Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2994/18 (L. G.)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građevinsko zemljište
- Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
- Pravično suđenje - nepristrasan sud
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršenje
- Upravni postupak
- Upravni spor
- Nekretnina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2994/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-2994/18 rješavajući apelaciju Luke Grgića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Luke Grgića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 014703 15 U od 15. marta 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Luka Grgić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Emil Galušić, advokat iz Tuzle, podnio je 25. maja 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 014703 15 U od 15. marta 2018. godine.
2. Zaključkom Službe za geodetske i imovinsko pravne poslove Općine Živinice (u daljnjem tekstu: Služba) broj 06/1-31-577/15 od 1. oktobra 2015. godine, utvrđeno je da su rješenja Općinskog vijeća Živinice broj 10-05-6668/11 i broj 10-05-6669/11 od 15. novembra 2011. godine pravosnažna sa danom 23. januar 2012. godine, a izvršna sa danom 20. maj 2015. godine (tačka I izreke). Tačkom II izreke odlučeno je da se izvršenje sastoji u predaji u posjed i vlasništvo preuzetog neizgrađenog građevinskog zemljišta Općini Živinice, a čiji su raniji vlasnici bili apelant i Ivan Grgić. Tačkom III izreke je navedeno tačno vrijeme i mjesto provođenja izvršenja i da će isto biti provedeno uz sudjelovanje voditelja postupka, vještaka geometra, Općinskog pravobranilaštva Živinice, pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova TK-a, PU Živinice i ostalih zainteresiranih stranaka. Stavom IV izreke navedenog zaključka navedeno je da će se troškovi postupka izvršenja odrediti posebnim zaključkom nakon provedenog izvršenja, a na trošak apelanta.
3. Uz obrazloženju je navedeno da je pravosnažnim rješenjima Općinskog vijeća Živinice broj 10-05-6668/1 1 i broj 10-05-6669/11 od 15. novembra 2011. godine, uz naknadu od ranijih vlasnika (apelanta i njegovog oca) preuzeto gradsko građevinsko zemljište, te da je 25. maja 2015. godine isplaćena naknada za preuzete nekretnine, a 5. juna 2015. godine upućena pismena obavijest o izvršenju pravosnažnih rješenja Općinskog vijeća Živinice. Dalje je u obrazloženju navedeno da je punomoćnik apelanta 15. juna 2015. godine nepozvano pristupila u prostorije Općine Živinice i saopćila da nije moguće sprovesti izvršenje pravosnažnih rješenja, obzirom da apelant nije u mogućnosti to sam uraditi, jer ima zdravstvenih problema. Novo izvršenje je zakazano za 3. jul 2015. godine, te isto odloženo, zbog smrtnog slučaja u porodici apelanta, te ponovo zakazano za 14. jul 2015. godine. Navedenog datuma je pokušano dobrovoljno izvršenje, ali tada punomoćnica apelanta nije dozvolila ulazak u posjed preuzetog i plaćenog predmetnog zemljišta. Budući da apelant nije dobrovoljno izvršio svoju obavezu, Služba je donijela navedeni zaključak o prinudnom izvršenju i načinu izvršenja.
4. Apelant je protiv navedenog zaključka podnio žalbu, koja je rješenjem tužene broj 05-31-2- 1781/15 od 12. novembra 2015. godine, odbijena kao neosnovana. U obrazloženju je navedeno da obzirom da je izvršenje dozvoljeno na osnovu pravosnažnih i izvršnih rješenja Općinskog vijeća Živinice od 15. novembra 2011. godine, donesenih temeljem člana 24. Zakona o građevinskom zemljištu, da je za izuzimanje predmetnih nekretnina apelantu isplaćena naknada, pa kako su ista pravomoćna i izvršna time su ispunjeni uvjeti za njihovo prinudno izvršenje.
5. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. Odlučujući o tužbi Kantonalni sud je presudom broj 03 0 U 014703 15 U od 15. marta 2018. godine tužbu odbio.
6. U obrazloženju presude je navedeno da apelant tužbom pobija rješenje tužene zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Kantonalni sud je dalje istakao da je 15. marta 2018. godine održao javnu raspravu na koju je pristupio punomoćnik apelanta, zatim zakonski zastupnik općine Živinice, dok nije pristupila uredno obaviještena tužena.
7. Kantonalni sud je u provedenom postupku utvrdio da je tužena na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenila materijalni propis i da nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na štetu apelanta. Naime, kako je istaknuto, nesporno je da je odredbom člana 8. ZUP-a propisano da se prije donošenja rješenja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koji su važni za donošenje rješenja. Obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o zaključku o dozvoli izvršenja, a koji je donesen na osnovu rješenja Općinskog vijeća Živinice od 15. novembra 2011. godine, koja su postala pravosnažna i izvršna, jasno proizilazi da se radi samo o administrativnom izvršenju rješenja, a ne o bilo kakvom postupku u kojem je neophodno sudjelovanje stranaka, posebno imajući u vidu činjenicu da je apelantu isplaćena naknada za izuzeto zemljište. Također, je utvrđeno da navodi apelanta o nezakonitosti pravosnažnih i izvršnih rješenja Općinskog vijeća Živinice, da se protiv istih vode postupci po prijedlozima za obnovu postupka, nisu bitni u konkretnom postupku obzirom da su navedena rješenja postala pravomoćna i izvršna, tako da ispravnost istih punomoćnik apelanta u tom postupku i ne može osporavati.
Apelacioni navodi
8. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Smatra da u konkretnom slučaju nema dokaza da apelant nije htio pristupiti dobrovoljnom izvršenju. Također, je naveo da je postupak pred Kantonalnim sudom bio nezakonit jer je postojao razlog za isključenje postupajuće sutkinje. Istakao je da su postupajuća sutkinja i zastupnik općine Živinice koji je učestvovao u postupku upravnog spora nekoliko godina prije predmetnog postupka zajedno radili u Kantonalnom tužiteljstvu Tuzlanskog kantona zbog čega apelant smatra da je prekršen princip nepristrasnosti suda.
Relevantni propisi
9. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 284.
Ako se izvršenje nenovčane obaveze ne može uopće ili ne može pravovremeno provesti primjenom sredstava predviđenih u čl. 282. i 283. ovog zakona, izvršenje se, prema prirodi obaveze, može provesti i neposrednom prisilom, ukoliko propisima nije drugačije određeno.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koja apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su organi uprave i redovni sud utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su organi uprave i redovni sud u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne i jasne razloge kada su, utvrđujući ispunjenost uslova za primjenu člana 284. Zakona o upravnom postupku zaključili da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za prinudno izvršenje pravosnažnih i izvršnih rješenja općinskog vijeća Živinice te utvrdili način i vrijeme predaje predmetnog građevinskog zemljišta u posjed općini Živinice od strane apelanta. Pri tome Ustavni sud ne smatra proizvoljnim data obrazloženja. S obzirom na to Ustavni sud u datim okolnostima slučaja ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant učestvovao u javnoj raspravi pred Kantonalnim sudom u kojoj je usmeno iznio svoje argumente protiv predmetnog Zaključka Službe a koje je cijenio Kantonalni sud kada je u konačnici odlučio o apelantovoj tužbi i dao razloge zašto istaknuti prigovori ne mogu dovesti do drugačije odluke suda. U pogledu navoda apelanta da su postupajuća sutkinja i zastupnik općine Živinice koji je učestvovao u postupku upravnog spora nekoliko godina prije predmetnog postupka zajedno radili u Kantonalnom tužiteljstvu Tuzlanskog kantona, Ustavni sud zapaža da apelant nije dostavio nijedan dokaz niti je učinio opravdanim navode u pogledu objektivnosti i nepristrasnosti sutkinje Kantonalnog suda prilikom postupanja u konkretnom predmetu, niti iz priloženih dokaza uz apelaciju takvo što proizlazi. S druge strane, objektivna nepristrasnost se ne pretpostavlja, već se ona utvrđuje na osnovu objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu, tj. utvrđuje se da li u spisu postoje objektivni dokazi na osnovu kojih se može razumno sumnjati da sud nije bio nepristrasan. Istaknuti navodi sami po sebi ne ukazuju na pristrasnost, a iz dostavljene dokumentacije ne proizilazi bilo kakva činjenica koja nesporno ukazuje na zaključak u tom pravcu (mutatis mutandis, Ustavni sud Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3229/18 od 26. marta 2020. godine, tačka 35, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja prava na pravično suđenje na koja se apelant pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. U vezi s navodima o kršenju prava na poštivanje doma i prava na imovinu iz čl. II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana 1. Protkola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a budući da apelantovi navodi u vezi sa ovim pravima korespondiraju navodima o povredi prava na pravično suđenje za koje je Ustavni sud zaključio da su očigledno neosnovani, Ustavni sud zaključuje da apelant nema «opravdan zahtjev» ni u vezi sa kršenjem ovih prava, zbog čega su i ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević