Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1324/20 (Đ.T.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1324/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1324/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Đ. T., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Đ. T.

protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 87 0 I 008513 19 Gž 4 od 2. ožujka 2020. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Tesliću broj 87 0 I 008513 18 I 3 od 7. studenoga 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Đ. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojega zastupa Miroslav Janjić odvjetnik iz Teslića, podnio je 6. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 I 008513 19 Gž 4 od 2. ožujka 2020. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 I 008513 18 I 3 od 7. studenoga 2019. godine.

2. Osporenim rješenjem Osnovnoga suda od 7. studenoga 2019. godine stavkom I izreke obustavljen je ovršni postupak apelanta kao tražitelja ovrhe, na nepokretnosti ovršenika (N.G.) označenoj kao dvosoban stan, nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjskoga rješenja, te je apelant obvezan da snosi troškove ovršnoga postupka. Stavkom II izreke, pozvan je apelant da u roku od 15 dana od dana prijema prvostupanjskoga rješenja predloži novi predmet ili sredstvo ovrhe. Stavkom III izreke određeno je da ukoliko apelant ne postupi po nalogu suda, da će sud temeljem članka 63. st. 3. i st. 4. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) u cijelosti obustaviti ovršni postupak.

3. Osporenom odlukom Okružnoga suda priziv apelanta je odbijen i rješenje Osnovnoga suda od 7. studenoga 2019. godine je potvrđeno.

4. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da iz predmetnoga spisa proistječe da je prvostupanjski sud rješenjem od 14. ožujka 2018. godine odredio ovrhu na nepokretnosti ovršenika, te da je navedeno rješenje postalo pravomoćno dana 26. rujna 2018. godine. Okružni je sud istakao da je 20. kolovoza 2019. godine ovršni sud zakazao prvu prodaju predmetne nepokretnosti, ali kako je ista bila neuspješna 28. studenoga 2019. godine je zakazano drugo ročište za prodaju, o čemu je zaključkom od 23. listopada 2019. godine obaviješten apelant, ovršenik, Porezna uprava Republike Srpske i Sberbank a.d. Banjaluka. Okružni je sud istakao da nadalje proistječe da je Sberbank a.d. Banjaluka 31. listopada 2019. godine dostavila prijedlog za obustavu postupka ovrhe na predmetnim nekretninama navodeći u istome da na njima ima uspostavljenu hipoteku prvoga reda radi osiguranja potraživanja banke prema ovršeniku temeljem ugovora o dugoročnome kreditu. Okružni je sud istakao da je cijeneći sve navedene činjenice prvostupanjski sud našao da su se u konkretnomu slučaju ispunili uvjeti iz čl. 81. ZIP, kojim je propisano da svaka osoba koja ima pravo da bude namirena iz prodajne cijene nepokretnosti, a koja po redu prvenstva dolazi ispred tražitelja ovrhe, može predložiti da se ovrha obustavi. Okružni je sud istakao da se neutemeljeno prizivom apelant poziva na nepravovremenost podnošenja prijedloga za obustavu ovršnoga postupka, budući da je isti Sberbank a.d. podnijela 31. listopada 2019. godine, odnosno u roku od osam dana od dana kada je primila zaključak prvostupanjskoga suda o prodaji predmetnih nepokretnosti od 23. listopada 2019. godine. Okružni je sud istakao da je prvostupanjski sud cijenio i činjenicu da je supruga ovršenika (M.G.) u spis suda uložila svoj prigovor kao prigovor treće osobe, navodeći u istome da se razvela od ovršenika i da joj je presudom od 9. travnja 2019. godine dodijeljena polovina predmetnoga stana, kao njezin udio u stjecanju zajedničke imovine u braku. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju pobijanih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili procesno pravo tj. odredbe Zakona o izvršnim postupku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovi činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da sudovi u obrazloženjima odluka pobijanih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene pobijane odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1324/20 (Đ.T.) | Sudska praksa | Aktio