Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1183/20 (M. M.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1183/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1183/20, rješavajući apelaciju Marka Mijatovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Mijatovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 02 0 U 001226 16 Uvp od 28. novembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Mijatović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Hidanović i Partneri“ d.o.o iz Orašja, podnio je 26. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 02 0 U 001226 16 Uvp od 28. novembra 2019. godine.
2. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: FZ PIO) broj FZ3/2/2-35-1-8888-16/13 od 19. januara 2016. godine odbijen je prijedlog apelanta za obnovu postupka okončanog Rješenjem FZ PIO broj FZ3/2-1099520857 od 7. novembra 2014. godine (kojim je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv Rješenja Kantonalne administrativne službe u Orašju broj 1099520857 od 1. oktobra 2013. godine kojim je apelantu određen novi iznos prijevremene povoljnije starosne penzije u akontativnom iznosu od 611,51 KM mjesečno počev od 1. avgusta 2013. godine).
3. Protiv rješenja od 19. januara 2016. godine apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je Presudom broj 02 0 U 001226 16 U od 21. aprila 2016. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.
4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj 02 0 U 001226 16 U od 21. aprila 2016. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 02 0 U 001226 16 Uvp od 28. novembra 2019. godine odbio predmetni zahtjev kao neosnovan. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je pravilno postupio nižestepeni sud kada je, primjenom odredbi člana 36. stav (2) Zakona o upravnim sporovima odbio tužbu protiv rješenja od 19. januara 2016. godine iz razloga što dokaz koji je dostavljen kao razlog za obnovu postupka ne bi mogao dovesti do drugačijeg rješenja konkretne upravne stvari.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je odlučivano o njegovom prijedlogu za obnovu upravnog postupka. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Ustavni sud je u svojoj praksi zauzeo stav da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer u takvom postupku se ne određuju apelantova građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda broj AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da je takva apelacija dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli obnova upravnog postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacije u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević