Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1132/20 (V. P.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1132/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1132/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Vid Pepinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vid Pepinović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 003549 18 Uvp od 5. decembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vid Pepinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Ilija Đakić advokat iz Banjaluke, podnio je 23. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 003549 18 Uvp od 5. decembra 2019. godine.

2. Presudom Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 003549 17 U od 28. novembra 2017. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv Rješenja tužene (Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske) broj 01-135-9-17/R-50-159 od 29. juna 2017. godine, u predmetu obračuna neovlašćeno utrošene električne energije, a kojim rješenjem je odbijen zahtjev apelanta kojim je osporavao obračun neovlašćene potrošnje električne energije u iznosu od 12.838,74 KM, na mjernom mjestu pobliže označenom tačkom 1. dispozitiva osporenog rješenja.

3. Presudom Vrhovnog suda odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 15 0 U 003549 17 U od 28. novembra 2017. godine. U obrazloženju osporene presude, Vrhovni sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je 11. novembra 2016. godine izvršena kontrola predmetnog mjernog mjesta i da je tom prilikom utvrđeno da je na vratima ormara pokidana plomba i da su uključeni osigurači, a da se u objektu koristi električna energija (što je utvrđeno iz očitanja stanja sa navedenih brojila) zbog čega je brojilo ponovo isključeno i plombirano novim plombama, a o svemu sačinjen zapisnik o utvrđivanju neovlašćene potrošnje električne energiju, koji je potpisala supruga apelanta. Vrhovni sud je ukazao da su toj kontroli prisustvovali radnici policije, koji su izvršili uviđaj i fotografisali mjerno mjesto, a uz dopis apelantu dostavljen je obračun o neovlašćenom utrošku električne energije u iznosu od 12.838,74 KM, koji je obuhvatio period od 16. juna 2016. godine, kada je brojilo isključeno, do 11. novembra 2016. godine, kada je neposredno utvrđeno postojanje neovlašćene potrošnje. Vrhovni sud je dalje naveo da se odredbama člana 89. stav (1) tačka a) Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 90/12), pod neovlašćenom potrošnjom električne energije podrazumijeva i samovoljno priključenje objekta na distributivnu mrežu. Vrhovni sud je naveo da apelant nije osporio oštećenja na brojilu u vidu skidanja plombi i uključenja osigurača, pa je, imajući navedeno u vidu, pravilno zaključeno da se stvorila situacija neovlašćenog utroška električne energije pri čemu je apelant krajnji kupac, jer je registrovan na predmetnom brojilu, iz čega slijedi neovlašćena potrošnja električne energije. Vrhovni sud je ukazao da je pravilan zaključak tužene da nije relevantna činjenica ko je preduzimao neovlašćene radnje oštećenja brojila, jer se u upravnom postupku utvrđuje samo postojanje neovlašćene potrošnje električne energije. Imajući navedeno u vidu, Vrhovni sud je ukazao da nisu od uticaja navodi apelanta da on nije proglašen krivično odgovornim za preduzimanje radnji oštećenja brojila, već je bitno da li se na mjernom mjestu koje je registrovano na apelanta vršila neovlašćena isporuka električne energije. Vrhovni sud je naveo da je, shodno odredbama člana 90. stav (1) Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom tužena utvrdila period neovlašćene potrošnje, te je primjenom odredbi čl. 91. i 92. navedenih uslova, utvrdila količinu neovlašćeno utrošene električne energije, suprotno navodima apelanta.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Apelant navodi da „potrošač Bife „Baltazar“ kao pravni subjekt ne postoji već dugi niz godina“, te da je neovlašteno priključenje na distributivnu mrežu krivično djelo, a kako je on oslobođen odgovornosti za izvršenje navedenog krivičnog djela, tužena ni po tom osnovu nije mogla utvrditi visinu računa na njegovo ime. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek, ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentovao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge u pogledu primjene relevantnih odredbi Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom na konkretan predmet, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1132/20 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio