Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1512/20 (S. S.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1512/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1512/20, rješavajući apelaciju Sadike Suljić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sadike Suljić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 29 0 P 025529 19 Rev od 7. januara 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sadika Suljić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelantica) , koju zastupa Drago Reljić advokat iz Tuzle, podnijela je 16. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 29 0 P 025529 19 Rev od 7. januara 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 02529 15 P od 7. marta 2017. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je ona kao tužiteljica, dosjelošću stekla pravo vlasništva na stanu-garsonjeri, što bi tuženi Grad Tuzla bio dužan priznati i trpjeti da se ona upiše kao vlasnik predmetnog stana sa dijelom 1/1. Istom presudom, obavezana je apelantica da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 840,00 KM. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 P 025529 17 Gž od 11. septembra 2019. godine, žalba apelantice je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 025529 19 Rev od 7. januara 2020. godine, revizija apelantice je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Prema izmijenjenoj odredbi člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 53/03, 73/05 i 19/06 – u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Apelantica je u tužbi od 20. oktobra 2015. godine označila vrijednost spora u iznosu od 10,100,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova za dopuštenost revizije iz člana 237. stav (2) ZPP-a nije ostvaren, to revizija kao vanredni pravni lijek nije dozvoljena.
4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 P 025529 17 Gž od 11. septembra 2019. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 025529 19 Rev od 7. januara 2020. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 P 025529 17 Gž od 11. septembra 2019. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantici 23. septembra 2019. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 P 025529 17 Gž od 11. septembra 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 16. aprila 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 P 025529 17 Gž od 11. septembra 2019. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević