Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5056/18 (N. M.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5056/18

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP 5056/18, rješavajući apelaciju Nazifa Muhamedagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelaciju koju je podnio Nazif Muhamedagić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu kao predmet broj 20 0 P 017596 14 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Cazinu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 20 0 P 017596 14 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Nazifu Muhamedagiću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Cazinu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nazif Muhamedagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina podnio je 6. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 20 0 P 017596 14 I.

2. Apelant je 8. maja 2019. godine dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 14. septembra 2018. i 10. marta 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

4. Općinski sud je dostavio odgovore na apelaciju 15. oktobra 2018. i 23. marta 2020. godine. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 18. juna 2014. godine Općinskom sudu posredstvom opunomoćenika podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (M.B.) na osnovu izvršne isprave - Presude Općinskog suda broj 20 0 P 017596 11 P od 21. novembra 2013. godine radi isplate novčanog potraživanja u iznosu od 14.276,40 KM.

7. Općinski sud je 8. jula 2014. godine donio zaključak kojim je naložio apelantu da dopuni predmetni prijedlog za izvršenje na način da dostavi uvjerenje o registraciji/upisu u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza apelantovog opunomoćenika, kao dokaz da je on porezni obveznik u svrhu određivanja troškova izvršnog postupka. Apelant je 18. jula 2014. godine postupio po navedenom zaključku nakon čega je Općinski sud 15. oktobra 2014. godine donio rješenje o izvršenju određujući izvršenje pljenidbom 1/3 penzije izvršenika kod FZPIO.

8. Izvršenik je 1. decembra 2014. godine Općinskom sudu dostavio prigovor na predmetno rješenje o izvršenju. Općinski sud je 25. juna 2015. godine dostavio prigovor izvršenika na odgovor apelantu. Apelant je naveo da Općinskom sudu nije dostavio odgovor na prigovor izvršenika, kako bi izbjegao nepotrebno odugovlačenje postupka.

9. Općinski sud je 27. aprila 2017. godine dostavio predmetno rješenje o izvršenju PIO/MIO KAS Bihać na izvršenje. Općinski sud je 15. augusta 2017. godine zaprimio obavijest od PIO KAS Bihać da se izvršenje ne može provesti zbog neodgovarajuće adrese izvršenika, te da je potrebno dostaviti JMBG, koji je Općinski sud 31. januara 2018. godine dostavio apelantu.

10. Općinski sud je 15. februara 2018. godine zaprimio podatke od apelantovog opunomoćenika za PIO koji je 9. marta 2018. godine dostavio PIO KAS Bihać.

11. Nadalje, FZPIO je 21. maja 2018. godine Općinskom sudu dostavio informaciju o nemogućnosti da se provede rješenje o izvršenju zbog toga što je penzija izvršenika opterećena, te da je postupanje odgođeno prema redoslijedu pristizanja, odnosno do stjecanja uvjeta za njegovu realizaciju.

12. Općinski sud je navedenu obavijest 13. juna 2019. godine dostavio apelantu na znanje i istovremeno je zatražio od FZPIO da se izjasni u vezi sa provođenjem predmetnog rješenja o izvršenju. Općinski sud je 1. jula 2019. godine zaprimio obavijest od FZPIO da je na penziji izvršenika prijavljena alimentacija, te da nema načina da se odredi čekanje ovog sudskog rješenja o izvršenju, koju je Općinski sud dostavio apelantu 24. augusta 2019. godine.

13. Apelant je 2. septembra 2019. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, predlažući izvršenje na nekretninama izvršenika. Općinski sud je 12. septembra 2019. godine donio rješenje kojim je usvojio navedeni prijedlog. Općinski sud je 12. septembra 2019. godine donio zaključak o zabilježbi izvršenja na nekretninama izvršenika, koji je Općinski sud dostavio Zemljišnoknjižnom uredu na provođenje, te je uredio obavijest za suvlasnike. Izvršenik je na rješenje o promjeni sredstva i predmeta izvršenja izjavio prigovor.

14. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da je ulagao podneske i urgencije Općinskom sudu radi bržeg rješavanja predmeta, kao i dostavljanja predmetnog rješenja o izvršenju PIO, te da predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenu u činjeničnom dijelu odluke, ne očitujući se posebno o navodima apelacije koji se odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - odluka USBiH i 55/18-rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom roku » kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

23. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

24. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 18. juna 2014. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od oko pet godina i deset mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

26. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku, koji je po zakonu hitan.

27. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje koji nije sadržavao dokaze na osnovu kojih bi Općinski sud odredio troškove predmetnog izvršnog postupka, te da ga je pozivao sud da uredi i dopuni prijedlog tako što će dostaviti potrebne podatke, te adresu i JMBG izvršenika. Apelant je blagovremeno postupao po tim nalozima suda, što je u manjoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja postupka. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao više urgencija, ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je, s druge strane, objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka, jer je Općinski sud postupao po apelantovom prijedlogu. Ustavni sud smatra da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja, jer je pokušavao na namiri potraživanja iz izvršne isprave. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud preduzimao procesne radnje sa evidentnom pasivnošću, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, koji obavezuju sud da postupa efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, imajući u vidu da za te periode pasivnosti nije ponudio bilo kakvo opravdanje u odgovoru na apelaciju. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tri mjeseca nakon uređenja prijedloga za izvršenje donio rješenje o izvršenju, te da je tek nakon sedam mjeseci dostavio apelantu izvršenikov prigovor na odgovor i da je tek nakon dvije godine dostavio rješenje o izvršenju na provođenje PIO KAS Bihać, što je u suprotnosti sa članom

15. Zakona o izvršnom postupku i obavezom suda da postupa efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. Dalje, tek nakon pet mjeseci je dostavio apelantu obavijest PIO KAS Bihać o nemogućnosti da se provede izvršenje zbog neadekvatne adrese izvršenika, na koju je apelant promptno odgovorio dostavljajući tražene podatke, te je tek nakon godinu dana dostavio apelantu obavijest PIO KAS Bihać o nemogućnosti da se provede izvršenje jer je penzija izvršenika opterećena, te je postupanje odgođeno po redoslijedu pristizanja, odnosno do stjecanja uvjeta za njegovu realizaciju, nakon čega je apelant predložio novi predmet i sredstvo izvršenja. Prema tome, imajući u vidu navedena razdoblja neaktivnosti u postupanju Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se, uprkos objektivnim okolnostima koje su postojale u toku postupka (nemogućnosti da se provede izvršenje zbog neodgovarajuće adrese izvršenika, te potrebe da se dostavi JMBG izvršenika, zatim, opterećenosti penzije izvršenika), radi o značajnom doprinosu Općinskog suda ukupnoj dužini trajanja postupka, koja se može u odlučujućoj mjeri pripisati postupanju Općinskog suda, koji se u odgovoru na apelaciju nije očitovao o navodima koji se tiču dužine trajanja postupka, niti je ponudio razloge koji bi opravdali tu dužinu.

28. Stoga, ocjenjujući dužinu predmetnog postupka u njezinoj ukupnosti, imajući u vidu navedene činjenice i okolnosti, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta, kao i činjenicu da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud, koji je imao značajnija razdoblja neopravdane neaktivnosti, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

31. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, kada predmetni postupak traje oko pet godina i deset mjeseci, pri čemu je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud, koji je imao značajna razdoblja neopravdane neaktivnosti za koje nije ponudio bilo kakvo obrazloženje.

34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5056/18 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio