Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-356/20 ("Elta-Mt" d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-356/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-356/20, rješavajući apelacije "Elta-Mt" d.o.o. Tuzla, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio "Elta- Mt" d.o.o. Tuzla protiv:
-Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 Ps 152185 19 Rev od 5. prosinca 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 152185 18 Pž 2 od 12. rujna 2019. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 152185 12 Ps od 5. ožujka 2015. godine;
-Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188719 18 Pž 2 od 13. siječnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188719 13 Ps od 18. siječnja 2016. godine;
- Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 186178 18 Pž 2 od 13. siječnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 186178 13 Ps od 13. listopada 2017. godine;
-Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 187263 18 Pž 2 od 14. siječnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 187263 13 Ps od 27. ožujka 2017. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-356/20
1. "Elta-Mt" d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Mirza Telalović odvjetnik iz Tuzle, podnio je 28. siječnja 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Ps 152185 19 Rev od 5. prosinca 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 152185 18 Pž 2 od 12. rujna 2019. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 152185 12 Ps od 5. ožujka 2015. godine.
2. AP-637/20
2. Apelant, kojeg zastupa Mirza Telalović odvjetnik iz Tuzle, podnio je 18. veljače 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ps 188719 18 Pž 2 od 13. siječnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 188719 13 Ps od 18. siječnja 2016. godine.
3. AP-638/20
3. Apelant, kojeg zastupa Mirza Telalović odvjetnik iz Tuzle, podnio je 18. veljače 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 186178 18 Pž 2 od 13. siječnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 186178 13 Ps od 13. listopada 2017. godine.
4. AP-639/20
4. Apelant, kojeg zastupa Mirza Telalović odvjetnik iz Tuzle, podnio je 18. veljače 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 187263 18 Pž 2 od 14. siječnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 187263 13 Ps od 27. ožujka 2017. godine.
5. U predmetnim postupcima, koji su okončani osporenim konačnim odlukama Vrhovnog suda i Kantonalnog suda, odbijeni su apelantovi tužbeni zahtjevi kojima je tražio da se obveže tuženi Telemach“ d.o.o. Sarajevo (pravni sljednik „BHB Cable TV“), da mu na ime naknade štete, za određena razdoblja, isplati određene novčane iznose.
6. U obrazloženjima osporenih odluka Vrhovni sud i Kantonalni sud su naveli da su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili postavljene tužbene zahtjeve apelanta iz razloga što su tužbeni zahtjevi zasnovan na činjeničnim tvrdnjama da je tuženi zbog povrede ugovora i aneksa ugovora apelantu prouzročili materijalnu štetu za koju je subjektivno odgovoran. Naime, naveli su da su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da apelant za tražene naknade materijalne štete nije imao valjanu pravnu osnovu, jer navedeni ugovori i aneksi više nisu na pravnoj snazi. S tim u vezi, Vrhovni sud i Kantonalni sud su naveli da kod takvog stanja stvari apelant nije mogao sa uspjehom zasnivati postavljene tužbene zahtjeve na ugovorima i aneksima ugovora koji su prestali da postoje i nisu imali važnost u spornom periodu, kao ni na nalazu vještaka, koji je urađen na osnovu tih ugovora.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istog apelanta i zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-356/20.
Apelacioni navodi
8. Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji je u predmetnim postupcima utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP- 3436/19 od 13. studenog 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević