Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1475/20 („I-CRNI“ d.o.o. Cazin)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1475/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1475/20, rješavajući apelaciju koju je podnio „I-CRNI“ d.o.o. Cazin, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „I- CRNI“ d.o.o. Cazin protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 St 342649 19 Pž od 27. siječnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „I-CRNI“ d.o.o. Cazin (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupa Mirzet Kasić odvjetnik iz Bihaća, podnio je 14. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 St 342649 19 Pž od 27. siječnja 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 21. listopada 2019. godine stavkom I izreke naloženo je apelantu kao predlagatelju, dužniku („SBG“ d.o.o. Gračanica) i svim zainteresiranim osobama da u roku od 15 dana od dana prijema tog rješenja, na depozitni račun suda uplate određeni iznos na ime predujma troškova stečajnoga postupka, te da po izvršenoj uplati sudu dostave uplatnicu kao dokaz da je uplata izvršena. Stavkom II izreke određeno je da ukoliko apelant, dužnik ili zainteresirana osoba za vođenje stečajnoga postupka u ostavljenome roku ne postupe sukladno nalogu suda, sud će prijedlog za pokretanje stečajnoga postupka odbaciti primjenom odredbe čl. 13. st. 2. Zakona o stečajnome postupku (u daljnjem tekstu: ZSP).
3. Rješenjem Općinskoga suda od 6. studenoga 2019. godine priziv apelanta izjavljen protiv rješenja Općinskoga suda od 21. listopada 2019. godine je odbačen kao nedozvoljen.
4. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 27. siječnja 2020. godine priziv apelanta izjavljen protiv rješenja Općinskoga suda je odbijen i rješenje potvrđeno. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da se u razlozima za nedopuštenost priziva prvostupanjski sud pozvao na odredbe čl. 11. st. 1. ZSP, kojom je propisano da je protiv odluke stečajnoga suda u slučajevima predviđenim zakonom dopušten priziv, ali da rješenjem kojim je određen iznos za predujam troškova stečajnoga postupka odluka kojom se upravlja postupkom, a ne odluka kojom se u meritumu rješava ova pravna stvar, pa je shodno čl. 213. st. 3. Zakona o parničnom postupku donio odluku kojom je priziv odbacio kao nedopušten. Kantonalni je sud istakao da je odredbom čl.
11. ZSP propisano da je protiv odluka stečajnoga suda dopušten priziv u slučajevima predviđenim ovim zakonom, što govori da priziv nije dopušten u slučajevima u kojima ovim zakonom nije predviđeno da se može podnijeti.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je pobijana odluka donesena u postupku u kojemu je redoviti sud priziv apelanta na prvostupanjsku odluku odbacio kao nedopušten, tj. u kojima je odlučivano samo o procesnoj dopustivosti priziva u stečajnome postupku. Dakle, iz navedenoga proistječe da se pobijanom odlukom u ovome dijelu nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se pobijanom odlukom nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanta o kr šenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević