Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-268/20 ("EuroplayGaming" d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-268/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-268/20, rješavajući apelaciju "EuroplayGaming" d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "EuroplayGaming" d.o.o. Banjaluka podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Pr 072959 19 Pžp od 12. novembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "EuroplayGaming" d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ilija Đakić advokat iz Banjaluke, podnio je 20. januara 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Pr 072959 19 Pžp od 12. novembra 2019. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Pr 072959 18 Pr od 2. oktobra 2019. godine okrivljeno pravno lice (JZU „Institut za javno zdravstvo Banjaluka“ Regionalni centar Doboj) i okrivljeno odgovorno lice u pravnom licu (M.K.) oslobođeni su odgovornosti da su počinili prekršaj iz člana 67. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača, te prekršaj iz člana 64. stav 1. tačka 1. Zakona o računovodstvu i reviziji, a u vezi sa članom 8. istog Zakona.
3. Odlučujući o žalbi apelanta kao podnosioca zahtjeva izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 2. oktobra 2019. godine, Okružni sud je donio rješenje od 12. novembra 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje potvrđeno u odnosu na prekršaj iz člana 67. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača, dok je povodom apelantove žalbe, a po službenoj dužnosti preinačeno prvostepeno rješenje tako da je prema okrivljenom pravnom licu zbog prekršaja iz člana 64. stav 1. tačka 4. Zakona o računovodstvu i reviziji i okrivljenom odgovornom licu u pravnom licu zbog prekršaja iz člana 64. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 4. istog zakona, na osnovu člana 181. tačka 2. Zakona o prekršajima RS prekršajni postupak obustavljen.
4. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je, kada je u pitanju prekršaj iz Zakona o zaštiti potrošača za koje se terete okrivljeni, naveo da je za pruženu uslugu postojao pravni osnov u vidu naloga inspektora. Okružni sud je dalje naveo da se apelant kao podnosilac zahtjeva u smislu člana 2. tačka a) Zakona o zaštiti potrošača ne može smatrati potrošačem, jer nije fizičko ve ć pravno lice, pa kao takav ne može biti subjekt zaštite Zakona o zaštiti potrošača, pa se u radnjama okrivljenih i nisu mogla ste ći obilježja ovog prekršaja. Kada je riječ o prekršajima iz Zakona o računovodstvu i reviziji za koje se terete okrivljeni, Okružni sud je ukazao da ovlaštenje za pokretanje prekršajnog postupka shodno čl. 47. i 48. Zakona o računovodstvu i reviziji pripada Poreskoj upravi koja i vrši nadzor nad primjenom ovog zakona. Okružni sud je ukazao da druga lica mogu pokrenuti prekršajni postupak u skladu sa članom 121. stav 2. Zakona o prekršajima samo u svojstvu ošte ćenog pod kojim se, prema članu 11. stav 1. tačka 4) Zakona o prekršajima, podrazumijeva lice koje je pretrpjelo štetu nastalu izvršenjem prekršaja. Imaju ći u vidu obilježja prekršaja koji se okrivljenima stavljaju na teret (da nisu sačinili knjigovodstvenu ispravu, niti su vodili poslovne knjige), Okružni sud je zaključio da je jasno da u odnosu na te prekršaje apelant kao podnosilac zahtjeva nema status ošte ćenog lica jer nema nijednog dokaza da mu je izvršenjem tih prekršaja prouzrokavana bilo kakva šteta, zbog čega je u odnosu na ove prekršaje obustavio prekršajni postupak protiv okrivljenih.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelanta smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se u osporenoj odluci odlučivalo o prekršajnoj odgovornosti okrivljenog pravnog lica (JZU „.Institut za javno zdravstvo Banjaluka“ Regionalni centar Doboj) i okrivljenog odgovornog lica u pravnom licu (M.K.), te da se apelant ne žali na sudsku odluku o njegovoj prekršajnoj odgovornosti, već se u istoj pojavljuje u ulozi podnosioca zahtjeva. Ustavni sud podsjeća da u krivičnim postupcima član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo se takva osoba može smatrati "žrtvom" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, suprotno tumačenje garancija prava na pravično suđenje, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži "utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe" protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja prava na pravično suđenje (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP 5038/13 od 21. jula 2015. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević