Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1500/20 ("Aragosta" d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1500/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1500/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela "Aragosta" d.o.o. Banja Luka, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela "Aragosta" d.o.o. Banja Luka protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 271077 19 Gž od 12. veljače 2020. godine i Presude Osnovnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 271077 17 P od 24.
listopada 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. "Aragosta" d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Darko Vidović odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 15. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 271077 19 Gž od 12. veljače 2020. godine i Presude Osnovnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 271077 17 P od 24. listopada 2019. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, obvezana je apelantica da tužitelju (B.M.), na ime materijalne štete za izgradnju stana, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke, isplati iznos od 19.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je tijekom prvostupanjskoga postupka utvrđeno da su se stranke nalazile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji stana od 14. travnja 2009. godine, da je ugovorena kupoprodajna cijena stana u iznosu od 39.000,00 KM, koju cijenu je tužitelj platio u cijelosti na dan zaključenju ugovora, da je predmetnim ugovorom dogovoren sustav gradnje po principu „ključ u ruke“. Okružni je sud istakao da stan nije završen u ugovorenome roku do 30. lipnja 2012. godine, nakon čega je tužitelj u stan uselio 2014. godine i u stanu izveo radove radi opremanja stana i dovođenja istoga u funkciju stanovanja. Okružni je sud istakao da je tužitelj ispunio ugovorom preuzetu obvezu, dok je apelantica samo djelomično ispunila svoju obvezu na način da je ugovoreni stan predat u posjed tužitelju nezavršen, dok ostavu-šupu niti je sagradila da bi imala svoju funkciju za korištenje, niti je predala u posjed tužitelju. Okružni je sud istakao da je tužitelj koji je uredno ispunio svoju obvezu shodno odredbi čl.
454. Zakona o obligacionim odnosima, ušao u posjed stana 2014. godine prethodno obavještavajući apelanticu o isteku roka za predaju završenoga stana, na što ga je apelantica uputila da ostatak radova izvrši sam, nakon čega je tužitelj vlastitim sredstvima izveo sve preostale radove radi dovođenja stana u funkciji stanovanja. Okružni je sud istakao da je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda, koji je u cijelosti prihvatio nalaz vještakinje za graditeljstvo, koja je utvrdila da je tužitelj preuzeo stan po sustavu „rau-bau“, da vrijednost stana po sustavu „rau-bau“ iznosi 50% od cijene stana po sustavu „ključ u ruke“, tj. 19.500,00 KM. Okružni je sud istakao da na pravilnost i zakonitost pobijane odluke ne utječu navodi priziva da vještakinja za graditeljstvo nije sačinila nalaz i mišljenje sukladno nalogu suda, odnosno da nije utvrdila iznos novčanih sredstava koje je tužitelj uložio u dovršenje radova u spornome stanu u kojemu živi. Okružni je sud istakao da iz nalaza i mišljenja proistječe da sve radove koje je apelantica izvela u stanu su ispod standarda koji predviđaju urbano stanovanje, da dio radova nije niti izveden, da vrijednost radova po sustavu „rau-bau“ u odnosu na sustav „ključ u ruke“ prema graditeljskoj praksi iznosi 40% naprema 60%, ali da je prema procjeni vještakinje u konkretnomu slučaju taj omjer 50% naprema 50%, o čemu je vještakinja dala detaljno mišljenje, koje prihvaća sud.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise pri čemu navodi da su sudovi svoje odlučenje utemeljili na nalazu vještakinje za graditeljstvo koji je sačinjen protivno nalogu prvostupanjskoga suda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovi činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Okružni sud i Osnovni sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u prizivu protiv prvostupanjske presude u pogledu sačinjenoga nalaza i mišljenja vještakinje za graditeljstvo. Ustavni sud nadalje zapaža da je ove navode u cijelosti razmotrio Okružni sud prilikom donošenja odluke o prizivu, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može utjecati na drugačije odlučivanje u predmetnome slučaju, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinje i na njemu utemeljene zaključke prvostupanjskoga suda. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević