Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4919/19 (F. M.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4919/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-4919/19, rješavajući apelaciju Fazile Milanković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Fazila Milanković protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 112523 17 Rev od 5. septembra 2019. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Fazila Milanković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupaju Mirsada Božanović i Tatjana Gajić advokati iz Tuzle, podnijela je 23. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 112523 17 Rev od 5. septembra 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice B.M. (majka apelantice) da joj tuženi (DD Rudnik soli „Tušanj“ Tuzla i Grad Tuzla) isplate određeni novčani iznos po osnovu totalne štete pričinjene na stambenom objektu, pobliže opisanom izrekom prvostepene presude, te je obavezana tužiteljica da tuženom nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je u predmetnom postupku utvrđeno da je predmetni objekat bio totalno oštećen 1981. godine, te prioritetno predviđen za rušenje i da je već tada bio rizičan za upotrebu. Vrhovni sud je dalje naveo da je odredbama člana 376. st. (1) i (2) Zakona o obligacionim odnosima propisano da potraživanje naknade za prouzrokovanu štetu zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik saznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo, a u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala, dok je članom 360. stav (1) navedenog zakona propisano da zastarjelošću prestaje pravo da se zahtijeva ispunjenje obaveze. Budući da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 13. januara 2012. godine, Vrhovni sud je ukazao da je pravilan zaključak drugostepenog suda da je propustila da podnese tužbu i u subjektivnom i u objektivnom roku za naknadu materijalne štete za predmetni objekat, zbog čega je nastupila zastara njenog potraživanja, pa je prestalo njeno pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelantica smatra da je pogrešno redovni sud prihvatio prigovor zastare potraživanja u predmetnom postupku, te se poziva na drugačije odlučenje redovnog suda povodom identičnog pitanja.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

6. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 16. stav (1) tačka b) Pravila Ustavnog suda propisano da su učesnici u postupku stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se osporava apelacijom i sud, odnosno organ čija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije (član VI/3.b) Ustava).

7. Također, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 63. stav (2) Pravila Ustavnog suda predviđeno da će se u slučaju da ako apelant umre u toku postupka po apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Dakle navedenom odredbom regulisana je situacija ukoliko apelant umre u toku postupka po apelaciji.

8. Međutim, u konkretnom slučaju, postavlja se pitanje da li je apelantica, koja je podnijela apelaciju 23. decembra 2019. godine protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 112523 17 Rev od 5. septembra 2019. godine, ovlašteno lice za podnošenje apelacije u svoje ime u slučaju kada je majka apelantice, koja je bila stranka u postupku, preminula 30. novembra 2019. godine, dakle, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

9. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) ako je navodna žrtva povrede umrla prije podnošenja zahtjeva, moguće je da lice koja ima potreban pravni interes, kao ona u bliskom srodstvu, podnese zahtjev u kojem navodi prigovore vezane uz smrt; međutim, zahtjev se vodi pod imenom osobe koja je srodnik (vidi, Varnava i drugi protiv Turske, presuda od 18. rujna 2009. godine, zahtjevi br. 16064/90, 16065/90, 16066/90, 16068/90, 16069/90, 16070/90, 16071/90, 16072/90 i 16073/90). Također, Ustavni sud ukazuje da Evropski sud, izuzetno, bliskom srodniku direktne žrtve povrede nekog konvencijskog prava, priznaje aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva u vlastito ime i kad njegovi prigovori nisu vezani uz smrt direktne žrtve, obrazlažući to time da podnosilac ima „nasljedni interes“ povratiti troškove postupka pred domaćim sudovima koje je poslije sestrine smrti on platio i, drugo, da njegovi prigovori otvaraju pitanja koja se tiču pravilnog upravljanja pravosuđem, pa stoga i važnog pitanja koje se odnosi na opći interes (vidi, Evropski sud, Micallef protiv Malte, presuda od 7. oktobra 2009. godine, zahtjev broj 17056/06). Isto tako, Ustavni sud ukazuje da bi, s obzirom na prigovore na osnovu člana 6. Evropske konvencije, Evropski sud bio spreman priznati aktivnu legitimaciju srodnika bilo kad su prigovori bili od općeg interesa, a podnosioci zahtjeva su, u svojstvu nasljednika, imali legitiman interes nastaviti sa zahtjevom (vidi, Evropski sud, Marie-Louise Loyen i Bruneel protiv Francuske iz 2005. godine, i obrnuto, Bič i drugi protiv Turske, presuda od 3. jula 2006. godine, aplikacija broj 55955/00), bilo na osnovi direktna učinka na podnosiočeva nasljedna prava (vidi, Evropski sud, Ressegatti protiv Švicarske, presuda od 13. jula 2006. godine, aplikacija broj 17671/02).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se tužiteljičin zahtjev za naknadu štete ne može po svojoj prirodi podvesti pod nasljedni interes apelantice, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju ne radi o nekom npr. suvlasničkom pravu, već o naknadi materijalne štete u predmetu u kojem pred redovnim sudovima nije učestvovala apelantica. Također, Ustavni sud zapaža da pitanje navodno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije stvar koja otvara pitanja koja se tiču pravilnog upravljanja pravosuđem, pa stoga i važnog pitanja koje se odnosi na opšti interes.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4919/19 (F. M.) | Sudska praksa | Aktio