Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-781/20 (H.S.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Ponavljanje postupka
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-781/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-781/20, rješavajući apelaciju H. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. S. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 152607 19 Gvlž od 21. novembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.S. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 152607 16 Rev od 6. augusta 2018. godine, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. H. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 152607 19 Gvlž od 21. novembra 2019. godine i Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 152607 16 Rev od 6. augusta 2018. godine.
2. Apelant je, prije podnošenja ove apelacije, podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji tj. protiv iste osporene presude Vrhovnog suda. Ustavni sud je na sjednici od 11. septembra 2018.godine, odlučujući o apelaciji broj AP- 4395/18 podnesenoj 3. augusta 2018. godine donio Odluku o dopustivosti kojom je apelaciju podnesenu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 152607 16 Rev od 6. augusta 2018. godine odbacio kao nedopuštenu zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja ovog suda broj 65 0 P 152607 18 Gvl od 3. aprila 2019. godine, kojim je odbijen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 152607 10 P od 26. augusta 2011. godine.
4. U obrazloženju osporenog rješenja, cijeneći navode apelanta u odnosu na navode apelanta koji se tiču postojanja okolnosti zbog kojih je prvostepeni sudija po zakonu morao biti izuzet, Kantonalni sud je naveo da je apelant bio upoznat koji sudija je zadužen spisom. Kantonalni sud je naveo i da apelant nije podnosio zahtjev za izuzeće sudije zbog postojanja sumnji u pristrasnost do završetka rasprave pred prvostepenim sudom. Imajući u vidu sadržaj odredbe iz člana 358. stav l. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da stranka podnosi zahtjev za izuzeće sudije čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostepenim sudom, kao i sadržaj navoda prijedloga koji su prvostepenim rješenjem pravilno ocjenjeni kao neosnovani, Kantonalni sud je našao da je prijedlog za ponavljanje postupka apelanta neosnovan u skladu sa odredbom člana 255. stav l. tačka l. u vezi sa čl. 357. stav l. tačka 5. ZPP. Kantonalni sud je naveo i da se neosnovano predlaže ponavljanje postupka iz razloga 255. tačka 2. ZPP-a obzirom da je iz činjenica spisa evidentno da je apelantu dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Također su neosnovani i navodi u prijedlogu da je tuženog zastupao punomoćnik koji nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice (član 255. tačka 3. ZPP). Kantonalni sud je ukazao da se u smislu odredbe člana 255. stav l. tačka 6. ZPP, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donijeta povoljnija odluka da su te činjenice i dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku, a u konkretnom slučaju, prijedlogom se ne ističe „nova činjenica“ koja je postojala u vrijeme mogućnosti upotrebe iste u sudskom postupku.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da su mu u predmetnom postupku povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant u suštini smatra da su redovni sudovi, prilikom odlučivanja u predmetnom postupku, pogrešno utvrđivali činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo, te da su takvim postupanjem doveli do kršenja navedenih prava apelanta.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) i h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
a)U odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 65 0 P 152607 16 Rev od 6. augusta 2018. godine
7. Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnoj apelaciji pokreće ista pitanja koja su bila predmet njegove ranije podnesene apelacije, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
b) U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 152607 19 Gvlž od 21. novembra 2019. godine
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević