Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-760/20 (M. G.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-760/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-760/20, rješavajući apelaciju Muamera Gadžuna, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muamera Gadžuna podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 36 0 K 037586 19 Kž 2 od 5. decembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Muamer Gadžun (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojeg zastupa Azijada Mujkić, advokat iz Zenice, podnio je 24. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu Kantonalni sud) broj 36 0 K 037586 19 Kž 2 od 5. decembra 2019. godine.
2. Prvostepenim rješenjem Općinskog suda u Kaknju odbačen je kao nedopušten zahtjev apelanta za nepravo ponavljanje postupka od 15. aprila 2019. godine za izricanje jedinstvene kazne zatvora po presudama Općinskog suda u Kaknju broj 36 0 K 037586 17 K od 23. aprila 2012. godine i 36 0 K 036539 16 K od 24. oktobra 2018. godine.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana žalba branioca apelanta i potvrđeno je prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je uvidom u spis predmeta utvrdio da je apelant sa danom 8. februarom 2019.godine izdržao kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca po presudi Općinskog suda u Kaknju broj 36 0 K 037586 17 K od 23. aprila 2012. godine, pa prema tome u ovom konkretnom slučaju, i po ocjeni ovoga suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za uvažavanje zahtjeva branioca navedenog osuđenog za nepravo ponavljanje postupka, jer je po jednoj od pravosnažnih presuda (na kojima temelji svoj zahtjev) već izdržao kaznu, a apelant nije naveo nijedan razlog koji se temelji na članu 340 a stav 1 Zakona o krivičnom postupku F BiH u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona F BIH, koji bi predstavljao zakonski osnov da se izvrši objedinjavanje kazni po predmetnim presudama, pod uslovom kad je po jednoj presudi osuđeni već izdržao kaznu zatvora.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda(u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant se žali i na povredu drugih prava garantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine ( pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na djelotvoran pravni lijek i zabranu diskriminacije), ali ih posebno ne obrazlaže niti argumentira.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na rješenje doneseno u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za „nepravo ponavljanje krivičnog postupka“. Stoga, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: Prilikom utvrđivanja (...), osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda od 5. decembra 2019. godine u kojem se isključivo raspravljalo o pitanju ispunjenosti zakonskih pretpostavki da se dozvoli nepravo ponavljanje krivičnog postupka radi ujedinjenja kazni zatvora pravosnažno izrečenih presudama Općinskog suda u Kaknju broj 36 0 K 037586 17 K od 23. aprila 2012. godine i 36 0 K 036539 16 K od 24. oktobra 2018. godine , a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem se odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-1357/12 od 22. oktobra 2013. godine, AP-3107/11 od 15. septembra 2011. godine, AP-2391/10 od 21. jula 2010. godine i AP-3902/16 od 6. decembra 2018. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud smatra da postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje ne pokreće pitanje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije, te su, stoga, i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević