Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2524/19 (R. R.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2524/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-2524/19, rješavajući apelacije Radmile Reljić, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Radmile Reljić podnesene protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 013647 19 Rev 2 od 1. kolovoza 2019. godine i Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 013647 19 Gž 2 od 9. travnja 2019.

godine (u dijelu u kojem je odlučeno da se radi o presuđenoj stvari), zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Reljić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 013647 19 Gž 2 od 9. travnja 2019. godine (u dijelu u kojem je odlučeno da se tužba odbacuje kao neblagovremena), zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Radmila Reljić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 12. lipnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 013647 19 Gž 2 od 9. travnja 2019. godine, koja se vodi pod brojem AP-2524/19, dok je 5. studenog 2019. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 013647 19 Rev 2 od 1. kolovoza 2019. godine, koja se vodi pod brojem AP-4247/19.

AP-2524/19

2. Rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru broj (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 013647 16 P2 od 23. studenog 2018. godine odbačena je tužba apelantice (podnesena protiv tuženog (ArcelorMittal d.o.o. Prijedor) sa zahtjevom da se obveže tuženi da apelantici nadoknadi materijalnu štetu na ime plaće za srpanj 2007. godine; da nadoknadi materijalnu štetu na ime razlike zatezne kamate od 1. kolovoza 2007. godine do 29. travnja 2009. godine na dosuđene plaće tužiteljice do 30. srpnja 2007. godine; da nadoknadi materijalnu štetu na ime zakonske zatezne kamate od 1. kolovoza 2007. godine do 10. lipnja 2010. godine na isplaćene plaće apelantice od 1. kolovoza 2007. godine do 28. veljače 2009. godine; da nadoknadi materijalnu štetu na ime povećanja plaće po osnovu prebačaja plana proizvodnje u određenim novčanim iznosima; da tuženi apelantici na osnovu razlike plaće po osnovu minulog rada, isplati određeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom; kao i da tuženi apelantici na dosuđene iznose uplati doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje).

3. Rješenjem Okružnog suda od 9. travnja 2019. godine odbijena je žalba apelantice i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda od 23. studenog 2018. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da se u pogledu tužbenog zahtjeva kojim je traže isplatu plaće za srpanj 2007. godine uz zatezne kamate, isplatu povećanja plaće po osnovu prebačaja plana proizvodnje, isplata razlike plaća po osnovu minulog i uplate doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje sa zakonskim zateznim kamatama sa zakonskim zateznim kamatama, radi o presuđenoj stvari s obzirom da je u ovom dijelu apelantičina tužba odbačena pravomoćnim rješenjem Osnovnog suda od 21. lipnja 2013. godine (iz razloga što po tom dijelu tužbenog zahtjeva već teče parnica kod nadležnog suda). Dalje je naveo da u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se isplate zakonske zatezne kamate od 1. kolovoza 2007. godine do 10. lipnja 2010. godine na isplaćene plaće apelantice od 1. kolovoza 2007. godine do 28. veljače 2009. godine, utvrđeno da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari i tužba je u ovom dijelu odbačena pravomoćnim rješenjem. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da će sud kad utvrdi da je parnica pokrenuta po zahtjevu o kome je već odlučeno tužbu odbaciti, kako je to propisano odredbom čl. 67. st. 1. toč. 4. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, Okružni sud je naveo da je zahtjev da joj na plaće dosuđene do 30. srpnja 2007. godine isplate zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1. kolovoza 2007. do 29. travnja 2009. godine, apelantica postavila prvi put u podnesku od 4. travnja 2013. godine. Osim toga, naveo je da je u podnesku od 4. travnja 2013. godine, apelantica je postavila i zahtjev da joj se na plaće isplaćene za razdoblje od 1. kolovoza 2007. godine do 28. veljače 2009. godine isplati zakonska zatezna kamata za razdoblje od 1. kolovoza 2007. godine do 1. ožujka 2009. godine, da bi u podnesku od 23. veljače 2018. godine tražila ove zakonske kamate i za razdoblje od 1. ožujka 2009. godine. Imajući to u vidu Okružni sud je istakao da je tužba u tom dijelu tužbenog zahtjeva neblagovremena imajući u vidu odredbu čl. 118. st. 1. Zakona o radu (podnesen po proteku prekluzivnog roka od tri godine).

AP-4247/19

4. Rješenjem Vrhovnog suda od 1. kolovoza 2019. godine odbačena je apelantičina revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda od 9. travnja 2019. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju reviziju izjavila i potpisala osobno apelantica, koja je po zanimanju elektrotehničar, sa završenom srednjom stručnom spremom, što znači da nije diplomirani pravnik i da nema položen pravosudni ispit. Imajući to u vidu, ukazao je da se radi o zakonskom ograničenju (čl. 247. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojim je stranci u postupku koja nema odvjetnika, a sama nije odvjetnik i nema položen pravosudni ispit, odnosno koju ne zastupa punomoćnik koji ima pravosudni ispit (čl. 301. u vezi s čl. 301.b stav 2. ZPP), onemogućeno da osobno izjavi reviziju.

Spajanje predmeta

5. S obzirom da navedene apelacije odnose na odluke donesene u istom postupku, Ustavni sud je u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2524/19 Apelacioni navodi

6. Apelantica u apelacijama smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka h) i m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i (3) točka h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

a) dopustivost ratione materiae – u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 77 0 P 013647 19 Rev 2 od 1. kolovoza 2019. godine i Rješenje Okružnog broj 77 0 P 013647 19 Gž 2 od 9. travnja 2019. godine (u dijelu u kojem je odlučeno da se radi o presuđenoj stvari)

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje je li članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelantica u apelaciji broj AP- 2524/19 osporava rješenje kojim je apelantičina tužba odbačena u dijelu u kojem je odlučeno da se radi o presuđenoj stvari, odnosno u apelaciji broj AP-4247/19 osporava rješenje kojim je revizija odbačena, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, to jest o procesnoj dopustivosti tužbe i revizije. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. svibnja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Dakle, iz navedenog proističe da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama (kojima se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i apelantičini navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b) neiscrpljivanje pravnih lijekova - u odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 77 0 P 013647 19 Gž 2 od 9. travnja 2019. godine (u dijelu u kojem odlučeno da se tužba odbacuje kao neblagovremena)

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listoapda 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

12. Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju apelantica propustila da, u skladu s odredbama članka 118. Zakon o radu - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 55/07), podnese tužbu nadležnom sudu u propisanom roku (u dijelu zahtjeva da joj se na plaće dosuđene do 30. srpnja 2007. godine isplati zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1. kolovoza 2007. do 29. travnja 2009. godine, te da joj se na plaće isplaćene za razdoblje od 1. kolovoza 2007. godine do 28. veljače 2009. godine isplati zakonska zatezna kamata za razdoblje od 1. kolovoza 2007. godine pa nadalje). Ustavni sud zapaža, dakle, da je apelantičina tužba u dijelu odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelantica nije u zakonom propisanom roku podnijela tužbu nadležnom sudu, čime je propustila iscrpiti učinkovite pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2524/19 (R. R.) | Sudska praksa | Aktio