Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1253/20 (R. S.)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1253/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-1253/20, rješavajući apelaciju Rašide Smajlović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rašide Smajlović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Ps 073938 19 Rev od 26. decembra 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Rašida Smajlović iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelantica) , koju zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijela je 2. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Ps 073938 19 Rev od 26. decembra 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 073938 11 Ps od 14. februara 2018. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja „Tehnograd- Companu“ d.o.o. Tuzla radi raskida ugovora, povrata u posjed nekretnina pobliže navedenih u izreci presude, vlasništva i naknade štete. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim bi se obavezao tuženi „Sin-Sol“ Tuzla da mu na ime naknade štete po osnovu uplaćenih poreza na dodajnu vrijednost (PDV) i kamata isplati iznos od 122.696,29 KM, sa zakonskim zateznim kamatama. Obavezan je istovremeno tužitelj da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 11.240,60 KM, a sve u roku od 30 dana od dana prijema presude. Odbijen je zahtjev apelantice kao umješača na strani tuženog za naknadu troškova postupka. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 073938 18 Pž 2 od 10. maja 2019. godine žalbe tužitelja i apelantice kao umješača su odbijene i prvostepena presuda potvrđena.
3. Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Ps 073938 19 Rev od 26. decembra 2019. godine, revizija i dopuna revizije apelantice je odbačena kao nedopuštena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP) određene su procesno-pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije na način da ova nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U predmetnom sporu nisu kumulativno ispunjene pretpostavke o dopuštenosti revizije putem rješenja o parničnim troškovima. Iako bi revizija bila dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, u pobijanom dijelu odluke o troškovima u iznosu od 9.682,92 KM (troškovnik apelantice), koji ne prelazi imovinski cenzus od 50.000,00 KM ne bi, jer se ovdje radi o privrednom sporu. Revizija stoga pod uvjetima iz člana 237. stav 2. ZPP-a nije dopuštena.
4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 073938 18 Pž 2 od 10. maja 2019. godine , izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 073938 19 Rev od 26. decembra 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 073938 18 Pž 2 od 10. maja 2019. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelantice za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 073938 19 Rev od 26. decembra 2019. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 073938 18 Pž 2 od 10. maja 2019. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 2. aprila 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 073938 18 Pž 2 od 10. maja 2019. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević