Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-227/20 ("Ikar" d.o.o. Novi Travnik)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-227/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-227/20, rješavajući apelaciju "Ikar" d.o.o. Novi Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Ikar" d.o.o. Novi Travnik protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 025582 16 U od 17. oktobra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. "Ikar" d.o.o. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. januara 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 025582 16 U od 17. oktobra 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, ukinuto je rješenje Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj UP-I-08-24/10- 291/12 od 11. avgusta 2014. godine kojim je iz budžeta prvostepenog organa za 2014. godinu za kapitalna ulaganja - investicije u poljoprivredna gazdinstva koja se bave proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda iz Dodatka i Zakona o poljoprivredi apelantu odobrena novčana podrška u određenom novčanom iznosu za projekat „Klaonica i prerada mesa“.
3. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je apelant aplicirao za poticaj po Javnom pozivu za dodjelu novčanih sredstava za realizaciju zahtjeva u okviru Modela ruralnog razvoja - Kapitalna ulaganja investicije i da su rješenjem prvostepenog organa od 11. avgusta 2014. godine ta sredstava odobrena apelantu, ali nisu isplaćena. Kantonalni sud je dalje naveo da je federalni poljoprivredni inspektor 17. decembra 2014. godine kod apelanta izvršio inspekcijski nadzor primjene Zakona o novčanim podrškama u poljoprivredi i ruralnom razvoju. Naime, inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da objekt štale procijenjenog ulaganja od 285.652,00 KM nije zatečen jer nije izgrađen zbog nedostatka novčanih sredstava, tako da se procjena vrijednosti ulaganja u objekt za preradu mesa sudskog vještaka urađena u julu 2012. godine za objekte štale, klaonice, hladnjače, prerade mesa i uređenje pristupa i priključci u vrijednosti ulaganja od 1.406.388,00 KM i procjena ulaganja u objekat štale iskazane vrijednosti od 285.652,00 KM, koju procjenu je apelant priložio kao dokaz o izvršenim ulaganjima, ne odnosi na zatečeni objekat štale. Nadalje, inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je u procjenama sudskog vještaka navedeno da su radovi izvršeni u periodu od juna 2010. do decembra 2011. godine, da su u procjeni vrijednosti ulaganja u izgradnju objekta štale navedeni građevinski, zanatski i instalaterski radovi sa procijenjenim iznosom ulaganja od 285.652,00 KM, te da je procjena izvršena na osnovu izvedbenog projekta i dr. i uviđaja na licu mjesta, bez opisa izgleda, dimenzija i površine objekta kao i bez navedenih vrsta materijala utrošenih u izgradnju. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je Vlada FBiH (u daljnjem tekstu: tuženi) na osnovu člana 19. stav 4. Zakona o Vladi FBiH 20. avgusta 2015. godine donijela zaključak kojim će tuženi u predmetima u kojima je prvostepeni organ donio rješenja o odobravanju novčane podrške na osnovu kojih je isplaćen dio sredstava u određenom iznosu ili na osnovu kojih nije izvršena isplata sredstava, a federalni poljoprivredni inspektor utvrdio da klijent nije ispunjavao uslove za dodjelu novčanih podrški i donio rješenje o povratu isplaćenog dijela podrške, odnosno a federalni poljoprivredni inspektori u postupku inspekcijskog nadzora utvrdili da klijent ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na podršku, po pravu nadzora ukinuti takva rješenja (član 260. stav 2., član 261. i 263. Zakona o upravnom postupku). Kantonalni sud je naveo da je tuženi rješenjem od 16. decembra 2015. godine, u cilju zaštite javnog interesa, ukinuo rješenje prvostepenog organa od 11. avgusta 2014. godine. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je pravilno tuženi izvršio vanredno ukidanje rješenja prvostepenog organa, jer njegovo dalje izvršenje predstavlja neposrednu opasnost po javni interes - budžet FBiH i javni poredak, s obzirom da je utvrđeno da je apelantov zahtjev za novčanu podršku zasnovan na nerealnoj procjeni vještaka, netačnim podacima i nepotpuno i nepravilno utvrđenim činjenicama, odnosno da apelant ne ispunjava uslove za federalnu podršku, zbog čega je odbio apelantovu tužbu ponesenu radi rješenja tuženog od 16. decembra 2015. godine.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Vrhovnog suda u predmetnom postupku. Ustavni sud također ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević