Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-10/20 ("AUTORAD" d.o.o. Pelagićevo, Financ d.o.o. Mostar i "Elektro Profing" d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Javne nabavke
  • Troškovi postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-10/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-10/20, rješavajući apelacije "AUTORAD" d.o.o. Pelagićevo i drugih, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

"AUTORAD" d.o.o. Pelagićevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 029037 19 Uvp od 11. prosinca 2019.

godine;

„Financ“ d.o.o. Mostar protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 29174 19 Uvp od 7. studenog 2019. godine;

"Elektro Profing" d.o.o. Mostar protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028934 19 Uvp od 27. studenog 2019.

godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-10/20

1. "AUTORAD" d.o.o. Pelagićevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Sanel Nezirić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 31. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 029037 19 Uvp od 11. prosinca 2019. godine.

2. U predmetom postupku koji je okončan osporenom odlukom Suda BiH odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje prvostupanjske presude kojom je odbijena tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Ureda za razmatranje žalbi BiH) od 26. lipnja 2018.godine, kojim je usvojena apelantova žalba i poništena odluka od 19. travnja 2018. godine o izboru najpovoljnijeg ponuđača u postupku javne nabavke, te je usvojen je zahtjev apelanta za naknadu troškova sastava žalbe i još jedne žalbe u određenim novčanim iznosima, kao i troškove uvida u ponudu u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je u pravilno u prvostupanjskoj presudi prihvaćena odluka tuženog organa kojom je djelimično uvažio zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Naime, odluku o troškovima na ime sastava žalbi tuženi organ je zasnovao na članku 18. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu: Tarifa), a kojim su propisani bodovi u neprocjenjivim predmetima upravnog postupka, i to 80 bodova za podneske kojima se pokreće upravni postupak, podneske sa činjeničnim navodima i obrazložene prijedloge. Pored navedenog, apelantu je također dosuđena naknada troškova za izvršeni uvid u spis predmeta na osnovu člana 26. stavak 1. točka 4. Tarife, kojom je određeno da odvjetnik ima pravo da obračuna nagradu po utrošenom vremenu u visini od 10 bodova za svakih započetih pola sata u slučaju razmatranja i pregleda spisa u svim postupcima. Imajući u vidu da je u žalbenom postupku zahtjev apelanta i bio opredijeljen na poništenje akta, Sud BiH je istakao da je je pravilno zaključeno (od strane tuženog organa i prvostupanjskog suda) da se radi o neprocjenjivom predmetu, odnosno o predmetu u kome se ne može odrediti vrijednost. S tim u vezi, je istakao da je neosnovano pozivanje apelanta na odredbe Zakona o javnim nabavkama, s obzirom da se odredbe koje je citirao u zahtjevu odnose na obavezu uplate naknade za pokretanje žalbenog postupka u postupku javne nabavke, ili pak na visinu naknade koja je određena prema vrijednosti javne nabavke i nikako se ne može odnositi na troškove nastale prilikom zastupanja u žalbenom postupku. Dakle, troškovi žalbenog postupka javne nabavke mogu se odmjeriti i dosuditi jedino po odredaba Tarife koje se odnose na neprocjenjive predmete, zbog čega je irelevantno apelantovo inzistiranje da se na troškove žalbenog postupka treba primijeniti Zakon o javnim nabavkama.

2. AP-13/20

4. Financ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sanel Nezirić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 31. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 29174 19 Uvp od 7. studenog 2019. godine.

5. U predmentom postupku koji je okončan osporenom odlukom Suda BiH odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje prvostupanjske presude kojom je odbijena tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Ureda za razmatranje žalbi BiH) od 11. srpnja 2018.godine, kojim je uvažena apelantova žalba i poništena Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača od 7. lipnja 2018. godine, Zapisnik o ocjeni ponuda i Zapisnik o ocjeni prihvatljivosti ponuda, te je predmet vraćen prvostupanjskom organu na ponovni postupak. Osim toga, uvažen je apelanov zahtjev za povrat sredstava na ime naknada za pokretanje žalbenog postupka u određenom novčanom iznosu, te je uvažen apelantov zahtjev za naknadu troškova zastupanja, sastava žalbe u određenom novčanom iznosu, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan.

6. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je u skladu sa odredbama članka 18. stavak 2. i

33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu: Tarife) ugovorni organ obavezan da apelantu nadoknadi troškove postupka. S tim u vezi, naveo je da je apelant u cijelosti uspio sa žalbom, kojom je zahtijevao poništenje akta ugovornog organa kao prvostupanjskog organa i gdje je tuženi kao drugostupanjski organ, s pozivom na odredbu članka 230. stavak 2. Zakona o upravnom postupku BiH i donio odluku da se akt poništi i predmet vrati prvostupanjskom organu na ponovni postupak. Imajući u vidu da je u žalbenom postupku apelantov zahtjev i bio opredijeljen na poništenje rješenja, Sud BiH je istakao da je pravilno zaključeno da se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu, odnosno o predmetu u kome se ne može odrediti vrijednost, bez obzira što je, kako apelant ističe, poznata vrijednost spora, u kome su relevantne odredbe članka 18. stavak 2. i 33. Tarife. Također, naveo je da je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan apelanov prigovor kojim se pozvao na odredbe Zakona o javnim nabavkama, jer se ne odnose na troškove spora, odnosno vrijednost spora, već vrijednosti javne nabavke, odnosno ugovora. Dakle, ne mogu se primjenjivati odredbe Tarife koje se odnose na procjenjive predmete, gdje se nagrada određuje u zavisnosti od vrijednosti spora, zbog čega, apelant bez osnova inzistira na primjenu odredbe članka 18. stavak 6. Tarife. Nadalje, Sud BiH je naveo da ne nalazi potrebnim od Upravnog odbora odvjetničke komore tražiti objašnjenje ili mišljenje o primjeni članka 18. Tarife u postupcima sastavljanja žalbi u upravnom postupku, iz razloga što je predmetna odredba sasvim jasna, a odredbama Zakona o upravnim sporovima, nije niti propisana takva mogućnost.

3. AP-54/20

7. "Elektro Profing" d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sanel Nezirić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 7. siječnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 028934 19 Uvp od 27. studenog 2019. godine.

8. U predmentom postupku koji je okončan osporenom odlukom Suda BiH odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje prvostupanjske presude kojom je odbijena tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Ureda za razmatranje žalbi BiH) od 6. lipnja .2018. godine, kojim je usvojena apelantova žalba izjavljena protiv tenderske dokumentacije u otvorenom postupku javne nabavke ugovornog organa i poništena tenderska dokumentacija zajedno sa obavještenjem o nabavci od 12. travnja 2018. godine. Osim toga, usvojen je apelantov zahtjev za povrat uplaćenih sredstava na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka i zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe u određenom novčanom iznosu, dok je u preostalom dijelu apelant odbijen.

9. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je pravilno prvostupanjski sud prihvatio odluku tuženog organa kada je djelimično uvažio apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka na osnovu članka 18. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljenjm tekstu: Tarife) koji propisuje naknadu u neprocjenjivim predmetima za sastav žalbe u upravnom postupku. Imajući u vidu da je u žalbenom postupku apelantov zahtjev i bio opredijeljen na poništenje rješenja, Sud BiH je istakao da se radi o neprocjenjivom predmetu, odnosno o predmetu u kome se ne može odrediti vrijednost. Također, istakao je da je neosnovano apelantovo pozivanje na odredbe Zakona o javnim nabavkama, jer se ne odnose na troškove spora, odnosno vrijednost spora, već vrijednosti javne nabavke, odnosno ugovora. Naime, članak 108. stavak 1. Zakona o javnim nabavkama, ne propisuje vrijednost spora vezanu za troškove spora, već vrijednost nabavke od koje zavisi visina iste naknade za žalbu. Konačno, Sud BiH je naveo da je nepotrebno od Upravnog odbora odvjetničke komore tražiti objašnjenje ili mišljenje o primjeni odredbi članka 18. Tarife u postupcima sastavljanja žalbi u upravnom postupku, iz razloga što je predmetna odredba sasvim jasna, a odredbama Zakona o upravnim sporovima, nije niti propisana takva mogućnost.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-10/20.

11. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primjenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su je Sud BiH u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Suda BiH (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti broj AP-922/19 od 25. lipnja 2019. godine i AP-430/19 od 11. lipnja 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-10/20 ("AUTORAD" d.o.o. Pelagićevo, Financ… | Sudska praksa | Aktio