. januara 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni i Općinski sud su odgovore dostavili 27. januara, a Kantonalno tužilaštvo 21. januara 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Općinski sud je Presudom broj 127 0 K 067032 17 K od 15. decembra 2017. godine apelanta proglasio krivim da je počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojne droge iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH) pa ga je osudio na kaznu zatvora od dvije godine i pet mjeseci.

6. Iz obrazloženja presude proizlazi da je apelant osporavao zakonitost dokaza tvrdeći da je naredba za pretresanje izdata po usmenom zahtjevu nezakonita jer ne sadrži ništa što bi upućivalo na zaključak o vanrednim okolnostima koje bi uputile na opasnost od odlaganja. Slijedom navedenog, apelant je tvrdio da je pretres obavljen nezakonito, da je lišen slobode bez naredbe i da mu je povrijeđeno pravo na odbranu.

7. Općinski sud je izvršio uvid u označeni spis na osnovu čega je utvrdio da je MUPTK, Sektor kriminalističke policije, pod označenim brojem 17. marta 2017. godine dostavio izvještaj o realizaciji naredbe za pretres označenog broja od 17. marta 2020. godine, te dvije službene zabilješke od 12. i 7. oktobra 2016. godine. Iz službene zabilješke od 12. oktobra 2016. godine utvrđeno je da je apelant s još jednim licem u noćnim satima uzeo robu koju je sakrio u sušari u blizini vikend-objekta na označenoj lokaciji gdje njegov otac prodaje označene proizvode. Navedeno je da je ta lokacija zanimljiva po okupljanju lica sa šireg područja FBiH koja su sklona uživanju i rasturanju narkotika. Dalje je navedeno i da apelant tu lokaciju često koristi za prepakivanje i distribuciju dilerima koji rade za njega. Također, navedeno je i da je apelant od ranije poznat službenicima policije po zloupotrebi opojnih droga, te da je, radi daljnje prodaje, nabavio veću količinu droge amfetamin – speed i marihuana. Naznačeno je da apelant drogu čuva u „štekovima“ na označenoj lokaciji, da često koristi označeni putni pravac, te često obilazi područje Živinica. U službenoj zabilješci od 7. oktobra 2016. godine konstatovano je da apelant konstantno radi na rasturanju narkotika, da često odlazi na područje RS i FBiH, da je u samom vrhu narkodilera (označena su dva njemu potčinjena lica, te od koga preuzima robu), da fizički napada manje dilere koji ne ispunjavaju obaveze prema njemu, te da gradi mrežu sitnih dilera. Dovodeći u vezu službene zabilješke sa iskazom svjedoka M. K., koji je apelantov komšija na lokaciji vikend-objekta, koji apelanta poznaje lično, ali ne i njegovu suprugu, Općinski sud je zaključio da je apelant skrivao drogu na zemljištu oko vikend-objekta, da je prilikom lišavanja slobode kod sebe imao kilogram speeda, te da je preko dilera bio upoznat s kretanjem policajca, pa da je postojala opasnost od odlaganja. Nadalje, ukazano je da je naredba za pretres po usmenom zahtjevu izdata pred kraj radnog vremena u 15.45 časova, zbog čega nije mogla biti izdata u redovnom postupku izdavanja pismene naredbe.

8. Nadalje, na osnovu uvida u označeni spis utvrđeno je da je sutkinja za prethodni postupak odmah po zahtjevu za izdavanje naredbe daljnju komunikaciju s podnosiocem usmenog zahtjeva zabilježila sastavljanjem službene zabilješke o preduzetim radnjama, a što je u skladu sa članom 70. stav 2. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) jer nije postojala mogućnost da se koristi zvučni ili stenografski zapisnik. Slijedom navedenog, neosnovanom je ocijenjena apelantova tvrdnja da nije postupljeno u skladu sa citiranom zakonskom odredbom.

9. Općinski sud je dalje zaključio da je pretres apelantovog auta izvršen uz usmenu naredbu za pretres koju je apelant neposredno prije pretresa primio, te na kojoj se nalazi njegov potpis. Neosnovanom je ocijenjena apelantova tvrdnja da je pretres automobila izvršen prije nego mu je uručena naredba. U vezi s tim je ukazano da je u svom iskazu apelant istakao da je pretres počeo pred mrak, uz prisustvo svjedoka, a što je u svom iskazu potvrdio i svjedok M. H. koji je u svom iskazu naveo da nije vidio pretres vozila u trenutku kada je naišao putem, te svjedokinja A. H. koja je navela da je nekoliko sati sjedila u automobilu s lisicama, te da je do automobila došao jedan policajac koji je rekao da se u torbici nalazi kilogram hermetički zapakovane robe i pitao je da li nešto zna o tome. Slijedom navedenog, neosnovanom je ocijenjena apelantova tvrdnja da je pretres automobila otpočeo u 14.00 časova, tj. prije nego je sačinjena i uručena mu naredba za pretres. U vezi s tim, neosnovanom je ocijenjena i tvrdnja da to proizlazi iz navoda u samoj naredbi „radi daljnje prodaje nabavio veću količinu opojne droge amfetamin – speed i marihuane koju drži kod sebe u automobilu“ jer to proizlazi iz apelantovog prethodnog praćenja putem informatora, a kako je to navedeno u službenim zabilješkama.

10. Općinski sud je dalje istakao da su ovlaštena službena lica izvršila pretres i fotografisanje svih oduzetih predmeta. Činjenica da je u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta navedeno „jedna prozirna PVC kesa u kojoj se nalazi jedno veće pakovanje od aluminijske folije mašinski upakovano u kom se nalazi materija koja asocira na opojnu drogu“, prema stavu Općinskog suda, a suprotno apelantovim tvrdnjama, ne upućuje na zaključak da su oduzeti predmeti neovlašteno otvarani.

11. Iz obrazloženja presude dalje proizlazi da su oduzeti predmeti po nalogu sudije za prethodni postupak predati postupajućem tužiocu, nakon čega su dostavljeni na vještačenje. Stoga je neosnovanom ocijenjena apelantova tvrdnja da je postupljeno suprotno članu 85. ZKPFBiH.

12. Općinski sud je zaključio da droga pronađena kod vikend-objekta, koji je vlasništvo apelantovog oca, pripada apelantu, a na osnovu službenih zabilješki o apelantovom kretanju i radnjama, te da je apelant bez primjedbi potpisao zapisnik o oduzimanju. Činjenica da apelantov otac povremeno izdaje vikend-objekt i drugim licima ocijenjena je bez značaja s obzirom na sadržaj službenih zabilješki. Prema stavu Općinskog suda, i sama količina pronađene droge je dokaz koji potvrđuje apelantovu namjeru da vrši daljnji promet, a zbog čega se njegove radnje ne bi mogle kvalifikovati kao krivično djelo iz člana 239. stav 3. KZFBiH.

13. Prema stavu Općinskog suda, bez značaja je da na oduzetoj vagi iz vikend-objekta, te na oduzetoj drobilici iz apelantovog stana nije pronađen speed. U vezi s tim je ukazano da su pronađeni tragovi canabis sative, a što potvrđuje da apelant koristi i tu drogu, a koja se prodavala kod vikend-objekta, tj. da se radi o opojnoj drogi čijim se neovlaštenim prometovanjem stiču obilježja krivičnog djela prometa opojnih droga.

14. Kantonalni sud je Presudom broj 127 0 K 067032 18 Kž 6 od 14. maja 2018. godine djelimično uvažio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu preinačio tako što je odredio da se apelantu u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 16. marta 2017. godine od 14.30 časova pa do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, a najduže do 15. septembra 2018. godine do 14.30 časova. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

15. Iz obrazloženja presude proizlazi da je Kantonalni sud zaključio da ne postoje ozbiljni propusti u proceduri izdavanja i realizaciji usmene naredbe za pretres. Prvostepeni sud je na osnovu uvida u označeni spis suda utvrdio da njegov sastavni dio čini službena zabilješka sačinjena u skladu sa članom 70. stav 2. ZKPFBiH. Iz navedenog spisa proizlazi da je naredba za pretres prostorija, pokretnih stvari i lica koju je donio MUPTK označenog broja od 16. marta 2017. godine zasnovana na članu 71. stav 2. u vezi sa članom 65. stav 1. i članom 70. stav 1. ZKPFBiH, a po dobijanju usmenog odobrenja od tužioca putem telefona u 15.05 časova u skladu sa članom 67. stav

2. ZKPFBiH. Nakon toga, uslijedio je usmeni zahtjev za izdavanje naredbe sutkinji za prethodni postupak, te nakon što je ona izdala usmenu naredbu 16. marta 2017. godine u 15.45 časova ovlaštena službena lica E. M. i E. G. sačinila su i potpisala navedenu naredbu.

16. U službenoj zabilješci koju je sačinila sutkinja za prethodni postupak konstatovano je da je 16. marta 2017. godine u 15.35 časova obavila telefonski razgovor s ovlaštenim službenim licem E. G., da je obaviještena da su pripadnici MUP-a u prethodnom periodu operativnim radom došli do saznanja da je apelant radi daljnje prodaje nabavio veću količinu droge amfetamin i marihuana koju drži kod sebe u autu, u vikend-objektu na označenoj lokaciji, te u stanu koji koristi, da je 16. marta 2017. godine oko 14.40 časova na označenom putnom pravcu zaustavljen automobil kojim je upravljao i da se u automobilu nalazi njegova supruga A. H., da je zatraženo izdavanje naredbe za pretres automobila, stana, vikend-objekta, lica, te oduzimanje predmeta jer postoji opasnost od odlaganja, tj. da bi se predmeti koji se traže naredbom mogli sakriti ili uništiti, da je od ovlaštenog službenog lica obaviještena da je prethodno zatraženo i dobijeno odobrenje za pribavljanje usmene naredbe za pretres, a što joj je u telefonskom razgovoru obavljenom u 15.40 časova potvrdio i tužilac. Nakon ponovnog razgovora sa sutkinjom za prethodni postupak oko 15.45 časova ovlašteno službeno lice je pročitalo naredbu za pretres navedenih objekata i lica, te je sutkinja zaključila da je zahtjev za izdavanje usmene naredbe opravdan i odobrila ga je u skladu sa članom 71. stav 1.

ZKPFBiH.

17. Kantonalni sud je istakao da je i u usmenoj naredbi za pretres, kao i u službenoj zabilješci koju je sačinila sutkinja konstatovano da je ovlašteno službeno lice naredbu u cjelini pročitalo sutkinji. Nadalje, ukazano je da je u naredbi konstatovano da će se eventualno oduzeti predmeti odmah predati tužiocu na daljnje postupanje. Također, utvrđeno je da je službena zabilješka koju je sačinila sutkinja evidentirana u spisu 17. marta 2017. godine, tj. u zakonom propisanom roku. Slijedom navedenog, neosnovanom je ocijenjena apelantova tvrdnja da sutkinja nije pročitala naredbu, da to nije konstatovano od ovlaštenog službenog lica, te da službena zabilješka nije sačinjena u zakonom propisanom roku.

18. Prema stavu Kantonalnog suda, prvostepeni sud je pravilno ocijenio da postoji opasnost od odlaganja pa time i uslovi za izdavanje naredbe, rukovodeći se apelantovim ranijim ponašanjem, te činjenicom da je apelant nabavio veću količinu označene droge radi daljnje prodaje, a koju je držao kod sebe u autu, te u „štekovima“ u vikend-objektu i stanu. Na zaključak o postojanju opasnosti od odlaganja, prema stavu Kantonalnog suda, bez značaja su apelantovi navodi da je porodičan čovjek, da nije imao namjeru napustiti mjesto boravka, te da nije pokušao uništiti predmete koji se mogu oduzeti. Neosnovanom je ocijenjena i apelantova tvrdnja da službene zabilješke sačinjene 7. i 12. oktobra 2016. godine nisu provedene kao dokaz u toku glavnog pretresa i da se nisu mogle cijeniti u vezi s postojanjem opasnosti od odlaganja jer nisu saslušani „podnosioci“ službenih zabilješki. U vezi s tim je ukazano da je prvostepeni sud izvršio uvid u spis od 17. marta 2017. godine radi utvrđivanja činjenica relevantnih za izdavanje naredbe, pa da nije bilo neophodno saslušati ovlaštena službena lica na okolnost sačinjavanja službenih zabilješki.

19. Neosnovanom je ocijenjena i apelantova tvrdnja da samo izdavanje usmene naredbe u radno vrijeme naredbu čini nezakonitom. Ukazano je da se izdavanje usmene naredbe cijeni u odnosu na činjenicu da li postoji opasnost da bi se predmeti mogli uništiti i sakriti, da su u vezi s tim objašnjenja data u službenoj zabilješci sutkinje za prethodni postupak, te da je u skladu sa članom 70. stav 2. ZKPFBiH dozvoljeno izdavanje usmene naredbe i neposredno ovlaštenom službenom licu.

20. Kantonalni sud je zaključio i da je neosnovana apelantova tvrdnja da je pretres njegovog automobila izvršen prije nego što je izdata naredba za pretres. U vezi s tim je ukazano da je naredbom za pretres od 16. marta 2017. godine određen pretres radi pronalaženja izvršilaca i saučesnika, tragova krivičnog djela i predmeta važnih za krivični postupak i njihovo privremeno oduzimanje. Nadalje, ukazano je da iz zapisnika o pretresu automobila proizlazi da je pretres izvršen nakon što je apelantu uručena naredba za pretres u 18.25 časova i nakon što je izvršen pretres nad apelantom od 18.25 do 18.28 časova, da su pretresu bili prisutni tri označena službena lica i dva građanina, svjedoka, te da apelant nije imao primjedbi i da je potpisao zapisnik. U zapisniku je konstatovano i da je pretres obavljen od 18.30 do 18.45 časova i da je pri pretresu pronađena i oduzeta jedna prozirna PVC kesa u kojoj se nalazilo veće pakovanje u aluminijskoj foliji mašinski pakovano, a u kojem se nalazi materija koja asocira na opojnu drogu, te bliže opisani mobilni telefon. Također, ukazano je i da je apelantu izdata potvrda o oduzimanju navedenih predmeta, te da je on potpisao bez primjedbi. Kantonalni sud je zaključio da apelantove tvrdnje u ovom dijelu nisu potvrđene iskazima svjedoka A. H. i M. K. Najzad, u vezi s apelantovom tvrdnjom da je PVC kesa u kojoj se nalazilo označeno pakovanje bila u torbi koja je bila zatvorena, Kantonalni sud je ukazao da se torba nalazila na mjestu suvozača, tj. na vidnom mjestu, te da iz fotodokumentacije proizlazi da je bila zatvorena, zatim otvorena i da se u otvorenoj torbi vidi navedeno pakovanje.

21. Neosnovanom je ocijenjena i apelantova tvrdnja da su ovlaštena službena lica propustila da ga obavijeste o razlozima lišavanja slobode, da nije upućen da ima pravo na branioca i da branilac može prisustvovati pretresu, te da mu nije izdat zapisnik o lišavanju slobode. Kantonalni sud je istakao da apelant, nakon što mu je uručena naredba za pretres, nije tražio da pretresu prisustvuje branilac, kao i da je zapisnik o pretresu potpisao bez primjedbi. Također, ukazano je i da je apelant lice zrele dobi, da iz izvoda iz kaznene evidencije proizlazi da je do tada više puta osuđivan, te da je zapisnik o pretresu potpisao bez primjedbi. Također, ukazano je i na zapisnik o lišavanju slobode u kojem su u skladu sa zakonom navedeni i razlozi zbog kojih se apelant lišava slobode.

22. Prema ocjeni Kantonalnog suda, neosnovana je apelantova tvrdnja da nije postojala prepreka da se oduzeti predmeti, u skladu sa članom 72. tačka i) ZKPFBiH, dostave sudu bez odlaganja. U vezi s tim je ukazano da je u usmenoj naredbi navedeno da se oduzeti predmeti bez odlaganja imaju dostaviti nadležnom tužiocu, a što je i konstatovano u izvještaju o izvršenju naredbe za pretres. Neosnovanom je ocijenjena i tvrdnja da su privremeno oduzeti predmeti otvarani bez naredbe i ovlaštenja ovlaštenog tužioca, a zbog čega apelant nije bio u prilici da se upozna s tim šta je oduzeto prilikom pretresa vikend-objekta kojem nije prisustvovao. U vezi s tim je ukazano da su privremeno oduzeti predmeti bili uočljivi, mogli su se identifikovati prostim opažanjem, te su precizno opisani u zapisnicima o pretresu i potvrdama o privremeno oduzetim predmetima (koje je apelant potpisao bez primjedbi). Nadalje, ukazano je da su po naredbi suda privremeno oduzeti predmeti ostali pod nadzorom Tužilaštva, koje ih je zatim dostavilo na vještačenje. Shodno navedenom, zaključeno je da se u konkretnom slučaju nije radilo o oduzimanju predmeta čiji popis nije bio moguć. U prilog obrazloženju u ovom dijelu Kantonalni sud se pozvao na odluke Ustavnog suda br. AP 3597/14 i AP 1977/14.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

23. Apelant tvrdi da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

24. Naime, apelant tvrdi da su svi materijalni dokazi provedeni u toku postupka nezakoniti dokazi. U vezi s tim je istakao da nisu postojali zakonom propisani uslovi za izdavanje naredbe za pretresanje po usmenom zahtjevu. Ističe da ta naredba ne sadrži ništa što bi ukazalo da je postojala opasnost od odlaganja. Također, ističe i da naredba po usmenom zahtjevu nije mogla biti izdata u toku radnog vremena, odnosno da je bio radni dan, tj. da kraj radnog vremena sudije ne predstavlja okolnost koja upućuje na opasnost od odlaganja. Neprihvatljivim smatra i da su se redovni sudovi pozvali na dvije službene zabilješke sačinjene šest mjeseci prije izdavanja naredbe. U vezi s tim je naveo da te zabilješke nisu provedene kao dokaz na glavnom pretresu, kao i da lica koja su ih sačinila nisu saslušana u svojstvu svjedoka. U tom dijelu apelant je ukazao i da je lišen slobode 16. marta 2017. godine u 14.30 časova, kad je stavljeno pod kontrolu i njegovo vozilo, tj. očigledno nije postojala opasnost da uništi ili sakrije predmete, a da je naredba po usmenom zahtjevu izdata u 15.45 časova.

25. Nadalje, apelant tvrdi da pri izdavanju naredbe po usmenom zahtjevu nije postupljeno u skladu sa zakonom. U vezi s tim je istakao da nije zabilježen tok razgovora s podnosiocem zahtjeva za izdavanje naredbe, da nije sačinjen zapisnik u roku od 24 časa koji je trebao biti ovjeren i sačuvan s originalnim zapisnikom, već je, kako proizlazi iz njegovih navoda, sačinjena službena zabilješka. Iz te službene zabilješke, prema njegovom mišljenju, proizlazi da se sutkinja uopće nije upuštala u ocjenu ispunjenosti uslova za izdavanje naredbe (tvrdi da je naredba izdata u roku od 10 minuta).

26. Apelant tvrdi da je u službenoj zabilješci navedeno da je sutkinja izdala usmenu naredbu za pretres nakon što joj je u cijelosti pročitana od ovlaštenog službenog lica. Međutim, on tvrdi da iz izvještaja o realizaciji naredbe proizlazi da su ovlaštena službena lica tek nakon što je sutkinja izdala usmenu naredbu za pretres sačinila naredbu za pretresanje stana, vikend-objekta, pomoćnih i zajedničkih prostorija, vozila i lica. Također, ističe da se u izvještaju o izvršenju naredbe ne navodi da je sadržaj naredbe pročitan sutkinji, odnosno da je upoznat s naredbom.

27. Apelant dalje tvrdi i da je pretresanje vozila izvršeno nezakonito. On tvrdi da je pretresanje automobila izvršeno prije nego mu je uručena naredba za pretresanje. U vezi s tim je istakao da je u samoj naredbi navedeno da je radi daljnje prodaje nabavio veću količinu droge amfetamin – speed i marihuane koju drži kod sebe u automobilu, a što, prema njegovom mišljenju, upućuje na zaključak da su ovlaštena službena lica i prije izdavanja naredbe ulazila u automobil. U prilog navedenom ukazao je i na iskaz svjedokinje A. H. koja je potvrdila da je ovlašteno službeno lice pitalo šta zna o torbici u kojoj se nalazi kila hermetički zapakovane robe na suvozačevom sjedištu.

28. Nadalje, nezakonitim smatra i da su redovni sudovi saznanje da se droga nalazi u automobilu crpili iz službenih zabilješki sačinjenih prije šest mjeseci, a koje nisu dokaz u krivičnom postupku i na njima se ne može zasnivati odluka, odnosno da bi mogla, moraju biti saslušana lica koja su ih sačinila. Pri tom, posebno naglašava da su redovni sudovi pokušali ozakoniti nezakonit dokaz navodeći „da to proizlazi iz njegovog prethodnog praćenja putem informera“. Apelant tvrdi da protiv njega nikad nisu preduzete posebne istražne radnje u smislu člana 130. stav 2. tačke d) i e) ZKPFBiH pa proizlazi da su sudovi jednim nezakonitim dokazom pokušali ozakoniti drugi nezakonit dokaz.

29. Apelant dalje tvrdi da je u usmenoj naredbi navedeno da će se pronađeni i oduzeti predmeti dostaviti Tužilaštvu na daljnje postupanje, ali da o tome nema dokaza. To je za učinak imalo, prema njegovom mišljenju, da nije bilo kontrole nad oduzetim predmetima, kao i da nije izvršena identifikacija oduzetih predmeta ni od sutkinje, ni od tužioca, a što je suprotno članu 85. ZKPFBiH.

30. Prema apelantovim tvrdnjama, i pretres automobila i njegov pretres obavljen je nezakonito jer ga niko nije upozorio na njegovo pravo da pretresu može prisustvovati i njegov branilac. Ovo tim prije što, s obzirom na to da je već bio lišen slobode i automobil je bio obezbijeđen, pa nisu postojale posebne okolnosti da se pretres obavi bez branioca.

31. Apelant dalje tvrdi i da je pogrešno primijenjeno relevantno pravo. U vezi s tim je istakao da, čak i kad bi se prihvatilo da su provedeni dokazi zakoniti, niti iz jednog od njih ne proizlazi da je drogu držao neovlašteno radi prodaje. Stoga, smatra da mu je na teret moglo biti stavljeno eventualno krivično djelo iz člana 239. stav 3. KZFBiH, i to samo u vezi s količinom droge nađene u automobilu. U vezi s tim je istakao i da na oduzetoj vagi, odnosno drobilici nisu nađeni tragovi droge amfetamin – speed, koji bi upućivali na zaključak da je droga pripremana za daljnju prodaju, odnosno da sama količina droge nije dokaz koji sam po sebi upućuje na krivično djelo iz člana 238. stav 1. KZFBiH.

32. Najzad, apelant tvrdi da se o njegovim žalbenim navodima drugostepeni sud samo paušalno izjasnio pa da mu je prekršeno i pravo iz člana 13. Evropske konvencije.

b)Odgovor na apelaciju

33. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da taj sud nije utvrdio povredu apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da taj sud nije povrijedio niti jedno od prava na koje apelant ukazuje u apelaciji. U prilog navedenom, ukazano je i da je presuda tog suda potvrđena presudom Kantonalnog suda.

35. Kantonalno tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da su presude redovnih sudova zasnovane na zakonu i da nije prekršeno niti jedno od apelantovih prava.

V.Relevantni propisi

36. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Prava osumnjičenog odnosno optuženog (…) (2) Osumnjičenom odnosno optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

(...)

Član 11.

Zakonitost dokaza (…) (2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.

(...)

Član 65.

Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnina (1) Pretresanje stana i ostalih prostorija osumnjičenog odnosno optuženog i drugih lica, kao i njihovih pokretnina izvan stana može se preduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih nalaze počinilac, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak.

(...)

Član 67.

Naredba za pretresanje (1) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom.

(2) Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužioca ili na zahtjev ovlaštenih službenih lica koja su dobila odobrenje od tužioca.

Član 70.

Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju (1) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odgađanja. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopštiti direktno sudu ili telefonom, ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.

(2) Kada je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju sud će daljnji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, zapisnik se u roku od 24 sata mora dati na prijepis čija će se istovjetnost ovjeriti i čuvati sa originalnim zapisnikom.

Član 71.

Izdavanje naredbe za pretresanje (1) Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.

(2) Kad sudija za prethodni postupak odluči da izda naredbu za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu u skladu s članom 72. ovog zakona i pročitaće je u cjelini sudiji za prethodni postupak.

Član 72.

Sadržaj naredbe za pretresanje Naredba za pretresanje sadrži:

a) naziv suda koji izdaje naredbu, osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva i potpis sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu,

b) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će se navesti uz naznačavanje imena sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja,

c) ime, odjeljenje ili rang ovlaštenog lica na kog se naredba odnosi,

d) svrha pretresanja,

e) opis lica koje treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja,

f) određivanje ili opis mjesta, prostorija ili lica koja se traže, s navođenjem adrese, vlasništva, imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta,

g) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 časova i 21 časa ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi,

h) ovlaštenje izvršiocu naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti, ako to sud izričito odredi,

i) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odgađanja,

j) pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca, ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.

Član 74.

Postupak izvršenja naredbe za pretresanje (1) Prije početka pretresanja ovlašteno službeno lice mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje licu kod kojeg će se ili na kojem će se izvršiti pretresanje. Ako je nakon toga ovlaštenom službenom licu pristup uskraćen, može upotrijebiti silu, u skladu sa zakonom.

(...)

(3) Vlasnik odnosno korisnik stana i drugih prostorija pozvaće se da bude prisutan pretresanju, a ako je on odsutan - pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. Ukoliko lice kod kog se pretresanje ima izvršiti nije prisutno, naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje se izvršava i bez njegovog prisustva.

(4) Pretresanju stana, ostalih prostorija ili lica prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretresanju lica prisustvuju svjedoci istog pola.

Pretresanje lica vrši lice istog pola. Svjedoci će se prije početka pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan.

(…) Član 75.

Izvršenje naredbe za pretresanje lica Prilikom izvršenja naredbe za pretresanje lica, ovlašteno službeno lice mora dati obavještenje o svojoj funkciji i predati naredbu za pretresanje licu nad kojim će pretresanje izvršiti. Ovlaštena službena lice mogu upotrijebiti silu u skladu sa zakonom.

Član 76.

Zapisnik o pretresanju (1) O svakom pretresanju stana, prostorije ili lica sastaviće se zapisnik koji potpisuje lice kod kog se ili nad kojim se vrši pretresanje i lica čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja pretresanja oduzeće se privremeno samo oni predmeti i dokumenti koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i dokumenti koji se oduzimaju, a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah predati licu kojem su predmeti odnosno dokumenti oduzeti.

Član 77.

Oduzimanje predmeta na osnovu naredbe za pretresanje (1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlašteno službeno lice napisaće i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu.

(2) Ako je predmet privremeno oduzet od određenog lica, takva potvrda mora se predati tom licu. Ako je predmet privremeno oduzet iz stana ili prostorije, takva potvrda mora se predati vlasniku, stanaru ili korisniku.

(3) Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlašteno službeno lice mora, bez odgađanja, vratiti sudu naredbu i predati predmete i spisak oduzetih predmeta.

(4) Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva za izdavanje naredbe ili pod nadzorom ovlaštenog izvršioca naredbe.

Član 82.

Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda. (2) Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć, predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti.

(...).

Član 85.

Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije čiji popis nije moguć, zbog čega su stavljeni u poseban omot i zapečaćeni, vrši tužilac ili ovlaštena službena osoba na osnovu pismenog odobrenja koje je izdao tužilac. (2) Osoba od koje su predmeti i dokumentacija oduzeti pozvat će se da prisustvuje otvaranju omota. Ako se ne odazove pozivu ili je odsutna, omot će se otvoriti, a predmeti i dokumentacija pregledati i popisati u njenoj odsutnosti.

VI.Dopustivost

37. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

38. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

39. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 127 0 K 067032 18 Kž 6 od 14. maja 2018. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presuda apelant je primio 21. juna 2018. godine, a apelacija je podnesena 20. avgusta 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

40. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

41. Apelant tvrdi da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. i člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

42. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

43. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […].

44. Apelantovi navodi, u suštini, svode se na tvrdnju da se osporene presude zasnivaju na nezakonitim dokazima.

45. U vezi s apelantovom tvrdnjom da se osporene presude zasnivaju na nezakonitim dokazima, Ustavni sud podsjeća da član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na pravično suđenje, ali ne postavlja bilo kakva pravila o prihvatljivosti dokaza. To je prevashodno pitanje koje se reguliše domaćim zakonodavstvom (vidi Evropski sud, Schenk protiv Švajcarske, 12. juli 1988. godine, st. 45–46, serija A, broj 140. i Teixeira de Castro protiv Portugala, 9. juni 1998. godine, stav 34, Izvještaji 1998-IV). Zbog toga, kao stvar principa, Evropski sud smatra da njegova uloga nije da utvrđuje da li određena vrsta dokaza – na primjer dokazi koji su pribavljeni nezakonito u smislu domaćeg prava, mogu biti prihvatljivi ili, upravo, da li je aplikant kriv ili ne. U tom smislu, pitanje na koje se mora odgovoriti jeste da li je postupak kao cjelina, uključujući i način na koji su dokazi pribavljeni, bio pravičan. Ovo uključuje ispitivanje „nezakonitosti“ u pitanju, i, tamo gdje je u pitanju povreda drugih prava iz Konvencije, priroda utvrđene povrede (vidi Evropski sud, Bykov protiv Rusije [GC], aplikacija broj 4378/02, stav 89, 10. mart 2009. godine i Lee Davies protiv Belgije, aplikacija broj 18704/05, stav 41, 28. juli 2009. godine). Pri ocjeni da li je postupak kao cjelina bio pravičan također se mora imati u vidu da li su poštovana prava odbrane. Mora se ispitati da li je aplikantu bila data mogućnost da osporava zakonitost dokaza i da se protivi njegovom korištenju (vidi Evropski sud, Szilagyi protiv Rumunije (dec.), aplikacija broj 30164/04, 17. decembar 2013. godine). Pored toga, mora se uzeti u obzir kvalitet dokaza, uključujući da li okolnosti u kojim je pribavljen ukazuju na sumnju o njegovoj pouzdanosti ili tačnosti (vidi, pored ostalih, naprijed citiranu Bykov, stav 90. i Lisica protiv Hrvatske, aplikacija broj 20100/06, stav 49, 25. februar 2010. godine). Mada se problem pravičnosti neće neophodno pojaviti tamo gdje pribavljeni dokaz nije podržan drugim materijalima, treba imati u vidu da kada je dokaz veoma jak i nema rizika da je nepouzdan, analogno tome potreba za dokazima koji ga podržavaju je slabija (vidi Evropski sud, naprijed citirane, Lee Davies, stav 42. i Bykov, stav 90).

46. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 757/12 od 12. januara 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) istakao (vidi tačka 103): „Prema tzv. doktrini četvrte instance Evropskog suda, funkcija tog suda nije da se bavi činjeničnim ili pravnim pogreškama koje je, navodno, počinio domaći sud ukoliko i samo u mjeri u kojoj je moglo biti prekršeno pravo ili sloboda garantovana Konvencijom (vidi Evropski sud, Garcia Ruiz protiv Španije, presuda od 21. septembra 1999. godine, tačka 28). Štaviše, iako član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na pravično suđenje, on ne propisuje nikakva pravila o dopustivosti dokaza, niti o načinu na koji bi se oni trebali ocjenjivati, što su pitanja koja se, u prvom redu, imaju urediti domaćim pravom i odlukama domaćih sudova (vidi Evropski sud, Schenk protiv Švajcarske, presuda od 12. jula 1988, serija A, broj 140, tačke 45–46). Član 6. Evropske konvencije pruža samo proceduralne garancije i Evropski sud ispituje eventualno kršenje tih garancija.“

47. U konkretnom slučaju apelant najprije tvrdi da nisu postojali uslovi za izdavanje usmene naredbe jer nije postojala opasnost od odlaganja. U tom smislu smatra pogrešnim i pozivanje na dvije službene zabilješke sačinjene šest mjeseci prije izdavanja usmene naredbe. Također, tvrdi i da sutkinja za prethodni postupak nije zabilježila tok razgovora s podnosiocem zahtjeva za izdavanje naredbe, da nije sačinjen zapisnik u roku od 24 časa, koji je trebao biti ovjeren i sačuvan s originalnim zapisnikom. Najzad, apelant je u tom dijelu iznio i tvrdnju da su ovlaštena službena lica tek po izdavanju naredbe za pretres od sutkinje za prethodni postupak sačinila naredbu za pretres stana, vikend-objekta, pomoćnih i zajedničkih prostorija, vozila i lica.

48. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da su redovni sudovi apelantove identične navode detaljno ispitali i zaključili da su neosnovani. Iz obrazloženja obje presude proizlazi da je na osnovu uvida u označeni spis suda utvrđeno da njegov sastavni dio čini službena zabilješka sačinjena u skladu sa članom 70. stav 2. ZKPFBiH. Iz navedenog spisa proizlazi da je naredba za pretres prostorija, pokretnih stvari i lica koju je donio MUPTK označenog broja od 16. marta 2017. godine zasnovana na članu 71. stav 2. u vezi sa članom 65. stav 1. i članom 70. stav 1. ZKPFBiH, a po dobijanju usmenog odobrenja od tužioca putem telefona u 15.05 časova u skladu sa članom 67. stav 2. ZKPFBiH. Nakon toga, uslijedio je usmeni zahtjev za izdavanje naredbe sutkinji za prethodni postupak, te nakon što je ona izdala usmenu naredbu 16. marta 2017. godine u 15.45 časova ovlaštena službena lica E. M. i E. G. sačinila su i potpisala navedenu naredbu. Ustavni sud zapaža i da je u osporenoj drugostepenoj presudi detaljno interpretiran sadržaj službene zabilješke koju je sutkinja za prethodni postupak sačinila, te koja je u spisu evidentirana u roku od 24 časa, a kako je i određeno članom 70. stav 2. ZKPFBiH. Također, u obrazloženju presude je označeno da nije bilo uslova da se koristi zvučni ili stenografski zapisnik u smislu citirane odredbe, a zbog čega je i sačinjena i u roku od 24 časa u spis uložena službena zabilješka. Nadalje, imajući u vidu da je zahtjev za izdavanje usmene naredbe za pretres uslijedio nakon što je apelant zaustavljen u vozilu, da je u službenoj zabilješci o izdavanju usmene naredbe, pored ostalog, navedeno da je policija operativnim radom došla do saznanja da je apelant nabavio veću količinu droge radi daljnje prodaje koju skriva u automobilu, u vikend-objektu i stanu, zaključak redovnih sudova da je postojala opasnost od odlaganja u smislu člana 70. stav 1. ZKPFBiH, suprotno apelantovim tvrdnjama, ne ostavlja utisak proizvoljnosti. Najzad, na osnovu uvida u usmenu naredbu za pretres, kao i u službenu zabilješku koju je sačinila sutkinja, redovni sudovi su zaključili da je ovlašteno službeno lice naredbu u cjelini pročitalo sutkinji prije izdavanja usmene naredbe za pretres.

49. Nadalje, apelant tvrdi i da je pretresanje vozila izvršeno nezakonito, tj. da su policijski službenici ulazili u automobil i prije nego mu je uručena naredba za pretres. U prilog toj tvrdnji pozvao se na dio iskaza svjedokinje A. H. koja je potvrdila da je ovlašteno službeno lice pitalo šta zna o torbici u kojoj se nalazi kila hermetički zapakovane robe na suvozačevom sjedištu. Prema njegovom mišljenju, pretres automobila i njegov pretres su obavljeni nezakonito jer ga niko nije upozorio da pretresu može prisustvovati i njegov branilac.

50. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, u suštini, identičan apelantov navod ocijenili neosnovanim. U obrazloženju osporenih presuda je ukazano da iz zapisnika o pretresu automobila proizlazi sljedeće: da je pretres izvršen nakon što je apelantu uručena naredba za pretres u 18.25 časova (a koju je apelant potpisao bez primjedbi), da je izvršen pretres nad apelantom od 18.25 do 18.28 časova; da su pretresu bili prisutni tri označena službena lica i dva građanina, svjedoka; da apelant nije imao primjedbi i da je potpisao zapisnik. U zapisniku je konstatovano i da je pretres obavljen od 18.30 do 18.45 časova i da je pri pretresu pronađena i oduzeta jedna prozirna PVC kesa u kojoj se nalazilo veće pakovanje u aluminijskoj foliji mašinski pakovano, a u kojem se nalazi materija koja asocira na opojnu drogu, te bliže opisani mobilni telefon. Ukazano je i da je apelantu izdata potvrda o oduzimanju navedenih predmeta, te da je on potpisao bez primjedbi. Nadalje, ukazano je i da apelantove tvrdnje nisu potvrđene ni iskazima svjedoka A. H. i M. K. koji su u obrazloženjima presuda detaljno interpretirani. Također, u vezi s apelantovom tvrdnjom da je PVC kesa u kojoj se nalazilo označeno pakovanje bila u torbi koja je bila zatvorena, ukazano je da se torba nalazila na mjestu suvozača, tj. na vidnom mjestu, te da iz fotodokumentacije proizlazi da je bila zatvorena, zatim otvorena i da se u otvorenoj torbi vidi navedeno pakovanje. S obzirom na to da je pretres automobila kao i apelanta obavljen nakon što mu je uručena naredba za pretres, a da apelant ne tvrdi da naredba za pretres nije sadržavala i pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca, ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti, a kako je određeno članom 72. tačka j) ZKPFBiH, ne mogu se prihvatiti osnovanim ni apelantovi navodi da nije bio obaviješten da pretresu može prisustvovati i branilac. Najzad, u obrazloženjima osporenih presuda je navedeno da je izvršen i uvid u zapisnik o apelantovom lišavanju slobode, da su u njemu navedeni razlozi lišavanja slobode, te da je apelant zapisnik potpisao bez primjedbi. Stoga, ne mogu se prihvatiti osnovanim apelantovi navodi ni u tom dijelu.

51. Apelant tvrdi i da nije poštovana procedura otvaranja oduzetih predmeta. Također, tvrdi i da nema dokaza da su privremeno oduzeti predmeti dostavljeni Tužilaštvu.

52. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi i taj apelantov navod ocijenili neosnovanim. U vezi s tim su istakli da su privremeno oduzeti predmeti bili uočljivi, mogli su se identifikovati prostim opažanjem, te su precizno opisani u zapisnicima o pretresu i potvrdama o privremeno oduzetim predmetima (koje je apelant potpisao bez primjedbi). Nadalje, ukazano je da su po naredbi suda privremeno oduzeti predmeti ostali pod nadzorom Tužilaštva, koje ih je zatim dostavilo na vještačenje. Shodno navedenom, zaključeno je da se u konkretnom slučaju nije radilo o oduzimanju predmeta čiji popis nije bio moguć, a u kojem slučaju bi se imala primijeniti procedura iz člana 85. ZKPFBiH. Najzad, iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da su privremeno oduzeti predmeti, u skladu s usmenom naredbom, predati Tužilaštvu, koje ih je zatim dostavilo na vještačenje. Slijedom navedenog, apelantovi navodi ni u ovom dijelu nisu osnovani.

53. Nadalje, apelant nezakonitim smatra i da su redovni sudovi saznanje da se droga nalazi u automobilu crpili iz službenih zabilješki sačinjenih prije šest mjeseci, a koje nisu dokaz u krivičnom postupku i na njima se ne može zasnivati odluka, odnosno da bi mogla, moraju biti saslušana lica koja su ih sačinila, kao i da službene zabilješke nisu provedene kao dokaz na glavnom pretresu. Pri tome, posebno naglašava da su redovni sudovi pokušali ozakoniti nezakonit dokaz navodeći „da to proizlazi iz njegovog prethodnog praćenja putem informera“. Apelant tvrdi da protiv njega nikad nisu preduzete posebne istražne radnje u smislu člana 130. stav 2. tačke d) i e) ZKPFBiH pa proizlazi da su sudovi jednim nezakonitim dokazom pokušali ozakoniti drugi nezakonit dokaz.

54. Ustavni sud zapaža da je u obrazloženju osporene prvostepene presude navedeno da su kao dokazi na glavnom pretresu provedene i službene zabilješke sačinjene 7. i 12. oktobra 2016. godine, te da je njihov sadržaj detaljno interpretiran. Stoga, apelantova tvrdnja da one nisu provedene kao dokaz na glavnom pretresu nije osnovana. Nadalje, u službenoj zabilješci koju je sačinila sutkinja za prethodni postupak pri izdavanju usmene naredbe za pretres navedeno je, pored ostalog, da je policija operativnim radom došla do saznanja da je apelant nabavio veću količinu droge radi daljnje prodaje koju čuva u vikend-objektu, automobili i stanu, a navedene službene zabilješke su priložene i uz izvještaj o izvršenju usmene naredbe za pretresanje. Slijedom navedenog, proizlazi da su službene zabilješke nastale u vezi s operativnim radom policije, a ne, kako apelant neosnovano tvrdi, provođenjem posebne istražne radnje u smislu člana 130. ZKPFBiH (korištenjem informera). Ustavni sud zapaža i da su redovni sudovi izvršili uvid u spis od 17. marta 2017. godine radi utvrđivanja činjenica relevantnih za izdavanje naredbe, pa da su zaključili da nije bilo neophodno saslušati ovlaštena službena lica na okolnost sačinjavanja službenih zabilješki. Najzad, ni u postupku pred redovnim sudovima kao ni u apelaciji apelant nije dovodio u pitanje sam sadržaj službenih zabilješki, već je osporavao njihovu primjenu kao dokaza jer nisu saslušani kao svjedoci lica koja su ih sastavila. Stoga, imajući u vidu da su službene zabilješke cijenjene u kontekstu izdavanja usmene naredbe za pretres i u vezi s tim postojanja opasnosti od odlaganja, Ustavni sud nije mogao prihvatiti kao osnovane apelantove navode ni u ovom dijelu.

55. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da je u postupku pred redovnim sudovima apelant imao i koristio mogućnost da osporava zakonitost dokaza na kojim se zasnivala optužba protiv njega, te da su redovni sudovi njegove navode detaljno ispitali i u vezi s tim ponudili relevantne i dovoljne razloge koji ne ostavljaju utisak proizvoljnosti.

56. Najzad, apelant tvrdi i da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da mu je na teret moglo biti stavljeno samo krivično djelo iz člana 239. stav 3. KZFBiH, i to samo u vezi s količinom droge nađene u automobilu. U vezi s tim je istakao i da na oduzetoj vagi, odnosno drobilici nisu nađeni tragovi droge amfetamin – speed, koji bi upućivali na zaključak da je droga pripremana za daljnju prodaju, odnosno da sama količina droge nije dokaz koji sam po sebi upućuje na krivično djelo iz člana 238. stav 1. KZFBiH.

57. Ustavni sud zapaža da je u izreci osporene prvostepene presude precizno navedena količina droge koja se oduzima od apelanta koja, kako je prvostepeni sud i zaključio, upućuje na zaključak da je apelant drogu nezakonito nabavio i držao radi daljnje prodaje. Također, oduzeta droga je bila raspoređena u pakovanja različite veličine, te je čuvana na različitim lokacijama. Nadalje, u prilog ovom zaključku ukazano je, a suprotno apelantovim tvrdnjama, da su na vagi i drobilici pronađenim u vikend-objektu, odnosno apelantovom stanu pronađeni tragovi canabis sative, koja je također proglašena za opojnu drogu. Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti osnovanim ni apelantovi navodi u ovom dijelu.

58. Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da je apelantu bila uskraćena mogućnost da u postupku pred redovnim sudovima dovodi u pitanje i osporava zakonitost dokaza na kojim se zasnivala optužba protiv njega, da su redovni sudovi propustili da ispitaju njegove tvrdnje i u vezi s tim ponude relevantne i dovoljne razloge zašto one ne mogu dovesti do drugačijeg ishoda predmetnog postupka, te najzad da su redovni sudovi na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenili materijalno pravo.

59. Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na efektivan pravni lijek

60. Apelant tvrdi i da mu je prekršeno pravo iz člana 13. Evropske konvencije jer je Kantonalni sud propustio da se izjasni o njegovim žalbenim navodima koji su se ticali zakonitosti dokaza. Iz apelantovih navoda proizlazi da on smatra da mu je navedeno pravo prekršeno u vezi s pravom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da iz osporene drugostepene presude proizlazi da je apelant imao i koristio mogućnost izjavljivanja žalbe, da je drugostepeni sud detaljno ispitao njegove navode koji su se ticali zakonitosti dokaza, te ponudio relevantne i dovoljne razloge zbog čega ih je odbio kao neosnovane. Stoga, sama činjenica da apelant nije zadovoljan ishodom postupka po njegovoj žalbi ne dovodi u pitanje poštovanje njegovog prava iz člana 13. Evropske konvencije.

61. Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je prekršeno pravo iz člana 13. u vezi s pravom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

62. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da je apelantu bila uskraćena mogućnost da u postupku pred redovnim sudovima dovodi u pitanje i osporava zakonitost dokaza na kojim se zasnivala optužba protiv njega, da su redovni sudovi propustili da ispitaju njegove tvrdnje i u vezi s tim ponude relevantne i dovoljne razloge o njihovoj neosnovanosti, te najzad da su redovni sudovi na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenili materijalno pravo.

63. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz člana 13. u vezi s pravom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je u okolnostima konkretnog slučaja apelant imao i koristio mogućnost izjavljivanja žalbe, a drugostepeni sud detaljno ispitao njegove navode u vezi s povredom navedenih prava, te ponudio relevantne i dovoljne razloge zbog čega ih je odbio kao neosnovane, pa sama činjenica da je apelant nezadovoljan ishodom postupka ne dovodi u pitanje garancije iz člana 13. Evropske konvencije.

64. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

65. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4781/18 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio