Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1488/20 (M. D.)
Odluka donesena 20. 05. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1488/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1488/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Milorad Drljača, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milorad Drljača protiv Presude Osnovnoga suda u Novome Gradu broj 76 0 K 029616 K od 11. ožujka 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milorad Drljača (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novoga Grada, kojega zastupa Zorica Mikić Ćosić odvjetnica iz Banjaluke, podnio je 15. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Osnovnoga suda u Novome Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 76 0 K 029616 K od 11. ožujka 2020. godine.
2. Osporenom presudom Osnovnoga suda od 11. ožujka 2020. godine optuženi (R.O.) oglašen je krivim zbog toga što je počinio kazneno djelo Ugrožavanje javnoga prometa iz čl. 402. st. 5. Krivičnoga zakonika (u daljnjem tekstu: KZ), pa mu je primjenom istoga čl. u svezi sa čl. 54. st. 1. toč. 6. i čl. 62. i čl. 63. KZ-a izrečena uvjetna osuda, kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko optuženi ne učini novo kazneno djelo u roku od tri godine od dana pravomoćnosti presude. Nadalje, optuženome je izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jedne godine. Nadalje, apelant kao oštećeni je sa neopredijeljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.
3. U obrazloženju osporene odluke Osnovni je sud naveo da je na pretresu za izricanje kaznenopravne sankcije tužitelj istakao da postoje brojne olakotne okolnosti na strani optuženog koje se mogu smatrati osobito olakotnim, tj. da je optuženi priznao krivnju, izrazio kajanje za učinjeno kazneno djelo, okolnosti pod kojima je učinjeno kazneno djelo, stupanj kaznene odgovornosti i činjenicu da je nastanku predmetne prometne nezgode svojim ponašanjem doprinio i sam apelant, da optuženi do sada nije kažnjavan, činjenicu da je optuženi obiteljski čovjek i otac troje djece od kojih je dvoje djece maloljetno. Osnovni je sud istakao da sve navedene okolnosti upućuju na zaključak da se na temelju odredbe čl. 54. st. 1. toč. 6. KZ može ublažiti kazna do tri mjeseca, pa je uz primjenu čl. 62. i 63. KZ optuženom izrečena uvjetna osuda uz utvrđenje kazne zatvora od jedne godine i šest mjeseci i rokom provjeravanja od tri godine.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na privatni i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, te prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant u predmetnoj apelaciji osporava odluku o kaznenopravnoj sankciji koja je izrečena optuženom.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je zbog donošenja presude Osnovnoga suda, kojom je treće lice oglašeno krivim za počinjeno kazneno djelo, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjive garancije članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti kaznene optužbe protiv njega.
7. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak, odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv treće osobe, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi oštećene osobe. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih lica i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se pobijanom odlukom nije odlučivalo niti o pravu apelanta na privatni i obiteljski život iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, slijedom čega su i navodi apelanta o kr šenju ovoga prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević