Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1310/20 (O. M.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1310/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1310/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Omer Merdić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točke c) i h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Omer Merdić protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 36 0 P 042191 19 Gž od 23. svibnja 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Omer Merdić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 36 0 P 042191 19 Gvlž od 31. siječnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Omer Merdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojega zastupa Zahid Hadžić odvjetnik iz Visokoga, podnio je 6. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 36 0 P 042191 19 Gž od 23. svibnja 2019. godine i Rješenja Kantonalnoga suda broj 36 0 P 042191 19 Gvlž od 31. siječnja 2020. godine.

2. Presudom Općinskoga suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 27. prosinca 2018. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obveže tuženik (JP Vodokom d.o.o. Kakanj) da apelantu na ime naknade štete isplati određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Osporenom Presudom Kantonalnoga suda od 23. svibnja 2019. godine, odbijen je priziv apelanta i prvostupanjska presuda je potvrđena. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je apelanta odbio sa tužbenim zahtjevom za naknadnu materijalne štete na kući, s obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke i dopunama istih, proistječe da oštećenja na kući apelanta nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa rezervoarom i magistralnim cjevovodom tuženika, iz kojega nisu konstatirana niti uočena curenja, koja bi mijenjala i degradirala karakteristike i slabile nosivost podzemnoga tla na kojemu je izgrađen stambeni objekt apelanta. Kantonalni je sud istakao da apelant nije dokazao shodno čl.

123. Zakona o parničnome postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) da postoji uzročno posljedična veza između štete na njegovome objektu koja bi bila izazvana površinskim vodama zbog male debljine zasutoga materijala, koji bi prodrli u rov cjevovoda, te koji bi doveli do smanjenja nosivosti tla, a koju je mogućnost vještakinja građevinske struke (S.L.) istakla u svojoj dopuni na nastavku glavne rasprave.

4. Rješenjem Kantonalnoga suda od 22. kolovoza 2019. godine odbijen je kao neutemeljen prijedlog apelanta za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, koji je okončan presudom Općinskoga suda od 27. prosinca 2018. godine.

5. Osporenim Rješenjem Kantonalnoga suda od 31. siječnja 2020. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanta izjavljen na rješenje Kantonalnoga suda od 22. kolovoza 2019. godine i isto je potvrđeno. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da iz stanja spisa proistječe da su apelant i tuženik suglasno predložili da nalaz i mišljenje sačini vještakinja građevinske struke (L.S.) i da na isti nisu imali primjedbi. Kantonalni je sud istakao da apelant u prijedlogu za ponavljanje postupka izražava sumnju u nepristranost vještakinje L.S., tvrdeći da je bila u poslovnome odnosu sa tuženikom, jer je sudjelovala u izradi projektne dokumentacije i nadzora za projekte tuženika, što su razlozi za izuzeće. Kantonalni je sud istakao da apelant niti u prijašnjem postupku, niti u postupku za ponavljanje postupka nije dokazao da je imenovana vještakinja radila poslove nadzora ili kakve druge poslove koji bi doveli u sumnju njezinu nepristranost. Kantonalni je sud istakao da u prilog navedenom ide i utvrđenje da apelant u prijašnjemu postupku, primjenom odredbi čl. 153. ZPP, nije podnosio zahtjev za izuzeće imenovane vještakinje.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točke c) i h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točke c) i h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

a)Protek roka u odnosu na presudu Kantonalnoga suda od 23. svibnja 2019.

godine

8. Ustavni sud zapaža da je presudu Kantonalnoga suda od 23. svibnja 2019. godine, prema navodima iz apelacije, apelant zaprimio 13. lipnja 2019. godine. Rok od 60 dana za podnošenje apelacije istekao je 12. kolovoza 2019. godine, dok je apelacija podnesena 6. travnja 2020. godine. Sukladno navedenome, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant zaprimio pobijanu presudu Kantonalnoga suda od 23. svibnja 2019. godine, zbog čega je apelacija u ovomu dijelu nedopuštena zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

b)Dopustivost ratione materiae u odnosu na rješenje Kantonalnoga suda od 31.

siječnja 2020. godine

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojemu se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, u principu, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnoga suda AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnome slučaju radi u smislu autonomnog značenja toga pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6 stavak 1. Evropske konvencije.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnoga slučaja, u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanta iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, u pogledu navoda apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točke c) i h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1310/20 (O. M.) | Sudska praksa | Aktio