Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1029/20 (Lovačko udruženje „Ozren“ Petrovo)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1029/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1029/20, rješavajući apelaciju Lovačkog udruženja „Ozren“ Petrovo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lovačkog udruženja „Ozren“ Petrovo podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Mal 066910 18 Gž od 17. decembra 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lovačkog udruženja „Ozren“ Petrovo podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Mal 066910 20 Gvlž od 3. februara 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Lovačko udruženje „Ozren“ Petrovo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Mal 066910 20 Gvlž od 3. februara 2020. godine i Presude Okružnog suda broj 85 0 Mal 066910 18 Gž od 17. decembra 2018. godine.

2. Presudom Osnovnog suda od 13. jula 2018. godine obavezan je apelant da tužiocu (M.R.) na ime naknade materijalne štete pričinjene na njegovom vozilu isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 13. jula 2018. godine, Okružni sud je osporenom Presudom broj 85 0 Mal 066910 18 Gž od 17. decembra 2018. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Odlučujući o apelantovom prijedlogu za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog osporenom presudom Okružnog suda od 17. decembra 2018. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 85 0 Mal 066910 19 Gvl od 25. novembra 2019. godine predmetni prijedlog odbio kao neosnovan.

5. Okružni sud je Rješenjem broj 85 0 Mal 066910 20 Gvlž od 3. februara 2020. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Okružnog suda od 25. novembra 2019. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 255. stav (1) tačka 9) Zakona o parničnom postupku propisano da se postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može po prijedlogu stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Okružni sud je takođe naveo da je odredbama člana 256. stav (2) navedenog zakona propisano da se zbog navedenih okolnosti ponavljanje postupka može dozvoliti samo ako stranka bez svoje krivice nije mogla te okolnosti da iznese prije nego što je raniji postupak završen pravosnažnom sudskom odlukom. Okružni sud je ukazao da u konkretnom slučaju dokaz na koji se apelant poziva (Informacija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske broj 12.06.1- 332-762/18 od 23. avgusta 2018. godine) datira od 23. avgusta 2018. godine, a drugostepeni postupak u predmetnoj pravnoj stvari je okončan presudom od 17. decembra 2018. godine, pa se dokaz na koji se apelant pozivao u prijedlogu za ponavljanje postupka ne može smatrati novim dokazom u, smislu navedenih zakonskih odredbi. Okružni sud je takođe ukazao da predmetna informacija od 23. avgusta 2018. godine nema karakter novih činjenica niti novog dokaza, niti ista predstavlja autentično tumačenje člana 58. Zakona o lovstvu ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 60/09), s obzirom da autentično tumačenje zakona može dati samo donosilac zakona, što je u konkretnom slučaju Narodna skupština Republike Srpske, a ne Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske. Okružni sud je zaključio da su redovni sudovi, pri donošenju odluka u konkretnom predmetu, primijenili odredbe čl. 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima, a za čiju primjenu navedeno ministarstvo nije u informaciji od 23. avgusta 2018. godine dalo autentično tumačenje, niti ga može dati, pa su neosnovani navodi žalbe da bi za apelanta mogla biti donesena drugačija odluka, da je apelant navedenu informaciju upotrijebio kao dokaz.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije), kao i prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije,.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. c) i h). Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na presudu Okružnog suda od 17. decembra 2018. godine

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.

9. S obzirom na to da je apelant 12. jula 2019. godine podnio prijedlog za ponavljanje predmetnog postupka, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je podnio prijedlog za ponavljanje postupka. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 16. marta 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda od 17. decembra 2018. godine. U odnosu na rješenje Okružnog suda od 3. februara 2020. godine

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo isključivo o procesnom pitanju, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačke c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1029/20 (Lovačko udruženje „Ozren“ Petrovo) | Sudska praksa | Aktio