Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-977/20 (KALVARIJA COP d.o.o. Vitez)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Hipoteka
  • Nekretnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-977/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-977/20, rješavajući apelaciju KALVARIJA COP d.o.o. Vitez, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio KALVARIJA COP d.o.o. Vitez protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 011426 19 Gž od 14. januara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. KALVARIJA COP d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Srđan Petrić advokat iz Zenice, podnio je 17. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 011426 19 Gž od 14. januara 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Kaknju, Odjeljenje za zemljišno knjižne poslove (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 036-0-ĐN-I9-00 1270 od 17. oktobra 2019 godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 14. januara 2020. godine, na osnovu Ugovora o zasnivanju hipoteke obrađenog od notara 16. oktobra 2019.godine dozvoljen je upis hipoteke u C listu naznačenog zemljišnoknjižnog uloška i to na nekretnini pobliže označenoj u dispozitivu prvostepenog rješenja, vlasništvo „GMK" d.d. Kakanj u stečaju sa 1/l radi obezbjeđenja potraživanja iz Ugovora o finansijskom partnerstvu od 14. oktobra 2019. godine u iznosu do maksimalno 200.000,00 KM, prema dužniku EURO-GROUP d.o.o.Kakanj, u korist: BOSNA BANK INTERNATIONAL D.D. SARAJEVO. Istim rješenjem je određeno da se zabilježuje obaveza ishođenja brisanja ranije uknjižene hipoteke po stjecanju uslova za brisanje; odricanje prava zadržavanja prvenstvenog reda kao i mogućnosti upisa zabilježbe zadržavanja prava prvenstvenog reda u visini izbrisanih hipoteka (prilikom brisanja ranije uknjiženih hipoteka); neopozivo odricanje prava upisa uvjetne hipoteke bez saglasnosti povjerioca; zabrana otuđenja založenih nekretnina bez izričite suglasnosti Založnog povjerioca i pristajanje na neposredno prinudno izvršenje bez odlaganja tako da je hipoteka izvršna prema svakodobnim vlasnicima.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je Euro-Group d.o.o. Kakanj zemljišno knjižnom uredu Općinskog suda podnio zahtjev za provođenje Ugovora o zasnivanju hipoteke i zabilježbi na nekretnini pobliže označenoj u dispozitivu prvostepenog rješenja, vlasništvo „GMK"' d.d. Kakanj u stečaju sa 1/1. Kantonalni sud je naveo da je upis hipoteke izvršen pod rednim brojem 11., dakle nakon ostalih upisa čiji se redoslijed upisa nije poremetio. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da je članom 142. stav 2. Zakona o stvarnim pravima propisana prednost pri namirenju, tako da je propisano da ako je zalog opterećen s više založnih prava, prednost pri namirivanju ima ona tražbina koja je ispred ostalih u prvenstvenom redu, dok je stavom trećim istog člana propisano da se mjesto u prvenstvenom redu određuje prema trenutku nastanka založnog prava, ako zakonom nije drugačije određeno. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da je zemljišno knjižni ured samo postupao po članu 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, odnosno nakon provjere zahtjeva za upis donio rješenje da se zahtjev potpuno prihvati, jer ne postoje razlozi propisani članom 43. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da je trebalo prekinuti postupak upisa hipoteke radi revidiranja liste založnih povjerilaca, jer zemljišno knjižni ured nije ovlašten vršiti revidiranje liste založnih povjerilaca i u C- teretnom listu vrši zabilježbu prema datumu zaprimanja a ne prema visini potraživanja. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Naime, apelant navodi da sa „predmetnim upisom dodatno opterećava navedena nekretnina i ranije upisani založni povjerioci smanjuju mogućnost naplate prilikom prodaje cjelokupnog objekta dužnika GMK Kakanj, te ističe da je potrebno prekinuti ovaj postupak radi revidiranja liste upisanih založnih povjerioca, odnosno da je potrebno zakazati ročište pred sudom, jer su apelantova potraživanja u momentu otvaranja stečajnog postupka bila daleko veća u odnosu na potraživanja upisanog založnog povjerioca“. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava člana II/3.a), b) i d) Ustava Bosne i Hercegovine, člana II. A. 2. (1) c), d) i k) i 6. Ustava FBiH, te člana 13. Evropske konvencije, ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već je ih zasnovao na istim tvrdnjama.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-977/20 (KALVARIJA COP d.o.o. Vitez) | Sudska praksa | Aktio