Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4843/18 (L. H.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Eksproprijacija
  • Troškovi postupka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4843/18

Apelacija

Odluka o meritumu

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP 4843/18, rješavajući apelaciju Ljiljane Hrgić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Ljiljana Hrgić.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja postupka priznavanja naknade troškova pravnog zastupanja u postupku potpune eksproprijacije nekretnine koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 O U 012142 18 U od 19. studenog 2018. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da apelantici Ljiljani Hrgić isplati iznos od 1.000.00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ljiljana Hrgić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bochuma (Njemačka), koju zastupa Dragan Kramar, odvjetnik iz Ilidže, podnijela je 28. kolovoza 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka priznavanja naknade troškova pravnog zastupanja u postupku potpune eksproprijacije nekretnine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) zatraženo je 31. kolovoza 2018. godine da dostavi odgovore na apelaciju, od Općine Kiseljak, Službe za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina, Odjel za imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Služba) 31. kolovoza 2018. i 25. ožujka 2020. godine, a od Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 13. studenog 2018. godine.

3. Federalna uprava, Služba i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju u razdoblju od 14. rujna 2018. godine do 6. travnja 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. U predmetu potpune eksproprijacije apelantičinih nekretnina apelantičin punomoćnik je 31. siječnja 2014. godine Službi dostavio troškovnik u kojem je navedeno da je rješenjem o eksproprijaciji od 14. siječnja 2011. godine određeno da troškove postupka snosi JP „Autoceste Federacije BiH“ kao korisnik eksproprijacije (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije), čija će se visina odrediti posebnim zaključkom.

6. Služba je donijela zaključak od 19. svibnja 2014. godine kojim je navedeni zahtjev odbačen kao neutemeljen. Rješenjem Federalne uprave od 2. listopada 2014. godine apelantičina žalba je odbijena kao neutemeljena.

7. Rješavajući po apelantičinoj tužbi, Kantonalni sud je donio presudu od 20. svibnja 2015. godine kojom je rješenje Federalne uprave i rješenje Službe poništio i predmet vratio prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje uz obrazloženje da organi uprave nisu obrazložili stav da troškovi zastupanja nisu bili nužni i opravdani jer je apelantica pravno neuka stranka i ima prebivalište u Njemačkoj, pa bi njezino aktivno sudjelovanje u postupku bilo znatno otežano, kao i da je forma prvostupanjskog akta nepravilna jer se zahtjev nije mogao odbaciti kao neutemeljen.

8. Služba je u ponovnom postupku donijela rješenje od 2. srpnja 2015. godine kojim je apelantičin zahtjev odbila kao neutemeljen. Federalna uprava je rješenjem od 27. listopada 2015. godine odbila apelantičinu žalbu kao neutemeljenu.

9. Presudom Kantonalnog suda od 23. kolovoza 2016. godine uvažena je apelantičina tužba i rješenje Federalne uprave i rješenje Službe poništeni i predmet vraćen prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

10. U ponovljenom postupku Služba je donijela rješenje od 7. listopada 2016. godine kojim je odbila apelantičin zahtjev kao neutemeljen.

11. Rješenjem Federalne uprave od 5. prosinca 2016. godine poništeno je rješenje Službe od 7. listopada 2016. godine i predmet vraćen prvostupanjskom organu na ponovni postupak.

12. Po obavljenom inspekcijskom pregledu, Ministarstvo pravosuđa i uprave Kantonalne upravne inspekcije je donijelo rješenje od 17. siječnja 2017. godine kojim je naređeno voditelju postupka da u roku od 15 dana od dana prijema tog rješenja postupi i donese rješenje u skladu s pravnim shvaćanjem Kantonalnog suda iz presude od 20. svibnja 2015. i 23. kolovoza 2016. godine.

13. Nakon toga, Služba je donijela zaključak od 26. siječnja 2017. godine kojim je utvrđena visina naknade troškova za apelantičino pravno zastupanje.

14. Rješenjem Federalne uprave od 4. travnja 2017. godine poništen je zaključak Službe od 26. siječnja 2017. godine i predmet vraćen prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

15. U ponovljenom postupku Služba je donijela rješenje od 17. kolovoza 2017. godine kojim je odbila apelantičin zahtjev kao neutemeljen.

16. Rješenjem Federalne uprave od 30. siječnja 2018. godine poništeno je rješenje Službe od 17. kolovoza 2017. godine i predmet vraćen prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

17. Po obavljenom inspekcijskom pregledu, Ministarstvo pravosuđa i uprave Kantonalne upravne inspekcije je donijelo rješenje od 28. ožujka 2018. godine kojim je naređeno voditelju postupka da u roku od 15 dana od dana prijema tog rješenja postupi i donese rješenje u skladu s danim uputama iz rješenja Federalne uprave od 30. siječnja 2018. godine.

18. Nakon toga, Služba je donijela zaključak od 9. travnja 2018. godine kojim je utvrđena visina naknade troškova za apelantičino pravno zastupanje u iznosu od 7.656,00 KM.

19. Rješenjem Federalne uprave od 6. srpnja 2018. godine odbijena je žalba korisnika eksproprijacije.

20. Iz stanja spisa proizlazi da je poslije podnošenja apelacije Kantonalni sud, postupajući po tužbi korisnika eksproprijacije, donio presudu od 19. studenog 2018. godine kojom je tužba odbijena kao neutemeljena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelantica navodi da joj je zbog duljine trajanja upravnog postupka priznavanja naknade troškova pravnog zastupanja u postupku potpune eksproprijacije nekretnine povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Navodi da je postupak trajao od siječnja 2014. godine, dakle više od četiri godine, te da nije poštovan pravno obvezujući stav Kantonalnog suda, što je sve utjecalo na toliku duljinu trajanja postupka. Apelantica je predložila da Ustavni sud uvaži apelaciju i utvrdi postojanje povrede njezinog prava na suđenje u razumnom roku, te da joj odredi naknadu nematerijalne štete.

a)Odgovori na apelaciju

22. Kantonalni sud je naveo kronologiju predmetnog postupka ističući da njegovim presudama nisu povrijeđena apelantičina prava navedena u apelaciji zato što su presude donesene u predvidivom roku. Pored toga, Kantonalni sud je istaknuo da je protiv rješenja Federalne uprave od 6. srpnja 2018. godine korisnik eksproprijacije pred tim sudom pokrenuo upravni spor, te da je sjednica vijeća u navedenom predmetu održana 19. studenog 2018. godine na kojoj je odlučeno da se tužba odbija kao neutemeljena.

23. Federalna uprava je opisala kronologiju postupanja donošenja rješenja.

24. Služba je navela kronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istaknula da predmetni postupak nije okončan sve dok stranke u postupku imaju mogućnost pokretanja upravnog spora, te da zaključak Službe nije pravomoćan. Osim toga, Služba je istaknula da je u navedenom predmetu po svakoj prvostupanjskoj odluci uložena žalba i po svakom rješenju drugostupanjskog organa pokrenut upravni spor podnošenjem tužbe. V.Relevantni propisi

25. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Članak 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog članka, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

26. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

Članak 57.

Kada sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostupanjski akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donijet. Ako prema naravi stvari koja je bila predmetom spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležno tijelo dužno je donijeti ga bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostave presude. Nadležno tijelo pri tome je vezano pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda glede postupka.

27. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

28. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

30. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

31. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak okončan (odlukom Kantonalnog suda od 19. studenog 2018. godine), prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

32. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

34. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

35. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

36. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

37. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog članka, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).

Razdoblje koje se uzima u obzir

38. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od siječnja 2014. godine kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova pravnog zastupanja pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 19. studenog 2018. godine, dakle razdoblje od oko četiri godine i devet mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

39. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora priznavanja troškova pravnog zastupanja u postupku potpune eksproprijacije nekretnine. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti u svezi s tom pravnom stvari (uvid u materijalnu dokumentaciju, između ostalog uvid u troškovnik), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o jednostavnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak značajan za apelanticu jer se radi o naknadi troškova pravnog zastupanja u značajnijem iznosu.

40. Ustavni sud zapaža da su tijekom predmetnog postupka upravni organi donijeli veliki broj odluka: šest prvostupanjskih, šest drugostupanjskih i Kantonalni sud tri presude. Ustavni sud zapaža da je prvostupanjskom organu pet puta predmet vraćan na ponovni postupak, da je drugostupanjski organ tri puta poništavao prvostupanjske odluke i vraćao na ponovni postupak, te da je Kantonalni sud dva puta poništavao i drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku i vraćao predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za duljinu predmetnog postupka koji je trajao oko četiri godine i devet mjeseci u konkretnom slučaju snose upravni organi koji nisu vodili postupak bez nepotrebnog odugovlačenja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (članak 14.), odnosno da su počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli duljini postupka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji način doprinijela predmetnoj duljini postupka.

41. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog duljine trajanja postupka priznavanja naknade troškova pravnog zastupanja u postupku potpune eksproprijacije nekretnine povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

42. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

43. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. veljače 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti ukupan iznos od 1.000,00 KM.

44. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Srednjobosanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

45. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je postupak priznavanja naknade troškova pravnog zastupanja u postupku potpune eksproprijacije nekretnine trajao oko četiri godine i devet mjeseci, a od velikog je značaja za apelanticu, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret organima uprave koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano odredbama Zakona o upravnom postupku, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obvezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

47. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4843/18 (L. H.) | Sudska praksa | Aktio