Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1437/20 (M. H. i D. F.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1437/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1437/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Mirnes Hodžić i Dragan Furtula, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mirnes Hodžić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 I 578971 19 Gži od 18. prosinca 2019. godine i Rješenja Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 I 578971 16 I od 21. listopada 2016. godine;

Dragan Furtula protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 I 578982 17 Gži od 11. prosinca 2019. godine i Rješenja Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 I 578982 16 I od 7.

travnja 2017. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1437/20

1. Mirnes Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Asif Plećan odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 14. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 578971 19 Gži od 18. prosinca 2019. godine i Rješenja Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 578971 16 I od 21. listopada 2016. godine.

2. Rješenjem o ovrsi Općinskoga suda od 14. lipnja 2016. godine određena je predložena ovrha apelanta kao tražitelja ovrhe protiv ovršenika (Kanton Sarajevo, Ministarstvo unutarnjih poslova), te su troškovi apelanta određeni u iznosu od 307,12 KM.

3. Rješenjem Općinskoga suda od 21. listopada 2016. godine prigovor apelanta je odbijen kao neutemeljen pa je rješenje Općinskoga suda od 14. lipnja 2016. godine u cijelosti održano na snazi.

4. Osporenom odlukom Kantonalnoga suda od 18. prosinca 2019. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjsko rješenje potvrđeno. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je prema stanju spisa prvostupanjski sud rješenjem od 14. lipnja 2016. godine odredio ovrhu na temelju ovršne isprave tj. presude Općinskoga suda od 23. prosinca 2011. godine i presude Kantonalnoga suda od 4. veljače 2016. godine. Kantonalni je sud istakao da se kao vrijednost osnovice za obračun troškova ovršnoga postupka uzima vrijednost glavnoga potraživanja, dospjele kamate i druga sporedna potraživanja, shodno čl. 14. st. 1. Odvjetničke tarife (u daljnjem tekstu: OT). Kantonalni sud je istakao da je vrijednost glavnoga zahtjeva tražitelja ovrhe 3.123,34 KM, na koji se iznos dodaje iznos od 795,00 KM na ime troškova postupka, što zbirno predstavlja iznos manji od 5.000,00 KM, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud. Kantonalni je sud istakao da visina zakonskih zateznih kamata nije određena u konkretnomu iznosu, već samo da iste teku od datuma određenoga ovršnom ispravom, te se iz toga razloga ne mogu kao neodređene uračunati u osnovicu za obračun nagrade. Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud stoga pravilno postupio kada je apelantu obračunao troškove postupka u ukupnome iznosu od 307,12 KM i to za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 240,00 KM, za pribavljenu klauzulu pravomoćnosti u iznosu od 22,50 KM i PDV u iznosu od 44,62 KM.

2. AP-1456/20

5. Dragan Furtula (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Asif Plećan odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 14. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda broj 65 0 I 578982 17 Gži od 11. prosinca 2019. godine i Rješenja Općinskoga suda broj 65 0 I 578982 16 I od 7. travnja 2017. godine.

6. Rješenjem o ovrsi Općinskoga suda od 15. lipnja 2016. godine određena je predložena ovrha apelanta kao tražitelja ovrhe protiv ovršenika (Kanton Sarajevo, Ministarstvo unutarnjih poslova), te su troškovi apelanta određeni u iznosu od 842,40 KM.

7. Rješenjem Općinskoga suda od 7. travnja 2017. godine prigovor ovršenika od 22. lipnja 2016. godine protiv rješenja o ovrsi od 15. lipnja 2016. godine je usvojen u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnoga postupka, tako da se troškovi određuju u visini od 421,20 KM, dok se u preostalomu dijelu troškova rješenje stavlja van snage i provedene radnje ukidaju.

8. Osporenom odlukom Kantonalnoga suda od 11. prosinca 2019. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjsko rješenje potvrđeno. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da iz stanja spisa proistječe da je apelant podnio prijedlog na temelju presude Općinskoga suda od 23. studenoga 2011. godine i presude Kantonalnoga suda od 23. prosinca 2014. godine. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud utemeljeno obračunao troškove za sastav prijedloga u iznosu od 421,20 KM, imajući u vidu da ukupna vrijednost spora na temelju ovršne isprave Općinskoga suda od 23. studenoga 2011. godine ne prelazi ukupan iznos od 10.000,00 KM. Kantonalni je sud istakao da, kako apelant nije uz prijedlog za ovrhu, a niti nakon izjavljenoga prigovora ovršenika, koji se odnosi na ukupnu vrijednost spora, dostavio obračun zakonskih zateznih kamata, to je utemeljen prigovor ovršenika u pogledu troškova postupka, s obzirom da je obračun sudu morao biti dostavljen, kako bi mogao utvrditi osnovicu za obračun kamate.

Spajanje predmeta

9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1437/20.

10. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

11. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u biti, smatraju da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise, donoseći odluku o troškovima kako je navedeno u pobijanim odlukama.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su apelanti ukazali u predmetnim apelacijama odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. Imajući u vidu činjenice konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi da su osporene odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

16. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1437/20 (M. H. i D. F.) | Sudska praksa | Aktio