Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4732/18 (Ć. M.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4732/18
Apelacija
Odluka o meritumu
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 4732/18, rješavajući apelaciju Ćamila Mujanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Ćamil Mujanović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu kao predmet broj 41 0 I 026628 19 I 3.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ćamil Mujanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Eterović“ d.o.o. Sarajevo, podnio je 20. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 41 0 I 026628 19 I 3.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 7. januara 2019. i 4. marta 2020. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 7. januara 2019. godine.
3. Općinski sud je dostavio odgovore na apelaciju 21. januara 2019. i 10. marta 2020. godine, a Kantonalni sud 16. januara 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 25. juna 2013. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (M. M., vlasnik PP ,,Barica“, i J. M.) na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj 46 0 P 026628 12 P 2 od 8. marta 2013. godine radi naplate duga, v. sp. 16.495,00 KM. Predloženo je da se izvršenje provede na pokretnim stvarima izvršenika. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju od 1. novembra 2013. godine. Zaključkom Općinskog suda broj 46 0 P 026628 13 I od 28. oktobra 2015. godine prijedlog za izvršenje je vraćen apelantu na ispravku i dopunu tako što je određeno da odredi novi predmet i sredstvo jer se izvršenje nije moglo provesti na predloženom predmetu i sredstvu izvršenja.
6. Apelant je 9. novembra 2015. godine Općinskom sudu dostavio uređen prijedlog za izvršenje s promjenom predmeta i sredstva izvršenja. Općinski sud je 29. decembra 2015. godine rješenjem prihvatio apelantov prijedlog stavljanjem pečata na uređeni prijedlog s novim brojem. Protiv navedenog rješenja izvršenici su 14. marta 2016. godine izjavili prigovor, a apelantovi punomoćnici su dostavili odgovor na prigovor izvršenika. Rješenjem Općinskog suda broj 46 0 P 026628 15 I 2 od 23. augusta 2016. godine odbijen je prigovor izvršenika uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju. Protiv navedenog rješenja izvršenici su 27. septembra 2016. godine izjavili žalbu, a apelant je dostavio odgovor na žalbu izvršenika. Kantonalni sud je 12. jula 2017. godine zaprimio spis od Općinskog suda na nadležno postupanje, te je rješavajući po žalbi na navedeno rješenje drugostepeni sud donio Rješenje broj 46 0 P 026628 17 Gži od 8. novembra 2017. godine kojim je usvojio žalbu izvršenika, ukinuo rješenje Općinskog suda od 23. augusta 2016. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno, između ostalog, da nakon donošenja Rješenja o izvršenju broj 46 0 I 026628 13 I od 1. novembra 2013. godine prvostepeni sud nije mogao ponovo donositi novo rješenje o izvršenju broj 46 0 I 026628 15 I 2 od 29. decembra 2015. godine jer takva mogućnost, tj. da istovremeno egzistiraju dva rješenja o izvršenju, u Zakonu o izvršnom postupku ne postoji, zbog čega se rješenje o izvršenju od 29. decembra 2015. godine pokazuje kao nezakonito. Općinski sud je 27. novembra 2017. godine od Kantonalnog suda zaprimio spis na nadležno postupanje. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Rješenje broj 46 0 I 026628 15 I 2 od 17. januara 2019. godine kojim je usvojio prigovor izvršenika i ukinuo Rješenje o izvršenju broj 46 0 P 026628 15 I 2 od 29. decembra 2015. godine, te odredio da će postupak nastaviti po Rješenju o izvršenju broj 46 0 I 026628 13 I od 1. novembra 2013. godine. Općinski sud je 17. januara 2019. godine izdao dnevnu naredbu o dostavi rješenja po prigovoru apelantovim punomoćnicima i izvršenicima, a izvršeniku M. M. i rješenja o izvršenju od 1. novembra 2013. godine. Općinski sud je 15. maja 2019. godine izdao dnevnu naredbu o ponovnoj dostavi za M. M. i poslodavcu izvršenika rješenja o izvršenju. Općinski sud je 28. juna 2019. godine izdao dnevnu naredbu da se rješenja o izvršenju poslodavcu izvršenika ponovo dostave jer mu nije dostavljeno po ranijoj naredbi. Općinski sud je 13. septembra 2019. godine izdao dnevnu naredbu da se kopija neuredne dostavnice dostavi apelantovom punomoćniku na izjašnjenje uz dopis (poslodavac nepoznat na navedenoj adresi). Općinski sud je 11. decembra 2019. godine izdao dnevnu naredbu da se zaključak kojim se određuje zapljena i procjena pokretnih stvari i predmetni spis dostavi sudskom izvršitelju, koji je 23. decembra 2019. godine sačinio zapisnik na licu mjesta o bezuspješnom popisu. Općinski sud je 27. decembra 2019. godine donio rješenje kojim se izvršni postupak na pokretnim stvarima izvršenika obustavlja zbog nemogućnosti izvršenja, te je apelant poučen da može predložiti novi predmet i sredstvo ili da može u roku od tri mjeseca predložiti provođenje nove pljenidbe. Općinski sud je 6. marta 2020. godine ponovio dostavu predmetnog rješenja jer on nije dostavljen po ranijoj naredbi zbog godišnjeg odmora apelantovih punomoćnika.
7. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da nakon što je dostavio uređen prijedlog za izvršenje predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka, kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da je postupajući sudija zbog zdravstvenih razloga bio spriječen da postupa u periodu od dva mjeseca u prethodnoj godini.
10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke.
I.Relevantni propisi
1. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
II.Dopustivost
2. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
3. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
5. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
III.Meritum
6. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
7. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
8. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
9. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
10. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
11. Ustavni sud zapaža da je apelant 25. juna 2013. godine podnio prijedlog za izvršenje, te da predmetni izvršni postupak, prema stanju spisa, traje oko šest godina i deset mjeseci. Međutim, iz navoda apelacije slijedi da apelant ukazuje isključivo na dužinu trajanja predmetnog postupka od 9. novembra 2015. godine kada je Općinskom sudu dostavio uređeni prijedlog za izvršenje. Stoga, Ustavni sud će, u smislu odredaba člana 31. Pravila Ustavnog suda prema kojim Ustavni sud pri odlučivanju, u pravilu, ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji, ispitati dužinu trajanja postupka od tog datuma. Dakle, relevantan period je period od oko četiri i po godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
12. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku. Nadalje, ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka. Također, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja jer pokušava da namiri potraživanja iz izvršne isprave.
13. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i ponašanje redovnih sudova u relevantnom periodu, Ustavni sud zapaža da je sud donio rješenje o izvršenje u roku kraćem od dva mjeseca nakon podnošenja uređenog prijedloga za izvršenje, što se može smatrati primjerenom ažurnošću. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud pri tome počinio procesni propust zbog čega mu je Kantonalni sud uvažavajući žalbe izvršenika ukinuo odluku kao nepravilnu i predmet vratio na ponovni postupak, čime je u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Međutim, Općinski sud je bez većih perioda pasivnosti kontinuirano provodio raspoložive procesne radnje s ciljem provođenja predmetnog rješenja o izvršenju, u skladu sa svojim obavezama da u izvršnom postupku postupa efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je od dostave spisa na odlučivanje Kantonalnom sudu pa do vraćanja prvostepenom sudu Kantonalni sud svoju odluku donio u vrlo kratkom roku. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da postupak pred redovnim sudovima u relevantnom periodu traje nešto duže od uobičajenog, ali i da su postojale i objektivne okolnosti koje su u odlučujućoj mjeri doprinijele dužini trajanja postupka, kao što je neuredna dostava rješenja po prigovoru i rješenja o izvršenju izvršeniku M. M., neuredna dostava rješenja o izvršenju poslodavcu izvršenika, nepoznata adresa poslodavca, bezuspješni pokušaji pronalaska pokretnih stvari izvršenika, što je u konačnici rezultiralo da je Općinski sud 27. decembra 2019. godine donio rješenje kojim je izvršni postupak na pokretnim stvarima izvršenika obustavio zbog nemogućnosti provođenja, te je apelanta poučio da može predložiti novi predmet i sredstvo ili da može u roku od tri mjeseca predložiti provođenje nove pljenidbe. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog i Kantonalnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
14. Ustavni sud na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore zaključuje da u ovom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka.
IV.Zaključak
15. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka imajući u vidu njegovu složenost, kao i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, te činjenicu da su redovni sudovi provodili veći broj procesnih radnji s ciljem okončanja postupka.
16. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević