Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-942/20 ("Nešković" d.o.o Bijeljina)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-942/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-942/20, rješavajući apelaciju "Nešković" d.o.o Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Nešković" d.o.o Bijeljina podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 120009 19 Už od 23. decembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "Nešković" d.o.o Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 12. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 120009 19 Už od 23. decembra 2019. godine.
2. Osporenom presudom odbijena je žalba apelanta kao neosnovana i potvrđena je Presuda Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 o U 120009 18 U od 27. septembra 2019. godine, kojom je odbijena tužba apelanta podnesena protiv Rješenja Apelacione komisije Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj predmeta UP-II-22-000081/18 broj akta 01.7-0244MS-002/18 od 24. oktobra 2018. godine, kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv Rješenja Odjeljenja za javnu bezbjednost Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj predmeta UP-I-22-001913/17 broj akta 12-1147EZ-027/18 od 20. septembra 2018. godine. Tim prvostepenim rješenjem odbijen je zahtjev apelanta za ovjeru tehničke dokumentacije – Glavnog projekta saobraćajne signalizacije i opreme puta za poslovni centar „Nešković“ – dogradnje postojećeg objekta autosalona i tehničkog pregleda vozila sa objektom benzinske pumpe (naftni derivati), stambeno naselje „Mujkići“, urađen od strane AD „Projekt“ Banjaluka, od oktobra 2015. godine.
3. U obrazloženju osporene presude, Apelacioni sud je naveo da je u upravnom postupku pokrenutom po zahtjevu apelanta (investitora) za reviziju projektne dokumentacije - Glavnog projekta saobraćajne signalizacije i opreme puta za poslovni centar „Nešković"- dogradnja postojećeg poslovnog objekta autosalona i tehničkog pregleda vozila sa objektom benzinske pumpe (naftni derivati), urađenog od strane AD „Projekt" Banja Luka, od strane revidenta „Energo sistem" d.o.o. Brčko, izveden pravilan zaključak da je projekat koji je bio predmet revizije tehnički neispravan. Apelacioni sud je naveo i da je revident tehničke dokumentacije postupio shodno odredbi člana 89. stav 8. Zakona o prostornom planiranju i građenju. U postupku revizije projektne dokumentacije, revident je provjeravao ispunjenost svih propisanih uslova, pa je donesen pravilan zaključak da projekat koji je bio predmet revizije nije u skladu sa odredbom člana 3.1.3. Tehničkih propisa o izgradnji stanica: za snabdijevanje gorivom motornih vozila i o uskladištavanju i pretakanju goriva. Apelacioni sud je dalje naveo da je shodno relevantnim propisima zadatak revidenta, između ostalog, da vrši kontrolu da li je projekat urađen u skladu sa lokacijskim uslovima i da li su tehnička projektna rješenja u skladu sa važećim tehničkim standardima, propisima, pravilima struke i odredbama drugih zakona (član 89. stav 8. tačke c) i i) Zakona o prostornom planiranju i građenju). Dakle, u konkretnom slučaju revident je postupio u skladu sa navedenim odredbama kada je kontrolisao Glavni projekat saobraćajne signalizacije i opreme puta za poslovni centar ,,Nešković“ i razmatrao da li isti ispunjava zahtjeve koji su propisani odredbom člana 3.1.3. Tehničkog propisa o izgradnji stanica za snabdijevanje gorivom motornih vozila i o uskladištavanju i pretakanju goriva. Apelacioni sud je naveo da revident nije izašao van granica zadatka koji mu je određen zakonom, niti je primijenio nevažeći tehnički propis. Novi dokazi koje je apelant priložio uz tužbu ne ukazuju na to da je činjenično stanje očigledno drugačije od onog utvrđenog u upravnom postupku, pa je Apelacioni sud naveo da je odluka prvostepenog suda pravilna i zasnovana na zakonskim propisima.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer nisu u potpunosti uzeti u obzir dokazi koje je apelant predlagao u toku postupka, a koje je rezultiralo ograničenjem apelantovog prava da raspolaže svojom imovinom u skladu sa pozitivnim propisima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom na to da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o zahtjevu apelanta za ovjeru tehničke dokumentacije – Glavnog projekta saobraćajne signalizacije i opreme puta za poslovni centar „Nešković“ – dogradnje postojećeg objekta autosalona i tehničkog pregleda vozila sa objektom benzinske pumpe, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o zahtjevu apelanta za ovjeru tehničke dokumentacije – Glavnog projekta saobraćajne signalizacije i opreme puta za poslovni centar „Nešković“ – dogradnje postojećeg objekta autosalona i tehničkog pregleda vozila sa objektom benzinske pumpe, dakle, radi se o ovlaštenju javne vlasti da izvrši reviziju projekta apelanta u smislu ispunjavanja uvjeta propisanih pozitivnim propisima, te se u predmetnom slučaju ne radi o ostvarivanju građanskih prava i obaveza apelanta, pa je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević