Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-751/20 (S. G. i F. M.)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Smetanje posjeda
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-751/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-751/20, rješavajući apelacije Staniše Gatarića i Fuada Mešića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Staniša Gatarić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 026266 19 Gž 2 od 12. studenog 2019. godine;

Fuad Mešić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 P 003824 19 Gž 3 od 7. veljače 2020. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-751/20

1. Staniša Gatarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Dušan Tomić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 24. veljače 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 P 026266 19 Gž 2 od 12. studenog 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, uvrđeno je da je apelant smetao tužitelje (V.M. i D.M.) u mirnom i faktičkom posjedu zemljišne parcele, tako što je preko cijevi zagrnutih šljunkom i postavljenih u odvodni kanal, koji vodi preko parcele tužitelja, izgradio betonski propust i to tako da je izgrađenim propustom zahvatio dio parcele koja je u posjedu tužitelja. Dalje je utvrđeno da je na dijelu parcele izvršio sječu stabala i sitnog rastinja, a potom dio otpada od posječenih stabala, šiblja i sitnog rastinja ostavio na parceli tužitelja, a osim toga je na ogradu postavljenu oko apelantove parcele postavio kapiju na dva metalna stuba i to na način da se kapija otvara u parcelu tužitelja, zahvaćajući parcelu tužitelja mimo ugovorom ustanovljenog prava službenosti prolaza. Također, naloženo je aplantu da u roku od 8 dana od dana donošenja rješenja, uspostavi prijašnje stanje posjeda tako što će na dijelu parcele gdje je izvršio sječu stabala i sitnog rastinja ukloniti sav otpad, nastao sječom stabala, šiblja i sitnog rastinja, a kapiju, postavljenu na ogradu oko apelantove parcele označenu okrenuti tako, da se otvara u unutrašnjost apelantove parcele, a sve pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Konačno, zabranjeno je apelantu da ubuduće na parceli tužitelja, poduzima bilo kakve radnje izgradnje, postavljanja propusta i sličnih građevinskih radova, krčenja, sječe rastinja i stabala, te odlaganje otpada od posječenih stabala i šiblja na parcelu tužitelja označenu, kao i sve druge iste ili slične radnje, kojom na ovakav ili sličan način zadire u posjed parcele označene tužioce ometa u mirnom i faktičkom posjedu navedene nekretnine, a sve pod prijetnjom prinudnog izvršenja, izricanja novčanih kazni i drugih zakonskih posljedica.

3. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud proveo dokaze, predložene od strane parničnih stranaka, koje je cijenio, u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku. Dalje je naveo da je neosnovan apelantov prigovor u pogledu nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, kod činjenice, da je prvotutižitelj (otac drugotužitelja) upisan kao posjednik sporne nekretnine i da drugotužitelj živi s prvotužiteljem u stambeno obiteljskom objektu. Okružni sud je ukazao da prema odredbi članka 303. stavak 1. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP), državina je faktička vlast na stvari. Dakle, naveo je da smetanje posjeda predstavlja svaki akt kojim se onemogućava ili ometa normalno vršenje faktičke vlasti na stvari, a može se izvršiti radnjama oduzimanja ili smetanja posjeda. S tim u vezi, ukazao je da se u parnici za smetanje posjeda raspravlja samo o činjenici posljednjeg stanja posjeda i nastalom smetanju. Pri tome je naveo da nije od utjecaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika, dok sa strane apelanta nije potrebno utvrđivati postojanje namjere da se smeta tuđi posjed, nego je dovoljno, da postoji svijest, znanje da se poduzetim radnjama smeta tuđi posjed. Nadalje, Okružni sud je ukazao da prema odredbi članka 313. stavak 4. Zakona o stvarnim pravima, posjedovnom tužbom držalac traži da se utvrdi čin smetanja državine, naredi uspostavljanje stanja državine kakvo je bilo u času smetanja državine, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U pogledu toga, Okružni sud je istakao da ako se ne može narediti uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, odnosno izreći zabrana budućeg smetanja onda se tužbeni zahtjev mora odbiti, pa sama činjenica da je izvršen čin smetanja posjeda nema nikakav značaj. Okružni sud je naveo da je pravilno prvostupanjski utvrdio kojim radnjama je apelant izvršio predmetno smetanje, u tom dijelu utvrdio čin smetanja, te naložio uspostavu prijašnjeg stanja posjeda i zabranio takvo ili slično smetanje. Konačno, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio da je apelant izvršio i sječu stabala na nekretnini tužitelja, u kom dijelu je nemoguća uspostava prijašnjeg stanja posjeda, ali je naloženo apelantu da ukloni otpad, nastao sječom za što tužitelji imaju pravni interes, pa nemogućnost restitucije u dijelu ne čini prvostupanjsko rješenje nepravilno i nezakonito.

2. AP-1134/20

4. Fuad Mešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Avdo Salihbegović i Hajrudin Kapetanović odvjetnici iz Sarajeva, podnio je 24. ožujka 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 P 003824 19 Gž 3 od 7. veljače 2020. godine.

5. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, utvrđeno je da je apelant zasmetao tužitelju (Z.T.) u mirnom posjedu, prava služnosti vidika i svjetlosti, na način da je na svojoj nekretnini bespravno sagradio povezane betonske zidove u vidu korita, između zidova nasuo zemljani materijal i na betonske zidove cijelom dužinom postavio željeznu ogradu, sve prikazano na skici vještaka geometra i vještakinje građevinske struke pa je tužitelja kao vlasnika i posjednika kuće onemogućio da iz svog dvorišta ima vidik na Jablaničko jezero i okolinu na zapadnoj strani, te svjetlost i prirodni ugođaj kako je to tužitelj imao prije izvršenog smetanja. Također, naloženo je apelantu da uspostavi stanje posjeda stvarne služnosti vidika i svjetlosti kako je bilo prije izvršenog smetanja, na način da ukloni navedene izgrađene betonske zidove, sa metalnom ogradom, te da ukloni nasutu zemlju između zidova, kao i da se ubuduće kloni ovakvog ili sličnog smetanja, pod prijetnjom novčane kazne.

6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je na temelju analize i ocjene izvedenih dokaza prvostupanjski sud točno i potpuno utvrdio činjenično stanje, izveo pravilne zaključke, te donio na zakonu utemeljenu odluku. Pri tome je istakao da iz provedenih dokaza u spisu proizlazi jasan i nedvojben zaključak da je apelant zasmetao tužitelja u zadnjem mirnom posjedu prava služnosti vidika i svjetla izgradnjom betonskih zidova. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da su neutemeljeni navodi žalbe da prvostupanjski sud nije postupio po uputama iz ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, budući da je prvostupanjski sud sukladno uputama iz ukidnog rješenja dao jasne razloge kako glede zadnjeg i mirnog posjeda prava služnosti vidika i svjetla, te samog čina smetanja. Također, Kantonalni sud je naveo da se apelant u žalbi pozvao na razloge iznesene u ranije izjavljenim žalbama, a što nije mogao. S tim u vezi, ukazao je da je člankom 205. Zakona o parničnom postupku, rečeno što sve žalba mora sadržavati pa je tako točkom 3. tog članka rečeno da mora sadržavati i razloge žalbe. Dakle, Kantonalni sud je istakao da je apelant u žalbi morao navesti razloge, a ne se pozivati na razloge iznesene u ranijim žalbama, kao što je učinio. Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-751/20.

8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koje se u apelacijama pozivaju, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-751/20 (S. G. i F. M.) | Sudska praksa | Aktio