Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-360/20 (M.S.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-360/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-360/20, rješavajući apelaciju M. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. S. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 731672 19 Kž od 20. novembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. januara 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 731672 19 Kž od 20. novembra 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 731672 18 Kps od 21. februara 2019. godine J.F. je oglašen krivim za krivično djelo laka tjelesna ozljeda, čije su radnje izvršenja bliže opisane u izreci ove presude, te izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko optuženi u toku od jedne godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 21. februara 2019. godine, Kantonalni sud je donio rješenje od 20. novembra 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant kao oštećeni izjavio žalbu protiv prvostepene presude zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o krivičnopravnim sankcijama kao i povrede ustavnih i osnovnih ljudskih prava sa prijedlogom da se žalba uvaži, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sudijom Općinskog suda. Kantonalni sud je cijeneći navedene apelantove žalbene navode zaključio da se žalbeni prigovori odnose na žalbene osnove koje apelant kao oštećeni ne može da prigovara s obzirom na zakonska ograničenja u smislu člana 308. stav 4. Zakona o krivičnom postupku FBiH kojim je propisano da oštećeni može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. S obzirom da je apelant kao oštećeni izjavio žalbu kojom prvostepenu presudu pobija po žalbenim osnovima po kojima ne može pobijati prvostepenu presudu, Kantonalni sud je apelantovu žalbu cijenio nedopuštenom u smislu člana 316. stav 2. Zakona o krivičnom postupku FBiH.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), princip vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, član II/2. i 6. Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, opća zabrana diskriminacije iz člana 1. Dopunskog protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, čl. 7. i 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima, člana 2. tačka 3. a), b) i c) i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čl. 7. i 8. Ustava Kantona Sarajevo, te Odjeljak II A čl. 1. i 2.Ustava Federacije BiH.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da apelanta smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je u postupku u kojem je donesena osporena odluka odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećeg lica, te da se apelant ne žali na sudsku odluku o njegovoj krivičnoj odgovornosti, već se u istom pojavljuju u ulozi oštećenog. Ustavni sud podsjeća da u krivičnim postupcima član 6. stav 1. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo se takva osoba može smatrati "žrtvom" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, suprotno tumačenje garancija prava na pravično suđenje, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži "utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe" protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja prava na pravično suđenje (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP 5038/13 od 21. jula 2015. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanta u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, u pogledu apelantovih navoda o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. Budući da apelant osporava odluku koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećeg lica, slijedi da osporena odluka ne pokreće pitanje povrede prava zaštićenih članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o ostalim pravima apelanta, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju tih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević