Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-290/20 (M. M.)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Krivični postupak
- Pritvor
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-290/20
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 290/20, rješavajući apelaciju Mahira Meškovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mahira Meškovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici br. 04 0 K 011571 20 Kv od 17. januara 2020. godine i 04 0 K 011571 20 Kpp od 14. januara 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mahir Mešković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Azijada Mujkić, advokat iz Zenice, podnio je 23. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 K 011571 20 Kv od 17. januara 2020. godine i 04 0 K 011571 20 Kpp od 14. januara 2020. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će ukinuti osporena rješenja i apelanta odmah pustiti na slobodu.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
4. Kantonalni sud (sudija za prethodni postupak) je donio Rješenje broj 04 0 K 011 571 20 Kpp od 14. januara 2020. godine kojim je apelantu (zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo ubistvo iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, u daljnjem tekstu: KZ), odredio pritvor koji po ovom rješenju može trajati najduže mjesec dana računajući od 13. januara 2020. godine i može trajati najduže do 13. februara 2020. godine.
5. U obrazloženju rješenja je navedeno da Tužilaštvo provodi istragu protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo ubistvo iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. KZ, te da je podnijelo prijedlog za određivanje pritvora apelantu zbog razloga propisanih u članu 146. stav 1. tač. b) i c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP). Također je navedeno da je tužilac u prijedlogu naveo da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo (navedeno koje), navodeći da osnovana sumnja proizlazi iz priloga uz prijedlog za određivanje pritvora a što proizlazi iz načina kako je počinjeno ovo krivično djelo i apelantovog priznanja da je počinio krivično djelo ubistvo uz navođenje načina kako je preduzeo radnju izvršenja i zbog čega je to učinio. Apelant je, kako je navedeno u rješenju, izjavio da ne postoji obrazložen opći uvjet za pritvor, dakle, osnovana sumnja, a koji je potreban da bi se mogli razmatrati posebni pritvorski razlozi, da se ne može prihvatiti da se tužilac poziva na izvještaj MUP-a Zeničko-dobojskog kantona - Uprava policije PU 1, a osim toga, tužilac spominje i priloge uz izvještaj koje je trebalo da taksativno nabroji i da opiše njihov sadržaj da bi se potvrdila osnovana sumnja. Zbog navedenog, apelant je smatrao da se ne mogu ni razmatrati posebni pritvorski razlozi.
6. Sudija za prethodni postupak je ustanovio da postoje razlozi za pritvor iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP, dakle, iz oba pritvorska razloga.
7. U rješenju je navedeno da je tačno „da u prijedlogu za određivanje pritvora [Tužilaštva] nije detaljno obrazložena osnovana sumnja, ali da je ukazano iz čega ona proizlazi“. Dalje, sud navodi da iz zapisnika o saslušanju apelanta proizlazi da je on izašao u grad i sa sobom ponio kuhinjski nož koji mu služi za samoodbranu, jer su ga i ranije napadala izvjesna lica, kao i izjava da je „odlučio ubiti namrtvo tog momka“ (misli se na oštećenog), pa kada se ova izjava dovede u vezu sa izjavom saslušanih svjedoka A.G., koji je odvezao oštećenog u stanicu Hitne medicinske službe i vidio oštećenog neposredno na licu mjesta, i izjavom M.Š., koja je opisala da je apelant zadao nekoliko ubodnih rana oštećenom, sud je zaključio da nije upitno postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio radnju izvršenja predmetnog krivičnog djela zbog koje se i traži određivanje pritvora. Prilog navedenom je i nalaz Kantonalne bolnice Zenica o stepenu povreda oštećenog i apelanta.
8. Dalje je Kantonalni sud naveo iz čega proizlaze pritvorski razlozi iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP.
9. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi odbrane koji se odnose na nepostojanje osnovane sumnje (što proizlazi iz navedenog obrazloženja), a da su, također, neosnovani i navodi u pogledu neispunjenosti uvjeta za određivanje pritvora po obje pritvorske tačke.
10. Kantonalni sud, u vijeću od trojice sudija, donio je Rješenje broj 04 0 K 011 571 20 Kv od 17. januara 2020. godine kojim je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant (apelantov branilac) podnio žalbu protiv rješenja od 14. januara 2020. godine zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Kantonalni sud je razmotrio žalbu izjavljenu protiv rješenja o određivanju pritvora, pa je, nakon izvršenog uvida u cjelokupan krivični spis predmeta, odlučeno kao u izreci, a zbog sljedećih razloga.
12. Sudija za prethodni postupak je prilikom odlučivanja o prijedlogu za određivanje pritvora pravilno ocijenio sve dokaze Tužilaštva radi utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio predmetno krivično djelo za koje se sumnjiči tako što je 11. januara 2020. godine u Zenici, nakon verbalnog konflikta sa oštećenim u navedenom lokalu, izašao vani do parka preko puta, gdje je ranije sakrio jedan kuhinjski nož, uzeo ga, te je sačekao da i oštećeni izađe iz objekta, a zatim ga pozvao pogrdnim riječima (citirano) da bi, nakon što je oštećeni krenuo prema njemu, nasrnuo na ovoga, pa ga je s namjerom da ga liši života nekoliko puta snažno ubo ovim nožem u predjelu stomaka (i drugim mjestima), nanijevši mu tom prilikom lake tjelesne ozljede, nakon čega je pobjegao sa ovog mjesta, a nož bacio u rijeku Bosnu.
13. Kantonalni sud je naveo da osnovana sumnja da je apelant počinio predmetno krivično djelo proizlazi iz cjelokupnog tužilačkog spisa u kojem se nalaze nabrojani dokazi. Kantonalni sud je zaključio da je sudija za prethodni postupak opravdano ustanovio da postoji osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo za koje se apelant tereti, a što proizlazi iz apelantovog iskaza koji je u najvećem obimu priznao da je počinio radnju za koju se tereti. Zbog navedenog, Kantonalni sud je naveo da se može zaključiti da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio radnje zbog kojih se predlaže određivanje pritvora, a što je preduvjet da bi se moglo odlučivati o pritvorskim razlozima. Stoga, ne stoje žalbene tvrdnje da u prijedlogu za određivanje pritvora nije obrazložena osnovana sumnja i da Tužilaštvo nije dalo ocjenu dokaza na kojima se zasniva osnovana sumnja. Uz prijedlog je, kako je naveo Kantonalni sud, dostavljeno dovoljno dokaza iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
14. Apelant ukazuje na povredu njegovog prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da Tužilaštvo u prijedlogu nije obrazložilo opći uvjet za pritvor, dakle osnovanu sumnju, a koji je potreban da bi se mogli razmatrati posebni pritvorski razlozi. Apelant ukazuje da je Tužilaštvo navelo da osnovana sumnja proizlazi iz izvještaja MUP-a Zeničko-dobojskog kantona - Uprava policije PU, kao i priloga uz njega, koje obrazloženje Kantonalni sud u rješenju od 14. januara 2020. godine prihvata u cijelosti, iako na strani 2. obrazloženja navodi: „Tačno je da u prijedlogu za određivanje pritvora Kantonalnog tužilaštva u Zenici nije detaljno obrazložena osnovana sumnja, ali je ukazano iz čega ona proizlazi.“ Apelant smatra da je obrazloženje pobijanog rješenja suprotno izreci, te da je rješenje kontradiktorno samo sebi. Apelant je navedeno isticao u žalbi ( da tužitelj u svom prijedlogu za određivanje pritvora nije opisao osnovanu sumnju, da nije izvršio ocjenu dokaza, niti ih je nabrojao, a čijom ocjenom bi uputio na zaključak da postoji osnovana sumnja) koja je odbijena kao neosnovana. Apelant smatra da je sud u oba pobijana rješenja proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise, čime je i počinjena povreda apelantovog prava. Apelant navodi da sud nije mogao preuzeti ulogu tužilaštva s obzirom na to da je i sam sud u svom rješenju od 14. januara 2020. godine konstatirao da tužitelj nije obrazložio osnovanu sumnju. Apelant je ukazao na odredbu člana 145. stav 2. ZKP kojom je propisano da se pritvor određuje ili produžava rješenjem suda na prijedlog tužitelja, a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenog, odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz člana 146. stav 1.a) istog zakona, dok odredba stava 3. istog člana zahtijeva, između ostalog, da prijedlog za produženje pritvora bude obrazložen. Iz ovih zakonskih odredaba jasno proizlazi da je tužitelj u prijedlogu za određivanje pritvora dužan navesti okolnosti na osnovu kojih smatra da su ispunjeni uvjeti za određivanje pritvora, kao i dokaze kojima te okolnosti potkrepljuje, a da je sud dužan omogućiti osumnjičenom da se izjasni u vezi sa tim okolnostima prije donošenja odluke. Sud se pri odlučivanju o osnovanosti prijedloga za određivanje pritvora kreće u okvirima navoda i razloga sadržanih u tom prijedlogu. U tom smislu su već zauzeti stavovi u vezi sa nedostacima prijedloga za određivanje/produženje pritvora i objavljeni u biltenu sudske prakse Vrhovnog suda. U vezi sa postojanjem osnovane sumnje da je apelant učinio predmetno krivično djelo, tužitelj samo konstatira da ona proistječe iz navoda iz izvještaja Uprave policije PU I, kao i priloga uz izvještaj. Tužitelj se neosnovano poziva da postojanje osnovane sumnje proizlazi iz navedenog izvještaja s obzirom na to da sadržaj drugih akata ne može nadomjestiti nedostatke prijedloga za određivanje pritvora, kao inicijalnog akta kojim nadležni tužitelj pokreće procedure ispitivanja zakonskih uvjeta za određivanje pritvora, a koji kao formalni akt mora sadržavati minimalne elemente propisane zakonom. Apelant ukazuje da, s obzirom na to da je izostala tužilačka ocjena osnovane sumnje, bez obzira na dokaze u prilogu prijedloga, sud nije mogao po službenoj dužnosti mimo prijedloga Tužilaštva ispitivati iz kojih to činjenica i okolnosti proizlazi osnovana sumnja, tj. sud nije mogao razmatrati te dokaze i dati sudijsku ocjenu dokaza. Pošto osnovanu sumnju, kao opći uvjet da bi se uopće razmatrali posebni pritvorski razlozi, Tužilaštvo nije obrazložilo, apelant predlaže da Ustavni sud donese odluku o usvajanju apelacije. Apelant, također, predlaže da Ustavni sud hitno donese privremenu mjeru kojom će ukinuti osporena rješenja, te da se apelant ima smjesta pustiti na slobodu. b)Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u toku postupka nisu povrijeđena apelantova prava koja navodi, te da se u apelaciji ponavljaju prigovori i osporavaju razlozi za pritvor a o čemu se sud izjasnio i iznio svoje razloge u obrazloženju rješenja.
16. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo je navelo da je uz prijedlog za određivanje pritvora Kantonalnom sudu dostavljen i činjenični opis-izvod iz naredbe o provođenju istrage o tome šta je počinio apelant, odnosno za šta se on tereti i zbog čega je protiv njega donesena naredba o provođenju istrage. Dakle, prijedlog za određivanje pritvora, osim činjeničnog opisa, sadrži i navode iz čega proizlazi osnovana sumnja, a koji su svi navedeni u izvještaju MUP-a Zeničko-dobojskog kantona, a to su izjave oštećenog i drugih svjedoka, kao i materijalni dokazi. Sve ovo, uz apelantovo priznanje, nepobitno ukazuje na osnovanu sumnju da je on počinio krivično djelo na način opisan u naredbi o provođenju istrage i prijedlogu za određivanje pritvora, pa samim tim nije jasno kakvo je to detaljnije obrazloženje osnovane sumnje trebalo navesti. Tužilaštvo je, također, navelo da je pritvor apelantu određen u trajanju od mjesec dana i da je nakon toga optužnica podignuta (i potvrđena) u kojoj je navedeno da više ne postoje pritvorski razlozi zbog kojih je pritvor određen.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 - ispravke, 56/03 - ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:
Odjeljak 6. Pritvor Član 145.
"Opće odredbe (1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uvjetima propisanim u ovom Zakonu i samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom.
(2) Pritvor određuje ili produžuje rješenjem sud na prijedlog tužitelja a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenog odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz člana 146. stav (1) tačka a) ovog Zakona.
(3) Tužitelj je dužan sudu podnijeti obrazložen prijedlog za produženje pritvora najkasnije pet dana prije isteka roka iz rješenja o pritvoru. Sud odmah dostavlja prijedlog osumnjičenom, odnosno optuženom i njegovom branitelju.
(4) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se osumnjičeni, odnosno optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa posebnom hitnošću.
(5) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvoreni će se odmah pustiti na slobodu. Po prijedlogu optuženog ili branitelja za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama sud će održati ročište odnosno sjednicu vijeća o čemu će obavijestiti stranke i branitelja. Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni ne sprečava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća. Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje pritvora žalba nije dozvoljena."
Član 146. stav 1. tač. b) i c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:
b) ako postoji osnovan strah da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,
c) ako naročite okolnosti opravdavaju strah da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje "od tri godine" ili teža kazna, (...)
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 17. januara 2020. godine, a apelacija je podnesena 23. januara 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
24. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
25. U konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantu određena mjera pritvora zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo ubistvo iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. KZ zbog čega lišavanje slobode potpada pod član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.
26. Apelant osporava rješenja kojima mu je određen pritvor i u kojima je utvrđeno da postoje uvjeti koji opravdavaju određivanje mjere pritvora zbog razloga propisanih članom 146. stav 1. tač.
b) i c). U apelaciji apelant ne osporava postojanje osnovane sumnje kao takve, već navodi da Tužilaštvo nije obrazložilo postojanje osnovane sumnje u prijedlogu za određivanje pritvora, te da je sud postupao van prijedloga Tužilaštva, odnosno proizvoljno i suprotno zakonu.
27. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da se pravo na ličnu slobodu i sigurnost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5. Evropske konvencije garantira da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se, u prvom redu, u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva ZKP koji je primijenjen u konkretnom slučaju, dakle, nacionalnog prava koje mora biti usklađeno sa standardima iz Evropske konvencije.
28. U odnosu na navode o kršenju prava iz člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća na to da je Evropski sud u svojoj praksi iskazao stav da postojanje „osnovane sumnje“ na kojoj se zasniva lišavanje slobode čini suštinski dio garancija protiv proizvoljnog hapšenja i da predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora. Ustavni sud podsjeća da je „osnovanost“ sumnje na kojoj se hapšenje mora temeljiti bitan dio zaštite utvrđene članom 5. stav 1. tačka c) (vidi, Evropski sud, Mehmet Hasan Altan protiv Turske, presuda od 10. septembra 2018. godine, stav 124, Fernandes Pedroso protiv Portugala, presuda od 12. septembra 2018. godine, stav 87). Osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo podrazumijeva postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je određeno lice možda počinilo krivično djelo (vidi, Evropski sud, Ilgar Mammadov protiv Azerbejdžana, presuda od 22. maja 2014. godine, stav 88, Erdagöz protiv Turske, presuda od 22. oktobra 1997. godine, Izvještaji 1997 VI, stav 51, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. augusta 1990. godine, Serija A broj 182, stav 32). Šta je osnovano zavisi od svih okolnosti, ali činjenice koje izazivaju sumnju ne moraju biti jednakog nivoa kao činjenice potrebne za opravdanje osuđujuće presude, ili čak podnošenje krivične prijave (vidi, Merabishvili protiv Gruzije [VV], presuda od 28. novembra 2017. godine, stav 184).
29. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantu mjera pritvora određena zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo, kako je prethodno navedeno. Pri tome je sud, kako je navedeno u osporenom prvostepenom rješenju, postupao po prijedlogu Tužilaštva za određivanje pritvora. Također, iz obrazloženje prvostepenog rješenja proizlazi da je Tužilaštvo navelo da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo ubistvo iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. KZ, te je navelo da osnovana sumnja proizlazi iz priloga uz prijedlog za određivanje pritvora, a što proizlazi iz načina na koji je počinjeno ovo krivično djelo i apelantovog priznanja.
30. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je Kantonalni sud, suprotno apelacionim navodima, naveo da je tačno da „osnovana sumnja nije detaljno obrazložena, ali je ukazano iz čega ona proizilazi“ (apelant navodi da osnovana sumnja uopće nije obrazložena). Također, suprotno apelantovom navodu, Tužilaštvo je u odgovoru navelo da je uz prijedlog za određivanje pritvora Kantonalnom sudu dostavljen činjenični opis - izvod iz naredbe o provođenju istrage o tome šta je počinio apelant, odnosno za šta se on tereti i zbog čega je protiv njega donesena naredba o provođenju istrage, te da prijedlog za određivanje pritvora, osim činjeničnog opisa, sadrži i navode iz čega proizlazi osnovana sumnja a koji su svi navedeni u izvještaju MUP-a Zeničko-dobojskog kantona (izjave oštećenog i drugih svjedoka, kao i materijalni dokazi).
31. Stoga je, dakle, na osnovu prijedloga Tužilaštva, a koji (a ne osnovana sumnja, kako apelant navodi) treba biti obrazložen u skladu sa članom 145. stav 3. ZKP, te priloga uz njega, Kantonalni sud utvrdio postojanje osnovane sumnje, kako je to i naveo u prvostepenom, a zatim drugostepenom rješenju. Stoga se, suprotno apelantovim navodima, u okolnostima konkretnog slučaja ne čini da je proizvoljan, niti suprotan zakonskim propisima stav sudova da postoji osnovana sumnja da je apelant opisanim radnjama počinio krivično djelo, a osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio predmetno krivično djelo (kako je navedeno u drugostepenom rješenju) proizlazi iz cjelokupnog tužilačkog spisa u kojem se nalaze izvještaj MUP-a Zeničko-dobojskog kantona - Uprava policije PU I, standardizirani policijski izvještaj od 11. januara 2020. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka, apelanta i drugi dokazi koje je sud naveo.
32. Stoga, Ustavni sud smatra da su Općinski i Kantonalni sud iz dokaza koje je Tužilaštvo dostavilo uz prijedlog utvrdili da postoji osnovana sumnja i o tome dali detaljne, jasne i, prema ocjeni Ustavnog suda, dovoljne razloge. Ovo pogotovo kada se apelacijom ne osporavaju činjenice i dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja, već strogo formalno način na koji je Tužilaštvo „predstavilo“ sudu osnovanu sumnju u prijedlogu za određivanje pritvora. Stoga, nema ništa što ukazuje na to da je o pitanju postojanja osnovane sumnje odlučeno proizvoljno. Ustavni sud smatra da ovakvu ocjenu oba redovna suda o postojanju osnovane sumnje apelant nije doveo u sumnju svojim navodima ukazujući na stavove Vrhovnog suda Federacije BiH, niti svojim tumačenjem zakonskih odredaba, kako je Tužilaštvo trebalo postupati. Stoga, Ustavni sud smatra da osporena rješenja nisu u suprotnosti sa odredbama ZKP i Evropske konvencije i da sadrže razloge u pogledu postojanja općeg uvjeta za određivanje pritvora iz člana 146. stav 1. ZKP.
33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije u situaciji kada je redovni sud na osnovu prijedloga Tužilaštva zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret i kada je o svom zaključku da postoji osnovana sumnja dao odgovarajuće i relevantno obrazloženje koje se ne čini proizvoljnim, niti suprotnim relevantnim zakonskim odredbama.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević