Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-904/20 (F. D.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-904/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-904/20, rješavajući apelaciju Faika Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Faik Delić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 36 0 K 044758 19 Kž od 16. januara 2020. godine i Presude Općinskog suda u Kaknju broj 36 0 K 044758 19 K od 6. augusta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Faik Delić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Maida Grizović, advokat iz Zenice, podnio je 10. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 36 0 K 044758 19 Kž od 16. januara 2020. godine i Presude Općinskog suda u Kaknju broj 36 0 K 044758 19 K od 6. augusta 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, apelant i pravno lice “DELA NATURAL ENERGY” d.o.o. Kakanj oglašeni su krivim, i to apelant za krivično djelo prijevara u privrednom poslovanju iz člana 251. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona F BiH, i izrečena mu je uvjetna osuda kojom mu je za počinjeno predmetno krivično djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja se neće izvršiti ako apelant u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo po pravosnažnosti prvostepene presude, a pravno lice za isto krivično djelo u vezi sa članom 128. tačka c) Krivičnog zakona F BiH, na novčanu kaznu u određenom iznosu. Naloženo je apelantu i pravnom licu da da oštećenom Tvornica Cementa Kakanj na ime naknade štete solidarno isplate navedeni novčani iznos.

3. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da je izvršio uvid u prvostepenu presudu i dokaze o činjenicama (koje se odnose na olakšavajuće i otežavajuće okolnosti) koje je utvrdio prvostepeni sud, a koje su od uticaja na odmjeravanje krivičnopravne sankcije, pa je našao da uvjetna osuda, koju je izrekao prvostepeni sud apelantu i novčana kazna koju je izrekao optuženom pravnom licu, za navedeno predmetno krivično djelo su adekvatne stepenu društvene opasnosti počinjenog predmetnog krivičnog djela i stepenu krivične odgovornosti navedenih optuženih, uvažavajući pritom i sve druge utvrđene činjenice koje utiču na izricanje navedenih krivičnopravnih sankcija. Kantonalni sud je naveo da je kao olakšavajuća okolnost utvrđeno da su oba optužena priznali krivnju za počinjenje predmetnog krivičnog djela, ali s druge strane, nesporno da su oba optužena iskazali upornost u izvršenju predmetnog krivičnog djela. Kantonalni sud je ukazao da je ocjena i ovoga suda da se samo sa izrečenim krivičnopravnim sankcijama kao u prvostepenoj presudi može očekivati postizanje svrhe kažnjavanja prema navedenim optuženima. Dodatne olakšavajuće okolnosti koje se navode u žalbi branioca apelanta koje nisu navedene u prvostepenoj presudi, po ocjeni Kantonalnog suda nisu takve činjenične i pravne prirode da bi bitnije uticale na adekvatnost izrečenih krivičnopravnih sankcija.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo. Apelant smatra da je sud povrijedio prava apelanta kada je kao otežavajuću okolnost prilikom izricanja krivičnopravne sankcije cijenio činjenice koje čine obilježje krivičnog djela za koje djelo je mu je suđeno i za koje je oglašen krivim, što je proizvelo težu krivičnopravnu sankciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-904/20 (F. D.) | Sudska praksa | Aktio