Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-876/20 (D. Š.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Eksproprijacija
  • Naknada
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-876/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-876/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Dane Šušak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dane Šušak protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 V 028581 19 Gž od 25. decembra 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 V 028581 19 Gž od 10. januara 2019.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dane Šušak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Vujadin Ljubojević, advokat iz Prnjavora, podnio je 5. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 V 028581 19 Gž od 25. decembra 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 V 028581 19 Gž od 10. januara 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, okončanom osporenim rješenjem Okružnog suda, za nekretnine potpuno ekspropisane Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove - Područna jedinica Prnjavor (u daljnjem tekstu: RUGIP PJ Prnjavor) od 11. januara 2018. godine, u stvarnom i faktičkom vlasništvu apelanta sa 1/1 dijelom, određena je pravična naknada i obavezan je protivnik predlagača Republika Srpska da apelantu isplati pravičnu naknadu za potpuno eksproprisane predmetne nekretnine u određenom novčanom iznosu, sa zakonskim zateznim kamatama.

3. U obrazloženju osporenog rješenja, Okružni sud je naveo da je predmet ovog vanparničnog postupka utvrđivanje naknade za nekretnine koje su eksproprisane rješenjem RUGIP PJ Prnjavor od 11. januara 2018. godine. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, prilikom donošenja prvostepene odluke, prije svega imao u vidu sporazume koje su zaključili vlasnici nekretnina u blizini nekretnina apelanta koje su eksproprisane, a kojim sporazumima je ugovorena naknada od 6,00 KM/m2. Iz tih sporazuma proizlazi da su sporazumi zaključeni na temelju opšte jednake ponude korisnika eksproprijacije svim vlasnicima nekretnina, bez utvrđivanja vrijednosti nekretnina pred organom uprave, te kao takvi nisu imali za osnovu utvrđenje visine naknade po vještacima odgovarajuće struke pa ne mogu poslužiti kao pouzdan osnov za zaključak po tržišnoj vrijednosti nekretnina. Okružni sud je naveo da je vještak poljoprivredne struke imao u vidu sve karakteristike predmetnog zemljišta (kvalitet zemljišta, položaj zemljišta, mogućnost pristupa zemljištu) te uvažavanjem svih navedenih karakteristika izjasnio se da tržišna cijena predmetnih nekretnina iznosi 10,00 KM/m2. Okružni sud je naveo da se navod apelanta da mu je za iste nekretnine isti korisnik eksproprijacije po sporazumu od 3. jula 2009. godine isplatio pravičnu naknadu u iznosu od 20,90 KM/m2 se ne mogu prihvatiti iz razloga što je u tom postupku vršeno vještačenje po vještaku građevinske struke i tada su parcele koje su bile eksproprisane vještačene kao gradsko građevinsko zemljište i utvrđena veća cijena od zemljišta koje je vještačeno kao poljoprivredno. Okružni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu i u spisu nema dokaza da je isto privedeno namjeni, odnosno da je izvršeno pretvaranje iz poljoprivrednog u građevinsko, a da bi predlagač ostvario naknadu za eksproprisano poljoprivredno zemljište u vrijednosti građevinskog zemljišta.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelant smatra da su redovni sudovi pogrešno odredili visinu pravične naknade za eksproprisane nepokretnosti, obzirom da je u ranijem postupku eksproprijacije nepokretnosti u vlasništvu apelanta utvrđena skoro duplo veća naknada po m2. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih prava (npr., povreda člana 49. Ustava Republike Srpske itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Osnovni i Okružni sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-876/20 (D. Š.) | Sudska praksa | Aktio