Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-819/20 (H. E.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pritvor
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-819/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-819/20, rješavajući apelaciju Hardtena Eggerta, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hardtena Eggerta podnesena protiv rješenjā Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 K 031257 19 Kv od 27. decembra 2019. godine i broj 83 0 K 031257 18 Kps od 23. decembra 2019. godine, u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hardtena Eggerta podnesena protiv rješenjā Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 K 031257 19 Kv od 27. decembra 2019. godine i broj 83 0 K 031257 18 Kps od 23. decembra 2019. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Hardten Eggert (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zoran Perić, advokat iz Bijeljine, podnio je 2. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 K 031257 19 Kv od 27. decembra 2019. godine i broj 83 0 K 031257 18 Kps od 23. decembra 2019. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 K 03 1257 1 8 Kps od 23. decembra 2019. godine apelantu je određen pritvor koji po tom rješenju može trajati najduže jedan mjesec i koji se ima računati od dana i sata lišenja slobode. Pritvor je apelantu određen iz razloga propisanih u odredbi člana 261. stav 2. Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP). Istim je rješenjem propisano da se po pronalasku optuženog - apelanta istog ima lišiti slobode, zadržati te najdalje u roku od 24 sata od lišenja slobode dovesti i predati radnicima Okružnog centra sudske policije u Bijeljini koji će o tome odmah obavijestiti postupajućeg suca u Osnovnom sudu, a optuženog sprovesti u Okružni zatvor u Bijeljini.
3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Optužnicom broj T 14 0 KTPO 0003780 14 2 od 10. januara 2018. godine, koja je potvrđena 7. juna 2018. godine, apelant optužen da je počinio kazneno djelo Zloupotreba ovlaštenja u privredi iz člana 263. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 6. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ).
4. Sud je zakazao ročište za izjašnjenje o krivnji za 20. decembar 2019. godine. Apelantu je poziv za ročište za izjašnjenje o krivnji uručen osobno 19. septembra 2019. godine, putem nadležnog organa SR Njemačke. Apelant se na navedeni poziv nije odazvao niti je izostanak opravdao. Osnovni sud smatra da iz navedenog očigledno proizlazi da apelant izbjegava kazneni postupak koji se vodi protiv njega, zbog čega mu je i određen pritvor. Dalje, navedeno je da je sud donio odluku o određivanju pritvora i pored toga što apelanta nije saslušao na okolnosti razloga zbog kojih je pritvor određen jer se takva radnja u okolnostima konkretnog slučaja nije mogla poduzeti (član 197. stav 1. tačka a) ZKP).
5. Rješenjem Osnovnog suda 83 0 K 031257 19 Kv od 27. decembra 2019. godine odbijena je se, kao neosnovana žalba apelantovog branitelja, podnesena protiv rješenja Osnovnog suda broj 83 0 K 03 1257 1 8 Kps od 23. decembra 2019. godine.
6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantov branitelj u žalbi naveo da prvostupanjsko rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, obrazlažući da su se apelant i njegov branitelj više puta obraćali sudu zahtjevom da se apelantu optužnica dostavi na jeziku koji on poznaje, da nije sporno da apelant ima osnovno znanje službenog jezika koji je u upotrebi pred sudovima u Bosni i Hercegovini, ali da nema takvo znanje kojim bi razumio sve stručne termine predmetnog postupka. Dalje, branitelj je u žalbi naveo da nije sporno da je apelant zaprimio propratni akt uz optužnicu i poziv na suđenje, ali da nije zaprimio optužnicu na njemačkom jeziku. Branitelj je istakao da nije sporna praksa kod sudova da se optuženom uz optužnicu ne dostavljaju dokazi, nego da optuženi i branilac moraju pristupiti sudu radi kopiranja dokaza, ali da u predmetnom slučaju dokazi priloženi uz optužnicu nisu prevedeni na njemački jezik, tako da su oni za apelanta bezvrijedni, pa se pored optužnice koja i da je dostavljena na njemačkom jeziku, optuženi ne bi mogao bez prevedenih dokaza izjasniti o krivici za djelo koje mu se stavlja na teret. U žalbi je dalje navedeno da apelant ne izbjegava suđenje, da održava aktivnu komunikaciju sa sudom u namjeri da sačuva svoja prava sa prijedlogom da sud usvoji žalbu, te ukine prvostepeno rješenje kojim je određen pritvor branjeniku.
7. Osnovni sud je, ispitujući osporeno rješenje u dijelu u kojemu je pobijeno žalbom, utvrdio da je osporenim rješenjem apelantu pritvor određen iz razloga neodazivanja pozivu suda, kako je propisano odredbom člana 261. ZKP u vezi sa članom 197. stav 1. tačka a) ZKP. Utvrđeno je da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je apelantu poziv za ročište za izjašnjenje o krivnji uredno uručeno sa prijevodom na njemačkom jeziku 19. septembra 2019. godine (dakle, tri mjeseca prije zakazanog ročišta), te se na dan održavanja ročišta apelant i njegov branitelj nisu pojavili pred sudom, a apelant svoj izostanak nije opravdao. Činjenica da je apelantov branitelj 16. decembra 2019. godine sudu dostavio podnesak kojim je zatražio od suda da apelantu dostavi optužnicu zajedno sa svim dokazima na njemačkom jeziku putem e-mail adrese optuženog. Novim podneskom od 19. decembra 2019. godine branitelj je obavijestio sud da apelant neće pristupiti na ročište zakazano za 20. decembar 2019. godine, pri čemu je opravdao svoj izostanak smatrajući da bez apelantovog prisustva nema potrebe da bude prisutan na ročištu.
8. Dalje, sud je ukazao je da do dana donošenja tog rješenja nije bilo razriješeno da li je apelant primio optužnicu na njemačkom jeziku. Osnovni sud je, uvidom u spis predmeta utvrdio, da je 4. juna 2019. godine u spis suda uložena nota na njemačkom jeziku o uručenju optužnice i rješenje o potvrđivanju optužnice apelantu osobno, međutim ta nota do dana donošenja drugostupanjskog rješenja nije prevedena, što predstavlja propust prvostupanjskog suda, ali da taj propust nije imao utjecaja na donošenje drugačije odluke. Naime, iz stanja spisa je utvrđeno da je 20. novembra 2019. godine prvostupanjski sud zaprimio notu na njemačkom jeziku o uručenju poziva za ročište za izjašnjenje o krivnji koji je prvostupanjski sud putem sudskog tumača za njemački jezik preveo (prijevod dostavljen 10. decembra 2019. godine). U to je noti navedeno da je od strane Višeg ureda za pravosuđe u Berlinu 19. septembra 2019. godine apelantu osobno uručen poziv za ročište pred Osnovnim sudom. Dakle, nije sporno da je apelantu osobno uredno uručen poziv sa prijevodom na njemački jezik i nije sporno da se apelant na zakazano ročište nije odazvao. Po ocjeni drugostupanjskog suda apelantov izostanak sa zakazanog ročišta nije opravdan, s obzirom da je uredno pozvan i da je na jeziku koji razumije jasno upoznat sa razlozima pozivanja na ročište, te datumom i vremenom njegova održavanja. To da li mu je ili ne dostavljena optužnica sa prijevodom na njemački jezik ga ne oslobađa od obveze da se odazove na poziv suda koji je uredno primio, zbog čega je drugostupanjski sud podržao stav prvostupanjskog suda da apelantov izostanak s ročišta za izjašnjenje o krivnji nije opravdan.
9. Dalje, drugostupanjski sud je ukazao da je odredbom člana 621. stav 2. ZKP propisano da ako optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres i ako prinudno dovođenje nije uspjelo, sudac, odnosno predsjednik vijeća može optuženom odrediti pritvor. Istaknuto je da je predmetna odredba o glavnom pretresu primjenjiva na sva ročišta i pretrese koji se u kaznenom postupku vode pred sudom, dakle i kod ročišta za izjašnjenje o krivnji, a činjenica da je optuženi uredno pozvan na ročište i da po ocjeni prvostepenog suda, s kojom se složio i drugostupanjski sud, njegov izostanak nije opravdan, ukazuje da optuženi očigledno izbjegava da dođe pred prvostupanjski sud. S obzirom na navedeno, te uzimajući u obzir protek vremena od izvršenog djela i težinu počinjenog djela, protek vremena od potvrđivanja optužnice, protek vremena od kada je apelant primio poziv za ročište o izjašnjavanju o krivnji, sud je utvrdio da postoje sve okolnosti koje očigledno potvrđuju da se apelant izbjegava odazvati pozivu suda, pa te okolnosti opravdavaju izrečenu mjeru pritvora, kao mjeru potrebnu da bi se osiguralo apelantovo prisustvo za uspješno vođenje kaznenog postupka.
10. Apelant smatra da su mu pobijanim rješenjima povrijeđeni pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Europske konvencije i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Naveo je da se i on i njegov branitelj u više navrata obraćao sudu da mu se dostavi optužnica na jeziku koji poznaje. Ukazao je da on ima osnovno znanje lokalnog jezika, no da nema znanje da može sa razumijevanjem shvatiti sve stručne termine koji se koriste tijekom kaznenog postupka. Istakao je da je u dosadašnjem toku postupka zaprimio na njemačkom jeziku samo propratni akt uz optužnicu, te poziv na suđenje, a posebno ističe da nije primio optužnicu na njemačkom jeziku. Dalje, naveo je da kada se radi o dokazima, nesporno je da postoji praksa da se optuženima ne dostavljaju dokazi, već da oni moraju da dođu u sud fotokopirati dokaze. Tvrdi i da nije sporno da ti dokazi nisu prevedeni na njemački jezik, te su zbog apelantovog ograničenog poznavanja lokalnog jezika za njega oni bezvrijedni. U tom smislu ističe da, i da je optužnica na njemačkom jeziku dostavljena optuženom, on se i dalje ne bi mogao izjasniti o krivnji. Istakao je da mu je takvim postupanjem suda povrijeđeno pravo iz člana 6. stav 3. Europske konvencije. Tvrdi da ne izbjegava suđenje i da je aktivno komunicirao sa sudom u namjeri da sačuva svoja prava, te je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine rješenje kojim je apelantu određen pritvor, kao i da naloži sudu da mu cjelokupni dokazni materijal dostavi na jeziku koji poznaje.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Član 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;» Dopustivost u odnosu na pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Europske konvencije
14. U konkretnom slučaju, apelantu je prvostupanjskim rješenjem Osnovnog suda, koje je potvrđeno drugostupanjskim rješenjem istog suda određen pritvor, te zbog toga apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Europske konvencije.
15. Međutim, kako iz apelacije i osporenih rješenja nesporno proizlazi apelant nije lišen slobode odnosno, ne nalazi se u pritvoru i u rješenju Osnovnog suda je navedeno da mu se pritvor određuje u trajanju od jednog mjeseca, „a isti će se računati od časa lišenja slobode. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz osporenih rješenja, da apelant nije "pod prinudom zadržan na određenom mjestu", već da samo postoji formalni akt na osnovu kojeg bi apelant mogao biti lišen slobode, dakle, koji ukazuje da takva mogućnost postoji (vidi Odluka o dopustivosti AP-2989/16, od 15. septembra 2016. godine, tač. 10. i 11., dostupna na www.ustavnisud.ba). Zbog navedenog u konkretnom slučaju se ne mogu primijeniti garancije iz člana 5. Europske konvencije - da nitko ne smije biti proizvoljno lišen slobode, zbog čega proizilazi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povrede prava na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Europske konvencije, predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije
16. Ustavni sud podsjeća da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Osnovnog kojim je apelantu određen pritvor, odnosno rješenje kojim je njegova žalba odbačena kao nedopuštena.
17. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost kaznenog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Europski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 38/03).
18. U apelantovom slučaju, osporena rješenja, koja se pobijaju apelacijom, ne predstavljaju odluke koje su rezultat cjelokupnog kaznenog postupka protiv njega, u smislu utvrđivanja osnovanosti kaznene optužbe protiv njega, već su osporene odluke proceduralne odluke donesene u jednoj fazi postupka, te su navodi koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije preuranjeni (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 785/08 od 31. januara 2009. godine, tač. 28-29 dostupna na www.ustavnisud.ba).
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević