Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1163/20 (H. F.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1163/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1163/20, rješavajući apelaciju Hamdije Fejzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamdije Fejzića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 006991 18 U od 17. decembra 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 Rs 020388 18 Rs 2 od 3. jula 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamdija Fejzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenice, kojeg zastupa Advokatsko društvo Suljić d.o.o. iz Tuzle, podnio je 30. marta 2020, godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 006991 18 U od 17. decembra 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 Rs 020388 18 Rs 2 od 3. jula 2018. godine.
2. Odlukom Skupštine opštine Srebrenica broj 01-022-231/17 od 22. juna 2017. godine razriješen je apelant sa funkcije Predsjednika Skupštine opštine Srebrenica, a Rješenjem Komisije za izbor i imenovanje Opštine Srebrenica broj 01- 022-232/17 od 27. juna 2017. godine razriješen je apelant sa pozicije Predsjednika Skupštine opštine Srebrenica zbog promjene skupštinske većine, zaključenog koalicionog Sporazuma i određenih propusta u radu.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 82 0 Rs 020388 18 Rs 2 od 3. jula 2018. godine taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje o tužbi apelanta podnesenoj protiv odluke od 22. juna 2017. godine i rješenja od 27. juna 2017. godine i odredio da će se spis predmeta, po pravosnažnosti predmetnog rješenja, dostaviti Okružnom sudu na daljnji postupak.
4. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv odluke od 22. juna 2017. godine i rješenja od 27. juna 2017. godine, Okružni sud je Presudom broj 12 0 U 006991 18 U od 17. decembra 2019. godine tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporene presude, Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je, nakon što je apelant odbio da sazove sjednicu Kolegija, potpredsjednik SO Srebrenica sazvao predmetnu sjednicu na osnovu zahtjeva za sazivanje sjednice Kolegija od strane 14 odbornika, kao i da iz ovjerene izjave sekretara Skupštine opštine Srebrenica A.H. od 11. decembra 2017. godine i izjave potpredsjednika Skupštine opštine Srebrenica R.P. od 11. decembra 2017. godine proizilazi da je apelant odbio da sazove skupštinu. Okružni sud je dalje naveo da je u konkretnoj situaciji potpredsjednik skupštine imao ovlaštenje da sazove Kolegij i Skupštinu, te da je VI Redovna Skupština opštine Srebrenica sazvana u skladu sa odredbama člana 43. i 45. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16) i člana 36. stav (3) Poslovnika Skupštine opštine Srebrenica. Okružni sud je naveo da su neosnovani i tužbeni navodi vezani za rokove u kojima su Kolegij i Skupština zakazani kao i za rokove u pogledu Dnevnog reda i materijala za skupštinu jer je članom 49. stav (4) Poslovnika Skupštine opštine Srebrenica propisano da predsjednik radnog tijela može sjednicu sazvati i u kraćem roku, a dnevni red može predložiti na samoj sjednici, pa kako je u konkretnoj situaciji i toku događaja bilo opravdano pojedine radnje provoditi u kraćim rokovima, navedena odredba predmetno skraćivanje rokova čini zakonitim. Okružni sud je takođe naveo da je neosnovano i pozivanje apelanta na ranije odluke Okružnog suda (broj 12 0 U 006280 17 U od 24. novembra 2017. godine i 12 0 U 006284 17 U od 27. novembra 2017. godine) s obzirom da činjenični navodi i predmet tih tužbi i postupaka nisu identični činjeničnim navodima i predmetnoj tužbi, tako da je tim odlukama ukazivano na nezakonitosti koje nisu predmet konkretnog postupka. Okružni sud je naveo da su, budući da je utvrdio da je VI Redovna Sjednica Skupštine opštine Srebrenica sazvana i održana u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima koji regulišu predmetnu materiju, odluke donesene na istoj skupštini zakonite.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
U odnosu na rješenje Osnovnog suda od 3. jula 2018. godine
7. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem se sud oglasio stvarno nenadležnim tj. odlučivao samo o procesnim pitanjima. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine U odnosu na presudu Okružnog suda od 17. decembra 2019. godine
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom zahtjevu da se utvrdi da su ništave, odnosno da su nezakonite odluke koje su donijele Skupština opštine Srebrenica i Komisija za izbor i imenovanje Opštine Srebrenica o razrješenju apelanta s funkcije predsjednika Skupštine opštine Srebrenica. S tim u vezi, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti jeste primjenjivost člana 6. stava 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta.
10. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav usvojio u predmetu Pierre-Bloch v. Francuske (vidi, Pierre-Bloch protiv Francuske, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji se u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi, ostajući dosljedan stavu da sporovi u vezi sa pravima i obavezama koji izviru iz pasivnog biračkog prava, u pravilu, ne spadaju u okvire građanskog ni krivičnog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine, Paksas protiv Litvanije, aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine, i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine).
11. Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao slična činjenična i pravna pitanja i usvajao sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP-963/15 od 6. decembra 2016. godine, AP 707/16 od 3. marta 2016. godine i AP 4702/11 od 23. februara 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da se radi o sporu koji je van okvira člana 6. stava 1. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, zbog čega su navodi apelanta u ovom dijelu apelacije inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević