Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1037/20 (M.P. i Z.P.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1037/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1037/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli M. P. i Z. P., na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli M. P.

i Z. P. protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 0 P 040838 17 Gž od 18. prosinca 2019. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. M. P. i Z. P. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tomislavgrada, koje zastupa Zajednički odvjetnički ured Jurišić & Ćulanić iz Mostara, podnijeli su 18. ožujka 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 040838 17 Gž od 18. prosinca 2019. godine.

2. Presudom Općinskoga suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 P 040838 17 P od 28. rujna 2017. godine stavkom I izreke utvrđeno je da je apsolutno ništavan-nepostojeći ugovor o ustanovljenju služnosti od 25. travnja 2000. godine u kojemu su ugovorne strane „Elektroprivreda HZ HB“ d.d. Mostar kao investitor i I.P. kao posjednik zemljišta, te kao takav ne proizvodi pravni učinak. Stavkom II izreke obvezan je tuženik (Elektroprijenos BiH a.d. Banjaluka) da na ime naknade zbog ograničenja prava vlasništva na nekretninama, bliže označenim u izreci prvostupanjske odluke, zbog instaliranja trase visokonaponskoga dalekovoda 110 kV Tomislavgrad-Livno, isplati apelantima određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom. Stavkom III izreke obvezan je tuženik naknaditi apelantima troškove parničnoga postupka u određenome iznosu. Stavkom IV izreke odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojime su tražili da se obveže tuženik da ukloni betonsko-rešetkasti dalekovodni stup i dalekovod-električne žice, bliže označeno u izreci prvostupanjske odluke, i nekretnine vrati tužiteljima u nesmetan posjed i raspolaganje, te da se obveže tuženik da isplati apelantima na ime naknade štete i naknade ostvarene koristi određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 18. prosinca 2019. godine uvažen je priziv tuženika, pobijana presuda Općinskoga suda od 28. rujna 2017. godine je ukinuta, te je predmet vraćen prvostupanjskome sudu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je tuženik u prizivu istakao da nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke, te priložene sporazume o postignutim naknadama vezano za nepotpunu eksproprijaciju služnosti nije cijenio. Kantonalni je sud istakao da pored utvrđenja činjeničnoga stanja prvostupanjski sud mora dati ocjenu dokaza, kojim dokazima je poklonio vjeru, a kojima nije, i dati jasne i precizne razloge za ocjenu dokaza, što po mišljenju ovoga suda nije učinio, te protivno odredbama čl. 8. Zakona o parničnome postupku onda nije niti cijenio izvedene dokaze. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osim toga, apelant je naveo da je neovisno o činjenici da „protiv odluke nije dozvoljena revizija kao djelotvoran pravni lijek, izjavio reviziju Vrhovnome sudu Federacije BiH, držeći da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenome predmetu okončan.

7. Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 18. prosinca 2019. godine ukinuta presuda Općinskoga suda od 28. rujna 2017. godine i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak. Dakle, u konkretnomu slučaju, prema stanju u spisu, postupak o predmetu apelacije je u tijeku pred Općinskime sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

8. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1037/20 (M.P. i Z.P.) | Sudska praksa | Aktio