Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-692/20 (M. D.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Djelotvoran pravni lijek
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
- Propisano zakonom
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-692/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-692/20, rješavajući apelaciju Mirne Delalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Mirna Delalić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 014378 19 Kv 20 od 23. decembra 2019. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 014378 16 K od 16. decembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirna Delalić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 20. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 K 014378 19 Kv 20 od 23. decembra 2019. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 03 0 K 014378 16 K od 16. decembra 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda od 23. decembra 2019. godine, određena je nagrada apelantici, kao braniteljici po službenoj dužnosti optuženom, a sada osuđenom J.I.-L. u iznosu od 16.856,50 KM, na ime PDV-a od 17% u iznosu od 2.865.60 KM i naknade materijalnih troškova u iznosu od 189,84 KM, te određeno da će se navedeni iznosi isplatiti na apelantičin transakcijski račun.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud prilikom odlučivanja o visini troškova apelantice kao braniteljice uzeo u obzir vrstu troškova opredijeljenih u troškovniku, u skladu sa članom 9. stav 3. u vezi članom 4. stav 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata i članom 1. stav 2. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o advokaturi FBiH, a imajući u vidu saopćenje Zavoda za statistiku FBiH o prosječno isplaćenoj mjesečnoj bruto i neto ostvarenoj plaći u FBiH, te apelantici odredio nagrade i naknadu troškova u iznosima kao u prvostepenom rješenju. Kantonalni sud je naveo da je neosnovan apelantičin zahtjev za nagradu i naknadu troškova za rad iznesen u troškovniku u iznosima koji premašuju naknade i nagradu troškova za rad utvrđene prvostepenim rješenjem, jer nije u skladu sa navedenim propisom. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantičini navodi da je prvostepeni sud nepravilno odlučio kada je odredio da apelantici, umjesto tražene naknade od 450,00 KM za zastupanje optuženog na glavnim pretresima, pripada nagrada u visini od 1/2 naknade od visine prosječne plaće za mjesec kada je ta radnja preduzeta.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica navodi da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbe Zakona o advokaturi FBiH i odredbe člana 4. stav 4. i člana 2. stav 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata kada je odredio da apelantici umjesto 450,00 KM za zastupanje optuženog na ročištu za nastavak glavnog pretresa, kao i za podneseni prijedlog za izdavanje naredbe o privremenom oduzimanju predmeta pripadaju manji iznosi naknada. Naime, apelantica navodi da se član 31. stav 5. Zakona o advokaturi FBiH nije mogao primijeniti na gore navedeno potraživanje, jer se u ovoj odredbi nigdje ne navodi da se računa ½ naknade od visine prosječne plaće za preduzete radnje, kada ukupan iznos te naknade ne prelazi iznos prosječne plaće. Relevantni propisi
5. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/04 i 24/04-ispravka) Odbrana okrivljenog (osumnjičenog i optuženog), zastupanje oštećenog, kao i odbrana pravnog lica na glavnom pretresu Član 4. st. 2. i 4.
2. Za odbranu optuženog i zastupanje oštećenog pred drugostepenim sudom, advokatu pripada sljedeća nagrada:
– na sjednici vijeća drugostepenog suda kao za odbranu pred prvostepenim sudom;
– na pretresu koji se vodi pred kantonalnim sudom 300 bodova;
– na pretresu koji se vodi pred Vrhovnim sudom FBiH 400 bodova;
– na pretresu koji se vodi pred Sudom BiH 400 bodova.
4. Kada glavni pretres neprekidno traje duže od jednog dana, advokatu pripada nagrada iz tačke l. ovog člana za prvi dan pretresa, a 50% za drugi i svaki dalji dan pretresa, te naknada po tački 5. ovog člana. Ako zbog prekida ili odlaganja, glavni pretres započinje iznova, advokatu za ponovljeni pretres pripada iznos nagrade predviđen u stavu l. ovog člana.
Pravni lijekovi Član 9. stav 3.
3. Za žalbe protiv rješenja o određivanju ili produžavanju pritvora, o primjeni odgojno-popravnih mjera i mjera sigurnosti, o upućivanju u zavod za liječenje ili psihijatrijsku ustanovu, oduzimanju predmeta, kao i drugih rješenja protiv kojih se može ulagati žalba, te odluku o troškovima, advokatu pripada 50% nagrade iz stava l. ovog člana.
6. Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 18/05) Član 1.
U Zakonu o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/02) u članu 31. stav 5. mijenja se i glasi:
"Nagrada advokatima za pruženu pravnu pomoć stranci na sudu ili pred drugim organima u toku jedne rasprave ili jedne poduzete pravne radnje (pismena) u:
parničnom i vanparničnom postupku, krivičnom postupku, postupku stečaja i likvidacije, zemljišno-knjižnom postupku, upravnom postupku, upravnom sporu, izvršnom postupku, postupku za upis u registar društva, postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, odnosno svim drugim radnjama koje poduzima advokat pružajući pravnu pomoć stranci, ne može prelaziti jednomjesečni prosječni lični dohodak u Federaciji Bosne i Hercegovine".
Iza stava 5. istog člana dodaju se novi st. 6. i 7. koji glase:
"Sudovi i drugi državni organi u odluci o troškovima postupka advokata za pružanje pravne pomoći stranci određivat će nagradu advokatu prema odredbama stava 5. ovog člana, ukoliko je nagrada advokata po advokatskoj tarifi viša od iznosa iz stava 5., osim ukoliko je advokat sa svojim klijentom ugovorio visinu nagrade u pisanom obliku u skladu sa važećim propisima, što ne može opteretiti suprotnu stranu.
Skupština Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine uskladit će advokatsku tarifu sa odredbama iz stava 5. ovog člana".
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U vezi sa apelantičinim navodima o kršenju prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek, koji se odnose isključivo na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na imovinu i prava djelotvoran pravni lijek, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević