Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-491/20 ("STUDEN - AGRANA" Rafinerija šećera d.o.o. Brčko)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-491/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-491/20, rješavajući apelacije "STUDEN - AGRANA" Rafinerija šećera d.o.o. Brčko, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio "STUDEN - AGRANA" Rafinerija šećera d.o.o. Brčko protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028174 19 Uvp od 2.

prosinca 2019. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028105 19 Uvp od 3. prosinca 2019. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028103 19 Uvp od 4. prosinca 2019. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028185 19 Uvp od 12. prosinca 2019. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio "STUDEN - AGRANA" Rafinerija šećera d.o.o. Brčko protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028174 19 Uvp od 2.

prosinca 2019. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028105 19 Uvp od 3. prosinca 2019. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028103 19 Uvp od 4. prosinca 2019. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028185 19 Uvp od 12. prosinca 2019. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1.

Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-491/20; AP-492/20; AP-493/20; AP-494/20

1. "STUDEN - AGRANA" Rafinerija šećera d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Odvjetničko društvo "Ibrahimović i Co" d.o.o. Brčko iz Brčkog, podnio je 7. prosinca 2020. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 028174 19 Uvp od 2. prosinca 2019. godine (u odnosu na predmet AP-491/20), Presude Suda BiH broj S1 3 U 028105 19 Uvp od 3. prosinca 2019. godine (u odnosu na predmet AP-492/20), Presude Suda BiH broj S1 3 U 028103 19 Uvp od 4. prosinca 2019. godine (u odnosu na predmet AP-493/20) i Presude Suda BiH broj S1 3 U 028185 19 Uvp od 12. prosinca 2019. godine (u odnosu na predmet AP-494/20).

2. U predmetnim postupcima, koji su okončani osporenim presudama Suda BiH, obavezan je apelant na plaćanje naknadno obračunatih uvoznih dažbina i to poreza na dodatnu vrijednost, kompenzatorne kamate i zatezne kamate na uvoz robe stavljene u postupak unutrašnje obrade po JCI u određenim novčanim iznosima.

3. U obrazloženju osporenih presuda Sud BiH je naveo da je na osnovu članka 196. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o carinskoj politici), apelant po prijavi tužene (Uprave za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine) obvezan na plaćanje uvoznih dažbina za robu privremeno uvezenu na unutrašnju obradu, jer je u provedenom postupku utvrđeno da dio uvezenog repromaterijala-sirovi šećer nije razdužen kroz kompenzirajući proizvod iz kojih razloga je u odnosu na nerazduženu količinu robe nastao carinski dug. S tim u vezi, naveo je da je u svrhu pravilnog razduženja postupka unutrašnje obrade u proizvodnom pogonu apelanta izvršeno vještačenje normativa proizvodnje i tehnoloških gubitaka od strane ovlaštenog sudskog vještaka kemijsko tehnološke struke, prema kojem vještačenju nepoznati gubici u procesu proizvodnje bijelog rafiniranog šećera proizvedenog od sirovog šećera za rafiniranje, iznose 0,61%, te je na osnovu ovakvog normativa proizvodnje tužena utvrdila da postoje znatna odstupanja u pogledu utroška repromaterijala u odnosu na normativ proizvodnje koji je prihvaćen prilikom ponovnog izvoza i razduženja unutrašnje obrade odnosno od privremenog normativa. Dakle, naveo je da je tužena zaključila da repromaterijal koji je uvezen za unutrašnju obradu nije u cijelosti razdužen kroz kompenzirajući proizvod pa su na nerazduženu robu naplaćene uvozne dažbine u skladu sa članom 118. Zakona o carinskoj politici. Sud BiH je ukazao da je tužena pored nalaza i mišljenja vještaka kemijsko tehnološke struke, cijenila i zaključke sadržane u aktu Tehnološkog fakulteta u Tuzli pod nazivom Analize faza proizvodnje šećera sa aspekta tehnoloških gubitaka u procesu proizvodnje u apelanta, kao i akt naslovljen kao Stručno mišljenje vezano za nepoznate-nemjerljive gubitke u rafinaciji šećera iz 2014.godine, u kojem je navedeno da nepoznati tehnološki gubici u rafinaciji variraju od rafinerije do rafinerije od 0,5 do 1,5%. Sve ovo prema mišljenju Suda BiH ukazuje da se vještačenje normativa proizvodnje i tehnoloških gubitaka u fabrici šećera, od ovlaštenog sudskog vještaka kreće u okvirima Stručnog mišljenja vezano za nepoznate i nemjerljive gubitke u rafinaciji šećera. U pogledu toga, je ukazao da je člankom 18. Uputstva o carinskom postupku regulirano da se na osnovu stvarnog normativa vrši razduženje za robu za koju je završen postupak i da se obračunavaju uvozne dažbine u slučaju puštanja u slobodan promet, na način da se izračuna omjer uvozne robe ugrađene u kompenzirajući proizvod i utvrde uvozne dažbina koje treba obračunati, te je propisano da gubitak u procesu unutrašnje obrade predstavlja dio uvozne robe koji se uništi ili izgubi tokom obrade, a naročito isparavanjem, isušivanjem, ispuštanjem u vidu plina ili curenjem.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da se navedene apelacije podnesene od istog apelanta i zasnivaju se na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-491/20.

Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

7. U pogledu navoda apelanta kojima ukazuje na povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Europske komisije za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. ožujka 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Europska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. svibnja 1983. godine; i Europski sud, Schouten i Meldrum protiv Nizozemske, presuda od 9. prosinca 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreznog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b) U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženjima osporenih odluka dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljna i jasna obrazloženja Suda BiH, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi da su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na imovinu, osim što je nezadovoljan rezultatima postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnim apelacijama pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-491/20 ("STUDEN - AGRANA" Rafinerija… | Sudska praksa | Aktio