Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4269/18 (E.H.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4269/18

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP 4269/18, rješavajući apelaciju E. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio E. H.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 Rs 010756 11 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 17 0 Rs 010756 11 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu E.

H. isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. H. podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 010759 09 Rs od 9. aprila 2011. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. E. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnio je 30. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Rs 010759 09 Rs od 9. aprila 2011. godine, te zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 17 0 Rs 010756 11 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 10. septembra 2018, 9. maja 2019. i 28. februara 2020. godine, a od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 5. oktobra 2018. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovore na apelaciju dostavio 27. septembra 2018. godine, 6. juna 2019. i 18. marta 2020. godine, dok je Kantonalni sud odgovor dostavio 12. oktobra 2018. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

5. Iz stanja u spisu proizlazi da je apelant kao tužilac 18. jula 2009. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (N. K. vl. SUR Bistro-007 Bihać) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud je donio Presudu broj 17 0 Rs 010756 09 Rs od 8. aprila 2011. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu isplati određeni novčani iznos. Navedena presuda je 26. aprila 2011. godine postala pravomoćna, a 10. maja 2011. godine izvršna.

Izvršni postupak

6. Apelant je 9. septembra 2011. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (N. K. vl. SUR Bistro-007 Bihać) na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 17 0 Rs 010759 09 Rs od 9. aprila 2011. godine radi naplate novčanog potraživanja popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 17 0 Rs 010756 111 od 14. decembra 2011. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje. Protiv rješenja o izvršenju apelant i izvršenik su izjavili prigovor. Apelant je posredstvom punomoćnika Općinskom sudu dostavio odgovor na prigovor. Rješenjem od 18. marta 2015. godine Općinski sud je odbio kao neosnovan prigovor apelanta i izvršenika, te je istog dana putem zaključka Općinskog suda apelant pozvan da izvrši uplatu predujma na ime izlaska na lice mjesta. Općinskom sudu je 3. aprila 2015. godine dostavljen dokaz o navedenoj uplati.

7. Općinski sud je dnevnom naredbom od 9. aprila 2015. godine dostavio predmetni spis sudskim izvršiocima, koji su izlaskom na lice mjesta 29. aprila 2015. godine sačinili zapisnik o bezuspješnom pokušaju popisa. Zaključak o neprovođenju popisa stvari apelantov punomoćnik je primio 4. maja 2015. godine, nakon čega je 20. maja 2015. godine Općinskom sudu predložio da se pljenidba ponovo provede i da sud zaključkom naloži izvršeniku da dostavi potpune podatke o imovini kojom raspolaže. Općinski sud je zaključkom od 17. juna 2015. godine pozvao izvršenika da dostavi potpune podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini te novčanim primanjima. Općinski sud je dnevnom naredbom od 28. septembra 2015. godine spis dostavio sudskim izvršiocima koji su 10. novembra 2015. godine izlaskom na lice mjesta sačinili službenu zabilješku u kojoj su naveli da izvršenik nije zatečen na adresi, niti neko od njegovih ukućana iz kojeg razloga se nije moglo pristupiti provođenju izvršenja. Sudski izvršioci su 17. decembra 2015. godine izlaskom na lice mjesta sačinili službenu zabilješku u kojoj su naveli da se izvršenik nalazi u Njemačkoj, iz kojeg razloga se nije moglo pristupiti provođenju izvršenja. Sudski izvršioci su 4. aprila 2016. godine sačinili zapisnik o pljenidbi pokretnih stvari izvršenika.

8. Općinski sud je zaključkom od 27. aprila 2016. godine odredio prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika, na kojem se nije pojavio niko od ponuđača te je ono proglašeno neuspjelim. Apelant je 5. maja 2016. godine predložio da sud zakaže novo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika. Općinski sud je zaključkom od 17. maja 2016. godine odredio drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika, na kojem se kao jedini ponuđač prijavio apelant ponudivši iznos veći od ¼ procijenjene vrijednosti te je on proglašen kupcem. Općinski sud je rješenje o dosudi donio 31. maja 2016. godine, protiv kojeg je izvršenik izjavio žalbu. Apelant je 26. januara 2018. godine Općinskom sudu dostavio svoj odgovor na žalbu. Kantonalni sud je 16. aprila 2018. godine primio spis po žalbi, koji je 12. juna 2018. godine svojim rješenjem žalbu izvršenika uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

9. Općinski sud je primio prigovor trećih lica, koji je dostavio na odgovor apelantu i izvršeniku. Općinski sud je zaključkom od 22. novembra 2018. godine treća lica uputio da pokrenu parnicu protiv apelanta radi dokazivanja da im pripada pravo vlasništva na pokretnim stvarima popisanim u zapisniku o pljenidbi Općinskog suda, koji zaključak je Općinski sud više puta zbog neuredne dostave dostavljao trećim licima. Općinski sud je zaključkom od 29. maja 2019. godine zakazao drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika, na kojem se kao jedini ponuđač prijavio apelant te je on proglašen kupcem pokretnih stvari izvršenika. Apelant je izjavio da će kupljene stvari preuzeti nakon donošenja rješenja o dosudi. Općinski sud je 27. juna 2019. godine donio rješenje o dosudi, koje je 13. jula 2019. godine postalo pravomoćno.

10. Apelant je 15. jula 2019. godine Općinskom sudu dostavio prijedlog za promjenu predmeta izvršenja, odnosno provođenje izvršenja na nekretninama u suvlasništvu izvršenika. Zaključkom Općinskog suda od 20. augusta 2019. godine zakazano je ročište za 29. august 2019. godine radi predaje pokretnih stvari izvršenika. Iako uredno pozvan, apelant nije pristupio na zakazano ročište.

11. Općinski sud je 20. februara 2020. godine donio rješenje kojim je odredio provođenje izvršenja na nekretninama u suvlasništvu izvršenika te ga je dostavio Zemljišnoknjižnom uredu i strankama. Zemljišnoknjižni ured je 28. februara 2020. godine donio rješenje kojim je odbio upis zato što izvršenik nije uknjižen kao suvlasnik nekretnine. Općinski sud je 13. marta 2020. godine zatražio od Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda Bihać izvod iz zemljišnoknjižnog uloška broj 6870 k. o. Bihać Grad, iz kojeg proizlazi da je Zemljišnoknjižni ured Bihać 28. juna 2019. godine primio zahtjev za promjenu zemljišnoknjižnog stanja na osnovu ugovora o poklonu nekretnina obrađenog u obliku notarske isprave, te da je uknjiženo pravo vlasništva na nekretnini u korist E. K. s dijelom ½ i da je upis o promjeni vlasništva na predmetnoj nekretnini upisan 2. jula 2019. godine.

12. Prema stanju u spisu postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da je više puta ulagao urgencije pred Općinskim sudom s ciljem bržeg rješavanja po prijedlogu za izvršenje, te po prigovorima na predmetno rješenje o izvršenju. Osim toga, navodi da su u maju 2012. godine on i izvršenik izjavili prigovor na rješenje o izvršenju, kao i da je 9. jula 2012. godine Općinskom sudu dostavio odgovor na prigovor. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

14. Općinski sud je detaljno naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da je prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja podnesen Općinskom sudu 15. jula 2019. godine, a da je upis o promjeni vlasništva na predmetnoj nekretnini upisan 2. jula 2019. godine, dakle prije podnijetog prijedloga, ne očitujući se pri tome na navode apelacije o nerazumnoj dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka.

15. Kantonalni sud je naveo tok postupka, te istakao da pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost Dopustivost u odnosu na parnični postupak

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Općinskog suda broj 17 0 Rs 010759 09 Rs od 9. aprila 2011. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

20. Ustavni sud ukazuje da je apelant 9. septembra 2011. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu presude Općinskog suda od 9. aprila 2011. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema presude jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu primio prije tog datuma, a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 30. jula 2018. godine, iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Općinskog suda.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na izvršni postupak

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se, u ovom dijelu, odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

25. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelantovih navoda nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

30. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

32. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 9. septembra 2011. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko osam godina i sedam mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

34. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Prema stanju spisa i odgovoru redovnih sudova, čini se da predmet sadrži određene elemente koji ga čine relativno složenim. Naime, Ustavni sud uočava da je u predmetnom postupku, osim apelanta i izvršenika, učestvovalo i treće lice koje je sud uputio na parnicu, te da su sudski izvršioci tokom postupka izlazili više puta na lice mjesta s ciljem pokušaja popisa pokretnih stvari izvršenika, što ukazuje da se radi o nešto složenijem predmetu.

35. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu, te da je postupak od značaja za apelanta jer on nastoji da realizira svoje novčano potraživanje iz radnog odnosa. Pored navedenog, apelant je zaključkom Općinskog suda pozvan da pristupi ročištu radi predaje pokretnih stvari izvršenika. Međutim, iako uredno pozvan, na njega nije pristupio, čime je u izvjesnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud, također, zapaža da iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je apelant tokom postupka podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva, što je nesumnjivo njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje njegovog potraživanja, ali je s druge strane objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupio po apelantovom prijedlogu. Pri tome, Ustavni sud zapaža da su tokom postupka postojale određene procesne smetnje, kao što je neuredna dostava zaključka trećem licu, kojim ga sud upućuje da pokrene parnicu, što je objektivno doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka Nadalje, analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je evidentna početna pasivnost Općinskog suda kojem je trebalo više od tri mjeseca da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, kao i da je tom sudu trebalo više od dvije godine i deset mjeseci, računajući od maja 2012. godine kada su stranke uložile prigovor na predmetno rješenje o izvršenju pa do donošenja rješenja kojim je odlučeno o predmetnim prigovorima, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji nalažu obavezu sudovima da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. U daljnjem toku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu, po apelantovom prijedlogu, trebalo oko sedam mjeseci da odluči o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, što također nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku odlučivao i Kantonalni sud, koji je svoju odluku donio u vrlo kratkom roku. Prema tome, imajući u vidu naprijed navedene periode pasivnosti Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se radi o značajnom doprinosu ukupnoj dužini trajanja postupka koja se u odlučujućoj mjeri može pripisati postupanju Općinskog suda, koji se u odgovorima na apelaciju nije očitovao o navodima koji se tiču dužine trajanja postupka, niti je ponudio razloge koji bi opravdali tu dužinu.

36. Stoga, cijeneći dužinu predmetnog postupka u njenoj ukupnosti, imajući u vidu navedene činjenice, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnih sudova, značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta, kao i činjenicu da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud koji je imao značajnije periode neaktivnosti, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

b)Ostali navodi

37. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

38. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

39. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

40. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

41. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka kada predmetni postupak traje duže od osam godina, pri čemu je ukupnoj dužni trajanja postupka, i pored objektivnih okolnosti i apelantovog doprinosa, u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud koji nije postupao djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja jer je imao značajne periode neaktivnosti za koje nije ponudio bilo kakvo obrazloženje.

43. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4269/18 (E.H.) | Sudska praksa | Aktio