Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4031/18 (M. S.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
  • Načelo slobodne ocjene dokaza
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4031/18

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4031/18, rješavajući apelaciju Momira Stanića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Momira Stanića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 022373 18 Gž od 11. juna 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Momir Stanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Predrag Herbez, advokat iz Banjaluke, podnio je 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 022373 18 Gž od 11. juna 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda od Okružnog suda, Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i tužioca JP „Gradsko grijanje“ iz Čelinca (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je 9. januara 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud i Osnovni sud su odgovor na apelaciju dostavili 13. odnosno 16. januara 2020. godine. Tužilac u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Tužilac je kao tražilac izvršenja 2. juna 2015. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika radi naplate novčanog potraživanja, a nakon što je apelant izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju sud je zaključkom od 15. decembra 2015. godine odgodio izvršenje tako da je postupak nastavljen kao parnični.

6. Presudom Osnovnog suda broj 73 0 P 022373 15 P od 16. novembra 2017. godine apelant je obavezan da tužiocu na ime duga za izvršene usluge toplotne energije za period od 3. juna 2014. do 31. avgusta 2017. godine isplati ukupan iznos od 1.697,28 KM, zajedno s kamatama na način preciziran u stavu I izreke presude, dok je istom presudom, i to stavom II izreke, odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužilac tražio da se tuženi obaveže da na ime duga po istom osnovu za period od 1. marta 2013. do 2. juna 2014. godine isplati iznose od po 45,52 zajedno s kamatama, a stavom III izreke apelant je obavezan na naknadu troškova postupka (sve preciznije navedeno u izreci presude).

7. Tužbeni zahtjev se odnosio na dug za uslugu isporučene toplotne energije za apelantov poslovni prostor za period od 1. marta 2013. do 31. avgusta 2017. godine u mjesečnom iznosu od po 43,52 KM.

8. Apelant je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev činjenicom da tužilac shodno Zakonu o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) ima zakonsku mogućnost da potražuje eventualan dug od 29. marta 2014. do 29. marta 2017. godine, pri čemu je, između ostalog, istakao da u poslovnom prostoru nema grijna tijela, već samo cijevi koje prolaze po plafonu njegovog lokala, te da s tužiocem nema zaključen ugovor o isporuci toplotne energije.

9. Osnovni sud je dokaze koje je proveo tokom postupka taksativno pobrojao na strani 3 obrazloženja (dokazi tužioca), pri čemu je sud odbio apelantov prijedlog za izvođenje dokaza na licu mjesta uz obrazloženje da je taj prijedlog iznesen tek na glavnoj raspravi. U vezi s tim Osnovni sud je naveo da je apelant neosnovano odsustvovao s pripremnog ročišta s obzirom na to da se taj sud iz dostavljenog rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci, koje je priloženo uz prijedlog za odgodu pripremnog ročišta, nije mogao uvjeriti da je ročište na kojem je trebao prisustvovati apelantov punomoćnik zakazano prije pripremnog ročišta u ovom predmetu jer na dostavljenom rješenju nije naveden datum kada je ročište pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci održano.

10. Nakon ocjene provedenih dokaza, u smislu člana 8 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), Osnovni sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelimično osnovan, prihvativši osnovanim prigovor zastare potraživanja za određeni period, a o čemu se prvostepeni sud detaljno izjasnio na str. od 3 do 5 obrazloženja. Na dosuđeni iznos glavnog duga dosuđena je kamata primjenom člana 277 ZOO, a odluka o troškovima postupka zasnovana je na odredbama ZPP, i to čl. 383, 386 stav 1, 396 st. 1 i 2.

11. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka, Okružni sud je donio Presudu broj 73 0 P 022373 18 Gž od 11. juna 2018. godine kojom je tužiočevu žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio u osporenom odbijajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka, tako da je apelant obavezan da tužiocu na ime duga za izvršene usluge toplotne energije za period od 1. marta 2013. do 2. juna 2014. godine isplati ukupan iznos od 652,80 KM zajedno s kamatama i troškovima postupka, dok je u cijelosti odbijena apelantova žalba, te njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (sve preciznije navedeno u izreci presude).

12. Okružni sud je naveo da odluka prvostepenog suda nije pravilna u dijelu kojim je odbijen tužiočev tužbeni zahtjev koji se odnosi na dug za isporučenu toplotnu energiju za period kao u izreci presude jer je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava zato što je taj sud na pogrešan način raspravio istaknuti prigovor zastarjelosti potraživanja (o čemu se Okružni sud detaljnije izjasnio na strani 5 obrazloženja).

13. U odnosu na apelantove žalbene prigovore Okružni sud je naveo da apelant pravilno ukazuje da je prvostepeni sud bio dužan da odluči o njegovom prijedlogu za odgodu ročišta. Međutim, kako je istakao Okružni sud, ova povreda postupka nije uticala na pravilnost i zakonitost osporene odluke jer apelant nije pružio dokaz da je rasprava na kojoj je trebao prisustvovati njegov punomoćnik kod Okružnog privrednog suda u Banjaluci ranije već zakazana za 11. oktobar 2017. godine. U vezi s tim Okružni sud je pojasnio da je apelant uz prijedlog priložio izvod iz zapisnika iz kojeg se vidi da je rasprava uz konsultaciju s punomoćnicima parničnih stranaka zakazana za 11. oktobar 2017. godine, ali se iz tog akta ne vidi kada je održano ročište i kod kojeg suda. Imajući u vidu navedene okolnosti, te činjenicu da je advokatska punomoć za zastupanje apelanta u ovom predmetu sudu dostavljena tek na glavnoj raspravi, Okružni sud je zaključio da apelant nije dokazao da postoje razlozi za odgodu ročišta u smislu člana 111 ZPP u vezi sa članom 117 ZPP. Shodno navedenom, Okružni sud je zaključio da nisu osnovani ni žalbeni navodi da je apelantu onemogućeno da raspravlja pred sudom jer ni na glavnoj raspravi prvostepeni sud nije dozvolio apelantovom punomoćniku da predloži i izvodi dokaze. Kod činjenice da apelantov punomoćnik nije dokazao da je odranije imao preuzete obaveze, to je prvostepeni sud donio pravilnu odluku kada je odbio apelantov prijedlog za izvođenje dokaza na glavnoj raspravi jer bi to bilo suprotno odredbi člana 102 stav 2 ZPP.

14. Okružni sud je zatim naveo da je tačno da je prvostepeni sud konstatovao da nije zaključen ugovor o isporuci toplotne energije, ali da Pravilnik o opštim i tehničkim uslovima isporuke toplotne energije Opštine Čelinac predstavlja relevantno materijalno pravo u konkretnom sporu. Okružni sud je dalje naveo da je tačno da je članom 16 stav 1 Zakona o komunalnim djelatnostima propisano da se pružanje i korišćenje komunalnih usluga vrši na osnovu ugovora zaključenog između davaoca komunalne usluge i korisnika. Shodno tome, kako je istakao Okružni sud, kod činjenice da je tužilac vršio isporuku toplotne energije, da je ispostavljao račune apelantu, koji nije prigovarao na ispostavljene račune, a izvršenu uslugu nije platio, među strankama postoji ugovorni odnos jer ugovor o pružanju i korišćenju komunalnih usluga ne mora da bude u pismenoj formi. Okružni sud je naveo da se u tom slučaju radi o ugovoru o pristanku na osnovu učinjene generalne i kontinuirane ponude, pa je nakon njenog prihvatanja zaključen istovrsni ugovor s neograničenim brojem lica. Iz tog razloga se, prema ocjeni Okružnog suda, ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da apelant nije u obavezi da plati isporučenu toplotnu energiju jer s tužiocem nije zaključio ugovor.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da je osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant tvrdi da obrazloženje Okružnog suda nema nikakvo logično, razumno i pravno objašnjenje s obzirom na to da je apelantov punomoćnik uredno obavijestio sud o nemogućnosti pristupanja ročištu s molbom za odgodu ročišta zbog već preuzetih obaveza. Prvostepeni sud nije odlučio o podnesenoj molbi, čime je počinio bitnu povredu pravila parničnog postupka jer je apelant propustio pripremno ročište, a na glavnoj raspravi koja je održana 2. novembra 2017. godine apelantu nije dozvoljeno predlaganje materijalnih dokaza, slijedom čega mu je povrijeđeno pravo ravnopravnog učešća u postupku. Okružni sud je povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje jer prvostepenom sudu nije ukazao na bitnu povredu pravila postupka. Apelant ukazuje da je redovnim sudovima irelevantna činjenica da između parničnih strana nije zaključen ugovor o isporuci toplotne energije, pa su redovni sudovi, bez postojanja pravnog osnova i obrazloženja u tom smislu, apelanta obavezali na isplatu duga.

b) Odgovor na apelaciju

16. Okružni sud je naveo da su izneseni prigovori neosnovani, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.

17. U pogledu iznesenih prigovora Osnovni sud je obrazložio da apelant u vrijeme zakazivanja pripremnog ročišta nije imao punomoćnika, te da je u takvoj situaciji imao mogućnost da odabere punomoćnika koji može da pristupi na već zakazano ročište. Osim toga, sud nije bio u mogućnosti, s obzirom na kratko vrijeme od prijema zahtjeva za odgodu ročišta do dana kada je zakazano pripremno ročište, da blagovremeno odluči o prijedlogu i da o tome obavijesti stranke. U takvoj situaciji punomoćnik apelanta, koji je u predmetnoj parnici bio tužena stranka, imao je mogućnost da pripremnim podneskom predloži dokaze, te da postavi protivtužbeni zahtjev radi zaštite apelantovih prava umjesto propuštanja ročišta i insistiranja na odgađanju. Sud, takođe, ukazuje da uz zahtjev za odgodu ročišta nisu dostavljeni ni dokazi koji ukazuju na opravdanost odgađanja ročišta. Stranke u postupku, kao i punomoćnici stranaka dužni su da se prilikom zaštite prava stranaka uzdrže od zloupotrebe prava, kao i da poštuju odluke suda. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o parničnom postupku RS („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji u relevantnom dijelu glasi:

v) Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu Član 94. stav (1) Na pripremnom ročištu sud će rješenjem odrediti:

1) dan i čas održavanja glavne rasprave;

2) pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi;

3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;

4) lica koja će biti pozvana na glavnu raspravu.

Član 96. stav (3) Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ročištu uz poziv za glavnu raspravu dostavlja se ovjeren prepis rješenja iz stava 1. člana 94. ovog zakona.

Član 102.

Svaka stranka treba u svojim izlaganjima da iznese sve činjenice potrebne za obrazloženje svojih prijedloga, da ponudi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda kao i da se izjasni o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke.

Stranke mogu u toku glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bile u mogućnosti iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom ročištu.

2. Odgađanje, odlaganje i nastavak ročišta Član 111.

Sud može odgoditi zakazano ročište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja, ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi čije je izvođenje određeno neće biti pribavljeni do ročišta (odgađanje ročišta).

Sud je dužan, najdocnije osam dana prije održavanja ročišta, provjeriti da li su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana.

Kad odgodi ročište, sud će o vremenu održavanja novog ročišta odmah obavijestiti sve pozvane.

Član 117.

Odredbe čl. 111, 112, 115. i 116. ovog zakona, shodno se primjenjuju na pripremno ročište.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 73 0 P 022373 18 Gž od 11. juna 2018. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantov punomoćnik je primio 21. juna 2018. godine, a apelacija je podnesena 19. jula 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant pobija presudu Okružnog suda tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

25. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

26. U konkretnom slučaju postupak se ticao isplate duga na ime usluge za isporučenu toplotnu energiju, dakle, radilo se o postupku građanskopravne prirode, pa je član 6 Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije.

27. Ključni apelacioni prigovor odnosi se na kršenje prava na ravnopravnost strana u postupku zbog činjenice da prvostepeni sud nije odlučio o odgodi pripremnog ročišta i činjenice da mu je na glavnoj raspravi onemogućeno da predlaže dokaze. Apelant smatra da je Osnovni sud na taj način učinio bitnu povredu postupka, a da je Okružni sud propustio da na taj propust ukaže i sankcioniše. Apelant osporava i obrazloženje redovnih sudova u dijelu prigovora da parnične stranke nisu sklopile ugovor o davanju usluga.

28. Princip ravnopravnosti strana u postupku obavezuje sud da obezbijedi da se poštuje princip da svaka strana mora imati razumnu mogućnost da iznese svoje argumente u uslovima koji je neće dovesti u značajno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u svojoj praksi (vidi Evropski sud, LB Interfinanz A. G. protiv Hrvatske /29549/04/, presuda od 27. marta 2008. godine, tačka 25), između ostalog, naveo: „Sud ponovo ističe da, prema njegovoj praksi, princip jednakosti procesnog oružja zahtijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, u takvim uslovima koji niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (...).“

29. U vezi s iznesenim prigovorom Ustavni sud zapaža da odredbe ZPP izričito ne propisuju da odgodu ročišta mogu tražiti stranke, ali iako to izričito nije određeno procesnim pravom odgodu ročišta mogu predložiti i stranke. Odredbe ZPP, i to član 111 ZPP, koji se shodno članu 117 ZPP primjenjuje i na pripremno ročište, daje mogućnost sudu da odgodi ročište za glavnu raspravu u slučaju da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njeno održavanje ili ukoliko dokazi neće biti pribavljeni do ročišta. U vezi s odgodom ročišta koju zahtijevaju parnične stranke Ustavni sud ponovo ukazuje da odredbe ZPP takvu mogućnost izričito ne propisuju, ali da parnična stranka ima mogućnost da traži odgodu, ali sudu moraju da budu predočeni relevantni argumenti i dokazi koji opravdavaju prijedlog, a sud u svakom konkretnom slučaju cijeni da li ponuđeni dokazi opravdavaju odgodu ročišta. Dovodeći navedeno u kontekst konkretnog slučaja Ustavni sud zapaža da apelantovom prijedlogu za odgodu pripremnog ročišta zbog spriječenosti njegovog punomoćnika da prisustvuje ročištu nije udovoljeno. Ustavni sud, takođe, zapaža da prvostepeni sud o tome nije donio posebnu odluku, na šta se Okružni sud kritički osvrnuo. Međutim, Ustavni sud zapaža da su se redovni sudovi u svojim odlukama bavili (ne)osnovanošću prijedloga za odgodu pripremnog ročišta, odnosno da su ga ispitali, i to Okružni sud u svojoj odluci (vidi tačku 13 ove odluke) i Osnovni sud u svojoj odluci (vidi tačku 9 ove odluke). Ustavni sud posebno zapaža da se Osnovni sud u odgovoru na apelaciju (vidi tačku 17 ove odluke) detaljno bavio ovim prigovorom, dodatno razjasnivši relevantne okolnosti o tome da je prijedlog za odgodu podnesen neposredno pred održavanje pripremnog ročišta, što je taj sud spriječilo da o njemu blagovremeno odluči, da u trenutku dostavljanja prijedloga za odgodu ročišta zbog spriječenosti punomoćnika da prisustvuje ročištu nije bila ni dostavljena punomoć za zastupanje apelanta i sl. Shodno svemu iznesenom, posebno cijeneći odgovor Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali argumentovano obrazloženje zašto nije udovoljeno apelantovom prijedlogu za odgodu pripremnog ročišta, a dato obrazloženje se ne čini proizvoljnim. U okolnostima kada apelant nije opravdavao razloge za odgodu pripremnog ročišta, Ustavni sud smatra da Osnovni sud nije proizvoljno primijenio odredbu člana 102 stav (2) ZPP (vidi relevantne dokaze) kada je odbio da na ročištu za glavnu raspravu provede apelantov dokaz (izlazak na lice mjesta) koji je apelant bio u obavezi da predloži na pripremnom ročištu (član 94 stav (1) tačka 3) ZPP) ili da predloži sudu u pripremnom podnesku, kako je to Osnovni sud naveo u odgovoru na apelaciju.

30. Shodno prethodno iznesenom, Ustavni sud smatra da su u okolnostima konkretnog slučaja apelantovi prigovori o kršenju prava na ravnopravnosti strana u postupku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje ostali bez osnova.

31. U vezi s apelantovim prigovorom kojim osporava obrazloženje redovnih sudova u dijelu prigovora da parnične stranke nisu imale zaključen ugovor o davanju usluga, Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, član 6 stav 1 Evropske konvencije obavezuje sudove da, između ostalog, obrazlože svoje presude. Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente (vidi Ustavni sud, odluke br. U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, stav 29). Evropski sud i Ustavni sud su u brojnim odlukama ukazali na to da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali, istovremeno, imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36 i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine).

32. Imajući u vidu navedene standarde, Ustavni sud smatra da su se redovni sudovi tim prigovorima bavili i da su neosnovanost tog prigovora obrazložili na način koji ne ostavlja utisak proizvoljnosti (vidi tačku 14 ove odluke), pri čemu apelant ne nudi relevantnu argumentaciju kojom bi obrazloženje redovnih sudova doveo u sumnju.

33. Shodno svemu iznesenom, Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom Okružnog suda nije prekršeno apelantovo pravo na pravilno suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada ni apelant, niti njegov punomoćnik, koji je punomoć za zastupanje apelanta dostavio tek na glavnoj raspravi, nisu pristupili pripremnom ročištu na kojem su shodno članu 94 stav (1) ZPP imali mogućnost da predlože dokaze jer Osnovni sud nije ocijenio da je razlog koji je naveden u prijedlogu za odgodu opravdan i potkrijepljen relevantnom dokumentacijom, o čemu se taj sud dodatno izjasnio i u odgovoru na apelaciju, te se u takvim okolnostima ne može izvesti zaključak da je Osnovni sud povrijedio odredbu člana 102 stav (2) ZPP kada je odbio da provede apelantov dokaz (izlazak na lice mjesta) tek na glavnoj raspravi, a u takvim okolnostima nije narušen princip ravnopravnosti strana u postupku. Nije prekršeno ni apelantovo pravo na obrazloženu odluku kada su redovni sudovi, suprotno apelantovim tvrdnjama, dali razloge zbog kojih su apelanta obavezali na isplatu duga i pored činjenice da parnične stranke nisu zaključile poseban ugovor o davanju usluga.

35. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4031/18 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio