Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1167/20 (Z. H.)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1167/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-1167/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Zubejda Hadžipirić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zubejda Hadžipirić protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 05 0 U 000884 19 U od 18. februara 2020. godine, Rješenja Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj UP-2:09-23-8/19 od 08.
novembra 2019. godine i Rješenja Službe za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove i raseljena lica Grada Goražde broj 04- 1-23-2-2314/16 od 16. septembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zubejda Hadžipirić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Goražda, koju zastupa Sanel Podrug advokat iz Sarajeva, podnijela je 25. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 05 0 U 000884 19 U od 18. februara 2020. godine, Rješenja Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj UP-2:09-23-8/19 od 08. novembra 2019. godine i Rješenja Službe za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove i raseljena lica Grada Goražde broj 04-1-23-2-2314/16 od 16. septembra 2019. godine.
2. Rješenjem Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj UP-2:09-23-8/19 od 8. novembra 2019. godine, u predmetu naknadnog odobrenja investitoru (M.M.) za rekonstrukciju i dogradnju porodično-stambenog objekta u Goraždu, odbijena je žalba apelantkinje izjavljena protiv Rješenja Službe za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove i raseljena lica Grada Goražde broj 04-1-23-2-2314/16 od 16. septembra 2019. godine. Navedenim rješenjem je dato naknadno odobrenje investitoru za rekonstrukciju i dogradnju porodično-stambenog objekta pobliže označenog izrekom predmetnog rješenja, sa gabaritima i pod uslovima preciziranim navedenim rješenjem.
3. Osporenom Presudom Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana tužba apelantkinje podnesena protiv rješenja tuženog (Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bosansko-podrinjskog kantona Goražde) od 8. novembra 2019. godine. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da iz sadržaja predmetnog spisa, između ostalog, proizilazi da je prvostepeni organ dao naknadno odobrenje investitoru za rekonstrukciju i dogradnju porodično stambenog objekta, pobliže označenog predmetnim rješenjem, uz obrazloženje da je investitor uz zahtjev priložio kopiju urbanističke suglasnosti, zemljišno knjižni izvadak, dva primjerka glavnog projekta, rješenje o sanitarnoj saglasnosti i dokaz o uplati naknade za pogodnost gradskog građevinskog zemljišta. Dalje, da je žalba apelantkinje izjavljena protiv navedenog rješenja odbijena rješenjem od 8. novembra 2019. godine, te da je Općinski sud u Goraždu rješenjem broj 45 0 V 035116 17 V od 2. februara 2018.godine uredio među između parcele investitora i granične parcele apelantkinje, da je međa uređena putem vještaka geometra na osnovu stanja iz katastarskih planova i da je na terenu obilježena vidnim međašnim znacima i ucrtana u skicu vještaka. Takođe, da se gabariti izgrađenog objekta nalaze unutar parcele investitora, izuzev dijela otvorene terase koja je izgrađena na dijelu apelantkinjine parcele, te da je punomoćnik investitora (punomoć u spisu) 4. januara 2019. godine dostavio prvostepenom organu obavijest da je izvršeno uklanjanje dijela terase koji je sagrađen na parceli apelantkinje. Dalje, da je povodom navedene obavijesti izvršen uviđaj na licu mjesta i u prisustvu vještaka geometra je utvrđeno da je sporni dio terase, koji je bio izgrađen na susjednoj parceli, porušen. Kantonalni sud je naveo da je, imajući navedeno u vidu, pravilan zaključak tuženog da su ispunjeni osnovni urbanističko tehnički uslovi za donošenje predmetnih rješenja kojima se naknadno odobrava investitoru rekonstrukcija i dogradnja porodično stambenog objekta, shodno relevantnim odredbama Zakona o prostornom uređenju i građenju Bosansko-podrinjskog kantona Goražde. Kantonalni sud je naveo da u predmetnom postupku nije povrijeđeno načelo saslušanja stranaka u smislu člana 8. Zakona o upravnom postupku i da je apelantkinji bilo omogućeno učestvovanje u postupku. Kantonalni sud je ukazao da se u uslovima guste naseljenosti, kada je potrebno svaku moguću parcelu predvidjeti kao građevinsku, primjena načela „pravo na vidik“ u praksi ne primjenjuje, pa je takav prigovor, po ocjeni Kantonalnog suda neosnovan. Kantonalni sud je dalje naveo da, suprotno navodima apelantkinje, obrazloženje osporenog rješenja sadrži sve elemente propisane članom 207. stav (2) Zakona o upravnom postupku (tačno naveden zahtjev apelantkinje, predložene i provedene dokaze u toku postupka, utvrđeno činjenično stanje na osnovu relevantnih dokaza, ocjenu izvedenih dokaza i razloge na osnovu kojih je donesena predmetna odluka, sa pozivom na materijalno-pravne propise). Kantonalni sud je ukazao da su, suprotno navodima tužbe, pravilno utvrđene sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja u predmetnom postupku.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelantkinja, u suštini, smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo. Apelantkinja navodi da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni urbanistički uslovi za donošenje predmetnih rješenja, te da su osporeni akti doneseni suprotno relevantnim odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o prostornom uređenju i građenju Bosansko-podrinjskog kantona Goražde.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević