Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1249/20 (I. J.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1249/20

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-1249/20, rješavajući zahtjev Igora Jandrića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Igora Jandrića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Igor Jandrić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Adna N. Dobojlić Ucoglan, advokatica iz Sarajeva, podnio je, 2. aprila 2020. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 020757 19 Kž 3 od 6. februara 2020. godine i presude okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 020757 18 K od 15. oktobra 2019. godine.

2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji.

3. Okružni sud je presudom broj 11 0 K 020757 18 K od 15. oktobra 2019. godine oglasio apelanta krivim da je počinio krivično djelo ubistvo iz člana 148. stav 1. Krivičnog zakona RS (u daljnjem tekstu: KZ RS) u vezi sa članom 20. istog zakona, na štetu D.D. u sticaju sa krivičnim djelom laka tjelesna povreda iz člana 155. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS na štetu D.B., te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jednog mjeseca.

4. Vrhovni sud je presudom broj 11 0 K 020757 19 Kž 3 od 6. februara 2020. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

5. Apelant u opširnim apelacionim navodima tvrdi da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine, iz člana 6. st. 1. i 3. i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

6. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da je već upućen na izdržavanje kazne zatvora, čime je za njega nastala nenadoknadiva šteta, imajući u vidu da je kazana zatvora izrečena osporenim presudama koje su donesene proizvoljnom primjenom materijalnog i procesnog prava. Po njegovom mišljenju nenadoknadiva šteta se ogleda u lišavanju slobode čime je prekršeno i njegovo pravo iz člana 5. Evropske konvencije, a koja šteta, s obzirom na dužinu trajanja postupka po apelaciji ne može biti otklonjena plaćanjem naknade nematerijalne štete. Najzad, apelant se pozvao na Odluku o privremenoj mjeri broj AP-2849/06 od 9. novembra 2006. godine.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju, apelant najprije smatra da njegovi navodi o povredi ustavnih prava na koje ukazuje u apelaciji, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

11. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP- 3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba).

12. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da su Zakonom o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 63/18), regulisani način, postupak i uslovi izvršenja kazne. Relevantnim odredbama navedenog zakona regulisan je i postupak odlaganja izvršenja kazne. Ustavni sud zapaža da iz dokumenta priloženih uz apelaciju proizlazi da apelant nije iscrpio ovu mogućnost. Stoga proizlazi da apelant prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom nije tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova, a navedeno se u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda u okolnostima apelantovog slučaja, s obzirom da traži donošenje privremene mjere o odlaganju izvršenja izrečene kazne zatvora, pojavljuje kao preduslov za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1249/20 (I. J.) | Sudska praksa | Aktio