Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-213/20 (B.N.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-213/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-213/20, rješavajući apelaciju B. N., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio B. N.

protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 I 019398 19 Gž 2 od 4. novembra 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 I 019398 18 I 3 od 11. februara 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. B. N. (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 15. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 I 019398 19 Gž 2 od 4. novembra 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 I 019398 18 I 3 od 11. februara 2019. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda od 13. aprila 2017. godine usvojen je apelantov prijedlog za izvršenje od 6. aprila 2017. godine na osnovu izvršne isprave - pravosnažne presude Osnovnog suda od 30. januara 2006. godine, protiv izvršenika (Rudnik Olova i Cinka "Sase" Srebrenica, u stečaju) na način da se izvršenje provede na novčanim sredstvima izvršenika.

3. Rješenjem Osnovnog suda od 19. juna 2017. godine odbačen je kao neblagovremen prigovor izvršenika.

4. Okružni sud je rješenjem od 29. avgusta 2017. godine ukinuo rješenje Osnovnog suda od 19. juna 2017. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

5. Rješenjem od 23. oktobra 2017. godine Osnovni sud se oglasio stvarno i mjesno nenadležnim za odlučivanje u ovom izvršnom predmetu i odredio da će po pravosnažnosti rješenja spis dostaviti Okružnom privrednom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

6. Okružni privredni sud nakon prijema predmeta nije prihvatio nadležnost, te je uz dopis od 15. oktobra 2018. godine dostavio predmet Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) na rješavanje sukoba nadležnosti.

7. Odlučujući o sukobu nadležnosti između Osnovnog suda i Okružnog privrednog suda, Vrhovni sud je 25. oktobra 2018. godine donio rješenje kojim je za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari nadležan Osnovni sud.

8. Rješenjem Osnovnog suda od 11. februara 2019. godine usvojen je prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju ovog suda od 13. aprila 2017. godine, obustavljeno izvršenje u cijelosti i ukinute sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je u ponovnom postupku prigovor cijenjen blagovremenim jer je ovlašteno lice za prijem pismena stečajni upravnik, što se vidi iz spisa, a ne Z.F. bivši radnik izvršenika. Osnovni sud je, imajući u vidu da se radi o presudi koja je postala pravosnažna 30. oktobra 2006. godine, a da je prijedlog za izvršenje podnesen 6. aprila 2017. godine, shodno članu 379. Zakona o obligacionim odnosima cijenio da je prigovor zastare potraživanja osnovan jer je prošlo više od 10 godina od pravosnažnosti presude kao izvršne isprave do podnošenja prijedloga za izvršenje. Osnovni sud je naveo da je rješenjem Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 St 011538 09 St od 12. septembra 2016. godine zaključen stečajni postupak nad izvršenikom, te da je u odnosu na izvršni postupak u Privrednom sudu u Nišu stečajni upravnik ovlašten da nastavi izvršni postupak, a sva imovina koja ulazi u stečajnu masu bi bila ravnomjerno raspoređena pa i apelantu ako je u zakonskim rokovima prijavio potraživanje.

9. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 11. februara 2019. godine, Okružni sud je donio rješenje od 4. novembra 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeno rješenje pravilno. Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da je prigovor izvršenika neblagovremen, da je otvaranjem stečajnog postupka došlo do prekida zastarjelosti, te da je apelant podnio prijedlog za izvršenje 2007. godine i time prekinuo rok zastarjelosti, kao i navodi vezan za troškove postupka, jer su ovi žalbeni navodi suprotni stanju spisa. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud u ponovnom postupku donio odluku u skladu sa uputama Okružnog suda, te da je pravilno dao i upute apelantu vezane za njegovo potraživanje. Apelacioni navodi

10. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, opće zabrane diskriminacije iz člana 1. Dopunskog protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te člana 1. Evropske konvencije. Apelant navodi da su redovni sudovi proizvoljno smatrali da je zastarilo apelantovo potraživanje. Nadalje, apelant navodi da sudovi nisu cijenili apelantove navode da je došlo do prekida zastarjelosti otvaranjem stečajnog postupka nad izvršenikom, te da je po osnovu presude broj 139/05 još u toku 2007. godine podnijet zajednički prijedlog za izvršenje svih 19 lica iz presude. Apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku kao elemenat prava na pravično suđenje, jer je prema članu 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku izvršni postupak hitan i da se radilo o jednostavnom predmetu gdje nijedno ročište nije održano, a da je izvršni postupak ukupno trajao tri godine, šest mjeseci i 29 dana.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi obrazloženju svojih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, a u čemu Ustavni sud ne vidi nikakvu proizvoljnost. U odnosu na apelantove navode kojima ukazuju na dužinu trajanja predmetnog postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak pred redovnim sudovima trajao oko dvije godine i šest mjeseci, u kojem periodu su redovni sudovi preduzimali niz procesnih radnji te okončali postupak. S obzirom na to, Ustavni sud ne nalazi da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Što se tiče apelantovih navoda kojima ukazuje na diskriminaciju, Ustavni sud ukazuje da apelant, osim paušalnog navoda, nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je diskriminisan u predmetnom postupku, niti to proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena presuda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-213/20 (B.N.) | Sudska praksa | Aktio