Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1113/20 (E. i I. H.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

  • Protek roka
  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1113/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1113/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Ekrem Hotić i Indira Hotić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ekrem Hotić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 049372 17 Gž 2 od 13. septembra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Indira Hotić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 049372 19 Rev od 26. novembra 2019. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 049372 17 Gž 2 od 13.

septembra 2017. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Ekrem Hotić (u daljnjem tekstu: prvoapelant) i Indira Hotić (u daljnjem tekstu: drugoapelantkinja) iz Zavidovića, koje zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnijeli su 25. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 049372 19 Rev od 26. novembra 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 049372 16 P 3 od 14. marta 2017. godine (vrijednost spora 51.450,00 KM) usvojen je alternativni tužbeni zahtjev tužilaca (A.S. i K.S.) i utvrđeno je da je između tuženog (Dž.D.) kao prodavca i tužilaca kao kupaca zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnina, pobliže označenih izrekom prvostepene presude, kojim ugovorom su se tužioci obavezali da tuženom isplate cijenu od 51.450,00 KM, a tuženi se obavezao da tužiocima preda u posjed označeni stan i originalnu dokumentaciju u vezi stana, te da navedena presuda zamjenjuje ugovor o kupoprodaji predmetnog stana i obavezan je tuženi da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.214,27 KM. Odbijeni je tužbeni zahtjev tužilaca da se utvrdi da predugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina zaključen u Sarajevu 31. jula 2003 godine između tuženog, kao prodavca i tužilaca, kao kupaca, sadrži sve bitne elemente glavnog ugovora i da je isti izvršen u potpunosti na način da su tužioci tuženom isplatili iznos od 51.450,00 KM na ime kupoprodajne cijene, a da je tuženi tužiocima predao stan u posjed zajedno sa svom dokumentacijom i da kao takav obavezuje ugovorne strane, te da se ima smatrati zaključenim glavnim ugovorom o kupoprodaji predmetnog stana. Odbijen je i tužbeni zahtjev tužilaca da se utvrdi da se raskida predmetni predugovor o kupoprodaji označenih nekretnina i da se nalaže tuženom da tužiocima vrati iznos od 51.450,00 KM plaćen na ime kupoprodajne cijene, uvećan za zakonske zatezne kamate.

3. Odlučujući o žalbi tuženog i prvoapelanta (umješača na strani tuženog) protiv presude Općinskog suda od 14. marta 2017. godine, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 65 0 P 049372 17 Gž 2 od 13. septembra 2017. godine (vrijednost spora 51.450,00 KM) navedene žalbe djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o naknadi troškova postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok je u preostalom dijelu žalbe odbio i potvrdio prvostepenu presudu, te odbio zahtjev prvoapelanta za naknadu troškova parničnog postupka.

4. Odlučujući o reviziji tuženog i prvoapelanta, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 P 049372 19 Rev od 26. novembra 2019. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je ukazao da je, pri eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva, o čemu je riječ u konkretnom predmetu, za dozvoljenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva, što znači da se vrijednosti predmeta spora tih zahtjeva ne zbrajaju, jer tužioci ne traže da se prihvate sva tri tužbena zahtjeva koji su kumulirani. Vrhovni sud je naveo da se pri navedenom treba cijeniti i to da je odredbama člana 321. stav (2) ZPP propisano da je (kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos) mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi, dakle, slijedom procesno-pravnih pretpostavki preinačenja tužbe isticanjem drugog tužbenog zahtjeva uz postojeći u zahtjevu za preinaku. Vrhovni sud je ukazao da je u predmetnom postupku glavni tužbeni zahtjev (kojim su tužioci tražili da se utvrdi da predugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina zaključen u Sarajevu 31. jula 2003 godine sadrži sve bitne elemente glavnog ugovora i da je isti izvršen u potpunosti na način da su tužioci tuženom isplatili iznos od 51.450,00 KM, te da se ima smatrati zaključenim glavnim ugovorom o kupoprodaji predmetnog stana), a u kojem glavnom tužbenom zahtjevu je vrijednost predmeta spora označena u iznosu od 51.450,00 KM, odbijen. Vrhovni sud je dalje naveo da je u odnosu na dva preostala nenovčana tužbena zahtjeva vrijednost predmeta spora ostala neodređena, pa tako i u pogledu usvojenog eventualnog (a ne glavnog) tužbenog zahtjeva. Vrhovni sud je naveo da je, imajući navedeno u vidu, vrijednost predmeta spora-pobijanog dijela, mjerodavna za ocjenu dozvoljenosti revizije, neodređena, pa time ispod iznosa za dozvoljenost revizije. Vrhovni sud je dalje naveo da dopuštenost revizije ne proizilazi ni procesnopravnim osnovom iz člana 456. ZPP, u vezi s odredbom člana 237. stav (2) ZPP.

Apelacioni navodi

5. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i d) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i d) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

d) apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice;

Protek roka - u odnosu na prvoapelanta

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju prvoapelant je protiv presude Kantonalnog suda od 13. septembra 2017. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 26. novembra 2019. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda od 13. septembra 2017. godine.

8. S obzirom na to da je o reviziji prvoapelanta odlučeno rješenjem Vrhovnog suda od 26. novembra 2019. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je prvoapelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. marta 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je prvoapelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda od 13. septembra 2017. godine.

Neovlašćeno lice - u odnosu na drugoapelantkinju

9. Ustavni sud zapaža da je drugoapelantkinja podnijela apelaciju u svoje ime, iako iz stanja spisa proizlazi da u predmetnom postupku drugoapelantkinja nije učestvovala. Dakle, u konkretnom slučaju apelaciju protiv osporenih odluka podnijelo je lice koje nije učestvovalo u predmetnom postupku, zbog čega nije ovlašćeno da u svoje ime apelacijom osporava predmetne odluke.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je apelaciju podnijelo neovlašćeno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1113/20 (E. i I. H.) | Sudska praksa | Aktio