Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-928/20 (N.S.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-928/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-928/20, rješavajući apelaciju N. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio N. S.

protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 0 K 045681 19 Kžž od 4. februara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. N. S. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured "Raguž" iz Stoca, podnio je 12. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 0 K 045681 19 Kžž od 4. februara 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda, apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo teška tjelesna povreda iz člana 156. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, u vezi sa članom 18. stav 2. istog zakona, te je na osnovu člana 28, 32. i

37. Krivičnog zakona Republike Srpske osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

3. U obrazloženju osporene presude, Vrhovni sud je naveo da su činjenična utvrđenja drugostepenog suda potpuna i pravilna, te su zasnovana na mnogobrojnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom, nakon čega je, po ocjeni Vrhovnog suda, izveden pravilan zaključak da je apelant počinio krivično djelo teška tjelesna povreda iz člana 156. stav 4. Krivičnog zakona Republike Srpske, u vezi sa članom 18. stav 2. istog zakona. Vrhovni sud je naveo da je pravilno cijenjeno mišljenje vještaka neuropsihijatra kada nije prihvaćen zaključak ovog vještaka da su postupci apelanta plod njegove nevoljne kontrole, usljed afekta straha i gnjeva. Vrhovni sud je naveo da je pravilna ocjena drugostepenog suda koji je kod utvrđivanja srazmjernosti između intenziteta napada i intenziteta odbrane, cijenio činjenicu da je oštećeni M.N. kritične prilike u sukobu bio sam, dok su na „suprotnoj strani“ bili apelant sa ličnim naoružanjem i V.R., uz prisustvo trojice pripadnika obezbjeđenja njihovog ugostiteljskog objekta. Vrhovni sud je naveo da je zabluda apelanta u datim okolnostima mogla biti otklonjena, jer je apelant mladi sposoban čovjek, edukovan policijski službenik, koji ima mogućnost pravilne percepcije konfliktnih događaja. Vrhovni sud je naveo da je apelant u pravcu oštećenog sa bezbjednog rastojanja ispalio čak osam pojedinačnih hitaca, iz čega proizilazi zaključak o postojanju vremenske i prostorne mogućnosti spoznaje da napad oružjem od strane oštećenog nije realan jer oštećeni uopšte nije vadio pištolj iz torbice, niti ga je kritične prilike imao uz sebe, pa je apelant mogao biti svjestan da neadekvatnom reakcijom po svom intenzitetu, odnosno ispaljenjem tolikog broja hitaca mogu nastupiti teške tjelesne povrede kod oštećenog. Vrhovni sud je istakao da razloge drugostepenog suda za sve odlučne činjenice ovaj sud prihvata kao valjano obrazložene i njihova se pravilnost ne dovodi u pitanje prigovorima branioca apelanta. Nadalje je Vrhovni sud naveo da je drugostepeni sud dao prevelik značaj olakšavajućim okolnostima u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, te je propustio cijeniti brojnost ispaljenih hitaca od strane apelanta (osam hitaca) kao i brojnost povrede oštećenog obzirom da ga je šest hitaca pogodilo, usljed čega je zadobio mnogobrojne povrede. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je smatrao da izrečena upozoravajuća sankcija nije srazmjerna stepenu ugroženosti i stepenu povrede zaštićenog dobra, te je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci nalazeći da je ova kazna u svemu primjerena težini počinjenog krivičnog djela, stepenu krivične odgovornosti apelanta, jačini ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra i okolnostima pod kojima je djelo učinio, te potrebna i dovoljna radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja iz člana 28. Krivičnog zakona u svim njenim segmentima.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je Vrhovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelant smatra da je Vrhovni sud propustio da da adekvatno obrazloženje te je na proizvoljan način utvrdio činjenično stanje, odnosno, u osporenoj presudi nije naveo razloge na kojima je ista utemeljena. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., slobodu izražavanja itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Vrhovni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-928/20 (N.S.) | Sudska praksa | Aktio