Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-916/20 (R. V.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-916/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-916/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Ramiz Veladžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ramiz Veladžić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 01 0 U 007743 18 Uvp 2 od 9. januara 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ramiz Veladžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 10. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 007743 18 Uvp 2 od 9. januara 2020. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 007743 13 U od 16. juna 2014. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta podnesena protiv Rješenja Federalnog ministarstva raseljenih lica i izbjeglica broj 02-05-169-1/05 od 1. decembra 2009. godine, kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv Rješenja Službe opšte uprave i društvenih djelatnosti Opštine Bihać broj DP-1024/912 od 11. avgusta 2004. godine (a kojim rješenjem apelantu nije priznat status raseljene osobe-prognanika, sa zadnjim mjestom prebivališta u naselju Jezero Srbljani, Jezero).

3. Odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda od 16. juna 2014. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 01 0 U 007743 14 Uvp od 24. maja 2018. godine odbio predmetni zahtjev kao neosnovan. U obrazloženju osporene presude, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima propisano da se tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu. Vrhovni sud je ukazao da je apelant osporeni upravni akt primio 25. marta 2013. godine, a tužbu predao sudu 29. aprila 2013. godine. Imajući navedeno u vidu, Vrhovni sud je zaključio da je, budući da je zadnji dan roka za podnošenje tužbe bio 24. april 2013. godine (srijeda), tužba apelanta neblagovremena, jer je podnesena po proteku roka od 30 dana.

4. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda od 24. maja 2018. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 01 0 U 007743 18 Uvp 2 od 9. januara 2020. godine predmetni zahtjev odbacio kao nedopušten. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 41. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka može, protiv pravosnažne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu, podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je zaključio da je, budući da je apelant predmetni zahtjev podnio protiv odluke Vrhovnog suda, isti nedozvoljen, pa ga je, shodno odredbama člana 44. stav (1) Zakona o upravnim sporovima odbacio.

Apelacioni navodi

5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05), u propisanom roku podnese tužbu sudu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-916/20 (R. V.) | Sudska praksa | Aktio