Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1090/20 (K. S.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1090/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-1090/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Kerim Sablja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Kerim Sablja protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 351995 14 Rsž od 11. decembra 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Kerim Sablja u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 24. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 351995 14 Rsž od 11. decembra 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 351995 13 Rs od 26. septembra 2014. godine (vrijednost spora 63.696,90 KM) obavezan je tuženi (KJKP „Gradski saobraćaj d.o.o. Sarajevo) da isplati apelantu na ime razlike plata sa iznosima minulog rada u periodu od 1. maja 2010. godine do 30. aprila 2013. godine iznos od 11.723,35 KM, na ime razlike plata po osnovu noćnog rada u navedenom periodu iznos od 7.156,66 KM, na ime razlike plata po osnovu rada u dane državnih praznika u navedenom periodu iznos od 372,36 KM, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada (topli obrok) u navedenom periodu iznos od 3.431,74 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama, te da u ime apelanta kod nadležnog Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za navedeni period u iznosu od 21.847,37 KM, kao i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.513,70 KM. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta preko dosuđenih iznosa na ime razlike plate sa uvećanjima po osnovu noćnog rada i rada u dane državnih praznika, kao i u pogledu potraživanja naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2010. godinu u iznosu od 931,35 KM, za 2011. godinu u iznosu od 949,90 KM , te za 2012. godinu u iznosu od 956,90 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u pogledu razlike PIO doprinosa preko dosuđenog iznosa, te sa preostalim troškovima postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 351995 14 Rsž od 11. decembra 2019. godine žalba tuženog je djelimično uvažena, te je prvostepena presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na razliku plata na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu razlike plata sa iznosima minulog rada u periodu od 1. maja 2010. godine do 30. aprila 2013. godine u iznosu od 11.723,35 KM, na ime razlike plata po osnovu noćnog rada u navedenom periodu u iznosu od 7.156,66 KM, na ime razlike plata po osnovu rada u dane državnih praznika u navedenom periodu u iznosu od 372,36 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i tužbeni zahtjev da na ime apelanta kod nadležnog Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za navedeni period u iznosu od 21.847,37 KM, i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.513,70 KM. Navedenom presudom odbijena je žalba apelanta, kao i žalba tuženog u preostalom dijelu i prvostepena presuda je potvrđena.

4. Prema navodima iz apelacije, apelant nije izjavio reviziju protiv osporene Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 351995 14 Rsž od 11. decembra 2019. godine.

Apelacioni navodi

5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude drugostepenog suda, a da prethodno nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH protiv navedene presude. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1090/20 (K. S.) | Sudska praksa | Aktio