Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4456/18 (B. G.)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Invalidnina
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4456/18
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP 4456/18, rješavajući apelaciju Bore Galića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelaciju koju je podnio Boro Galić Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu po tužbi radi poništenja Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-II-03-41-497/18 od 19. februara 2019.
godine i Rješenja Službe za branioce iz Domovinskog rata Općine Posušje broj 07-41-773/06 od 5. juna 2018. godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Širokom Brijegu da preduzme neophodne mjere iz svoje nadležnosti da se po hitnom postupku okonča predmetni upravni spor shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da apelantu Bori Galiću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Širokom Brijegu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Boro Galić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Darislav Paponja, advokat iz Mostara, podnio je 8. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu utvrđivanja statusa ratnog vojnog invalida i ostvarivanja prava na ličnu invalidninu.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
1. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) i Općine Posušje – Služba za opću upravu i društvene djelatnosti – Odsjek za branioce iz domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 18. augusta 2018. i 9. oktobra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
2. Kantonalni sud, Federalno ministarstvo i Služba su u periodu od 3. septembra 2018. do 18. oktobra 2019. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
4. Iz stanja u spisu proizlazi da je rješenjem Službe od 3. novembra 2006. godine apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta – stalno. Federalni inspektor za upravni nadzor boračko-invalidske zaštite Federalnog ministarstva je 8. novembra 2013. godine nadležnom kantonalnom tužilaštvu Zapadnohercegovačkog kantona podnio krivičnu prijavu protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo krivotvorenja isprave iz člana 373. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i krivično djelo izdavanja i upotrebe neistinite ljekarske ili veterinarske svjedodžbe iz člana 376. stav
2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Nadležno kantonalno tužilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona je utvrdilo da je nastupila zastara krivičnog gonjenja. Predmetni postupak
5. Iz stanja u spisu proizlazi da je Služba, na zahtjev federalnog inspektora za upravni nadzor boračko-invalidske zaštite Federalnog ministarstva, u apelantovom predmetu izvršila obnovu postupka, te je 10. jula 2014. godine u obnovljenom postupku donijela rješenje kojim je poništila rješenje Službe od 3. novembra 2006. godine i utvrdila da apelantu prestaje pravo na ličnu invalidninu. Rješenjem Federalnog ministarstva od 3. novembra 2014. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv navedenog prvostepenog rješenja. Istim drugostepenim rješenjem izmijenjeno je prvostepeno rješenje tako što je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida. Apelant je 10. decembra 2014. godine Kantonalnom sudu podnio tužbu radi poništenja navedenog prvostepenog i drugostepenog rješenja. Postupajući po apelantovoj tužbi Kantonalni sud je donio Presudu broj 08 0 U 002335 14 U od 29. oktobra 2015. godine kojom je apelantovu tužbu uvažio, pobijana rješenja poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku.
6. Nadležni prvostepeni organ je 7. januara 2016. godine donio rješenje kojim je odbio apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida. Federalno ministarstvo je donijelo rješenje od 31. marta 2016. godine kojim je odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja. Apelant je 9. maja 2016. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je 30. juna 2017. godine donio Presudu broj 08 0 U 002800 16 U kojom je uvažio apelantovu tužbu, poništio pobijana rješenja i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku.
7. Nadležni prvostepeni organ je 19. oktobra 2017. godine donio rješenje kojim je odbio apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida. Federalno ministarstvo je donijelo rješenje od 21. novembra 2017. godine kojim je odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja. Nezadovoljan navedenim rješenjima, apelant je treći put pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je 3. aprila 2018. godine donio Presudu broj 08 0 U 003183 18 U kojom je uvažio apelantovu tužbu, poništio pobijana rješenja i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku.
8. Nadležni prvostepeni organ je 5. juna 2018. godine u obnovljenom postupku donio rješenje kojim je poništio rješenje Službe od 3. novembra 2006. godine i utvrdio da apelantu prestaje pravo na ličnu invalidninu. Iz odgovora Federalnog ministarstva proizlazi da je protiv Rješenja ovog ministarstva broj UP-II-03-41-497/18 od 19. februara 2019. godine apelant pokrenuo upravni spor kod Kantonalnog suda.
9. Prema stanju u spisu postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da ne postoji opravdanje za nedjelotvorno postupanje organa uprave, imajući u vidu da su u upravnim sporovima odluke organa uprave više puta poništavane i da je predmet vraćan na ponovni postupak i odluku, s jasnim uputama kako su organi uprave dužni postupiti prilikom donošenja rješenja kojim odlučuju o apelantovom pravu. Ističe da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu dovodi do lišavanja apelanta njegovog prava na pravično suđenje. Apelant traži naknadu nematerijalne štete, i to zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
11. Služba i Federalno ministarstvo su naveli tok postupka.
12. Kantonalni sud je naveo tok postupka, pri tome se ne očitujući na dužinu trajanja postupka. V.Relevantni propisi
13. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Načelo efikasnosti Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Ekonomičnost postupka Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
2. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 57.
Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.
Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
Član 58.
Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom, ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u periodu dužem od pet godina i deset mjeseci još uvijek nije donijeta konačna i pravomoćna odluka, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
3. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
4. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
20. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 10. jula 2014. godine (kada je apelantu ukinuto pravo na ličnu invalidninu) pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko pet godina i deset mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
5. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora pokrenutog zbog priznanja svojstva ratnog vojnog invalida i u vezi s tim prava na invalidninu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer od ishoda tog postupka zavisi njegovo pravo na invalidninu.
22. Analizirajući dužinu postupka koji traje od 10. jula 2014. godine i koji još nije okončan, Ustavni sud primjećuje da su u toku predmetnog postupka Služba i Federalno ministarstvo donijeli četiri rješenja, kao i da je Kantonalni sud donio tri presude. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su Služba, Federalno ministarstvo i Kantonalni sud u relativno razumnim rokovima donosili svoje odluke. Međutim, s druge strane, Ustavni sud isto tako zapaža da je Kantonalni sud u tri navrata poništavao rješenja Službe i Federalnog ministarstva i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku, te da je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud, također, podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće dužnost državi da organizira svoj pravni sistem na takav način da njeni sudovi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući obavezu postupiti u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. juna 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stav 129).
23. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje oko pet godina i deset mjeseci i još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave (Službe i Federalnog ministarstva) i redovnog suda, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano odredbama Zakona o upravnom postupku (čl. 6 i 14) i Zakona o upravnom sporu (član 57), te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak priznanja statusa ratnog vojnog invalida traje oko pet godina i deset mjeseci i još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanta, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Službi, Federalnom ministarstvu i Kantonalnom sudu, koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu i nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
26. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembar 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti ukupan iznos od 1.000,00 KM.
27. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Zapadnohercegovačkog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje apelant dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak priznanja statusa ratnog vojnog invalida traje oko pet godina i deset mjeseci i još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanta, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Službi, Federalnom ministarstvu i Kantonalnom sudu, koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
31. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine