Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1140/20 (D. P. i drugi)

Odluka donesena 20. 05. 2020.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1140/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1140/20, rješavajući apelaciju Dubravka Pervana i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Dubravko Pervan, Slavko Škarica, Vinko Bilopavlović, Jadranka Alilović, Damir Saltarić, Tamara Lasić, Dalibor Marić, Ivica Zovko, Bruno Lasić, Stanislav Planinić, Branislav Falak, Nikola Bracić, Ivan Smoljan, Marko Pranjić, Franjo Azinović, Željko Primorac, Mladen Vukoja, Elio Bošković, Bruno Šunjić, Ivica Dragičević, Filip Stipanović, Goran Zadro, Damir Lončar, Marinko Marić, Milivoj Kukić, Stipe Vukoja, Stjepan Paponja, Stipe Ćavar, Mirko Kovačević, Branka Antunović, Ivan Azinović, Berto Ferjančić, Ivica Primorac, Stipo Mijić, Mladen Jozipović, Dario Mandić, Slobodan Sušić, Mili Kožul, Marijo Rozić, Ozrenko Ćorak, Gordoslav Jurić, Franjo Antunović, Pero Baković, Blaženko Ćorić, Ivan Šimunović, Jozo Raič, Zoran Đrežnjak, Pero Tutiš, Miroslav Pavlović, Ivan Baketarić, Milenko Ripić, Jure Ivandić, Marko Ćališ, Zoran Uložnik, Ismet Zečić, Jurica Šimić, Stipo Džalto, Stipo Škarica, Mato Džalto, Janjko Antunović, Jozo Miličević, Ilija Bošnjak, Goran Topić, Jure Pušić, Antun Džalto, Pero Džalto, Anto Džidžić, Ivica Jozić, Slavko Uložnik, Marinko Meštrović, Milenko Vladić, Zvonimir Škarica, Slavko Kuraja, Slavko Marić, Mato Tučić, Ivan Brizar, Mato/Ivana/Džalto, Slavko Drinovac, Marin Zadro, Rihard Reher, Vinko Mišura, Ivan Stojanović, Jure Radić, Mladen Čuljak, Jozo Šimunović, Mato Čuljak, Branko Bošnjak, Ivo Beljo, Božo Beljo, Marko Ćurdo, Anto Čuljak, Vlado Matešić, Ivan Beljo, Jozo Tučić, Mladen Beljo, Mato Rotim, Ante Beljo, Luka Beljo, Anto Lončar, Ante Nikolić, Ivan Nikolić, Milorad Soldo, Anica Glibo, Zvonko Kaleb, Dragan Pušić, Frano Jozić, Ivan/Stipe/Nikolić, Ilija Topić, Milan Džalto, Ante Topić, Jozo Ripić, Ilija Beljo, Petar Matešić, Mijo Kuraja, Marko Zeljko, Anto Sičaja, Ivica Sičaja, Jure Beljo, Dragan Šimunović, Mirjana Boro, Marija/Ilija/ Petrović, Anto Bošnjak, Ivan Ivić, Marija Kordić, Ilija Miličević, Marko Bradić, Anica Bilić, Ružica Beljo, Zora Beljo, Ante Maruša, Ivo Kudić, Anto Matešić, Ivan Šutalo, Vidoslav Maslać, Mato Udženija, Milenka Tošić, Martin Pavlović, Tihomir Obradović, Stjepan Obradović, Đuro Maslać, Jozo Obad, Nikica Pavlović, Ivan Buljubašić, Janja Udženija, Stana Pavlović, Joško Barbir, Niko Bulum, Ivan Udženija, Frano Jerinić, Zdenko Ćurić, Ante Njavro, Katica Bulum, Srećko Raič, Dominik Bunoza, Milenko Šutalo, Pavo Menalo, Zdravko Ljuban, Ivan Raič, Nikica Curić, Martin Udženija, Dominik Dugandžić, Đure Kević, Đure Krešić, Vide Raič, Ivica Butigan, Nikola Rebac, Ivica Azinović, Stjepan Šutalo, Berislav Jović, Vido Maslać, Marko Obradović, Damir Bukmir, Rade Krešić, Anto Jozeljić, Dinko Pehar, Željka Šutalo, Svetko Ljuban, Vide Maslać, Vlaho Krešić, Ivan Jurković, Danica Bašić, Ivica Vego, Mirko Karačić, Ilija Hajvaz, Ivan Menalo, Boko Krešić, Milenko Pavlović, Mara Njavro, Denis Perić, Ćetko Šutalo, Gordan Naletilić, Rafo Jovanović, Baldo Krešić, Željko Vego, Miroslav Filipović, Ante Udženija, Nikica Šutalo, Jozo Pavlović, Jagoda Bukmir i Slavko Lovrić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 080059 19 Rev od 5. decembra 2019. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Dubravko Pervan, Slavko Škarica, Vinko Bilopavlović, Jadranka Alilović, Damir Saltarić, Tamara Lasić, Dalibor Marić, Ivica Zovko, Bruno Lasić, Stanislav Planinić, Branislav Falak, Nikola Bracić, Ivan Smoljan, Marko Pranjić, Franjo Azinović, Željko Primorac, Mladen Vukoja, Elio Bošković, Bruno Šunjić, Ivica Dragičević, Filip Stipanović, Goran Zadro, Damir Lončar, Marinko Marić, Milivoj Kukić, Stipe Vukoja, Stjepan Paponja, Stipe Ćavar, Mirko Kovačević, Branka Antunović, Ivan Azinović, Berto Ferjančić, Ivica Primorac, Stipo Mijić, Mladen Jozipović, Dario Mandić, Slobodan Sušić, Mili Kožul, Marijo Rozić, Ozrenko Ćorak, Gordoslav Jurić, Franjo Antunović, Pero Baković, Blaženko Ćorić, Ivan Šimunović, Jozo Raič, Zoran Đrežnjak, Pero Tutiš, Miroslav Pavlović, Ivan Baketarić, Milenko Ripić, Jure Ivandić, Marko Ćališ, Zoran Uložnik, Ismet Zečić, Jurica Šimić, Stipo Džalto, Stipo Škarica, Mato Džalto, Janjko Antunović, Jozo Miličević, Ilija Bošnjak, Goran Topić, Jure Pušić, Antun Džalto, Pero Džalto, Anto Džidžić, Ivica Jozić, Slavko Uložnik, Marinko Meštrović, Milenko Vladić, Zvonimir Škarica, Slavko Kuraja, Slavko Marić, Mato Tučić, Ivan Brizar, Mato/Ivana/Džalto, Slavko Drinovac, Marin Zadro, Rihard Reher, Vinko Mišura, Ivan Stojanović, Jure Radić, Mladen Čuljak, Jozo Šimunović, Mato Čuljak, Branko Bošnjak, Ivo Beljo, Božo Beljo, Marko Ćurdo, Anto Čuljak, Vlado Matešić, Ivan Beljo, Jozo Tučić, Mladen Beljo, Mato Rotim, Ante Beljo, Luka Beljo, Anto Lončar, Ante Nikolić, Ivan Nikolić, Milorad Soldo, Anica Glibo, Zvonko Kaleb, Dragan Pušić, Frano Jozić, Ivan/Stipe/Nikolić, Ilija Topić, Milan Džalto, Ante Topić, Jozo Ripić, Ilija Beljo, Petar Matešić, Mijo Kuraja, Marko Zeljko, Anto Sičaja, Ivica Sičaja, Jure Beljo, Dragan Šimunović, Mirjana Boro, Marija/Ilija/ Petrović, Anto Bošnjak, Ivan Ivić, Marija Kordić, Ilija Miličević, Marko Bradić, Anica Bilić, Ružica Beljo, Zora Beljo, Ante Maruša, Ivo Kudić, Anto Matešić, Ivan Šutalo, Vidoslav Maslać, Mato Udženija, Milenka Tošić, Martin Pavlović, Tihomir Obradović, Stjepan Obradović, Đuro Maslać, Jozo Obad, Nikica Pavlović, Ivan Buljubašić, Janja Udženija, Stana Pavlović, Joško Barbir, Niko Bulum, Ivan Udženija, Frano Jerinić, Zdenko Ćurić, Ante Njavro, Katica Bulum, Srećko Raič, Dominik Bunoza, Milenko Šutalo, Pavo Menalo, Zdravko Ljuban, Ivan Raič, Nikica Curić, Martin Udženija, Dominik Dugandžić, Đure Kević, Đure Krešić, Vide Raič, Ivica Butigan, Nikola Rebac, Ivica Azinović, Stjepan Šutalo, Berislav Jović, Vido Maslać, Marko Obradović, Damir Bukmir, Rade Krešić, Anto Jozeljić, Dinko Pehar, Željka Šutalo, Svetko Ljuban, Vide Maslać, Vlaho Krešić, Ivan Jurković, Danica Bašić, Ivica Vego, Mirko Karačić, Ilija Hajvaz, Ivan Menalo, Boko Krešić, Milenko Pavlović, Mara Njavro, Denis Perić, Ćetko Šutalo, Gordan Naletilić, Rafo Jovanović, Baldo Krešić, Željko Vego, Miroslav Filipović, Ante Udženija, Nikica Šutalo, Jozo Pavlović, Jagoda Bukmir i Slavko Lovrić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Emir Karača, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 20. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 080059 19 Rev od 5. decembra 2019. godine (kojom je odbijena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 080059 19 Gž od 21. maja 2019. godine.)

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 080059 10 P od 8. februara 2019. godine, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi apsolutno ništavnim Sporazum o ispunjenju obaveza od 28. januara 2008. godine, zaključen između prvotuženog (JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar) i drugotuženog (Croatia osiguranje d.d. Ljubuški), kojim je ugovoreno da će drugotuženi obavezu isplate osigurane svote i dobiti iz Ugovora o kolektivnom osiguranja života zaključenog 24. decembra 1997. godine izvršiti prvotuženom. Nadalje da se utvrdi ništavost Odluke prvotuženog od 12. novembra 2007. godine, kojom je odredio prvotuženi da je društvo prvotuženog korisnik osiguranja po navedenom Ugovoru o osiguranju u slučaju doživljenja ili kod otkupa osiguranja, te da se tuženi obavežu solidarno isplatiti svakom od apelanata određene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 080059 19 Gž od 21. maja 2019. godine žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

4. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 946. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da se osiguranje života može odnositi na život ugovarača osiguranja, a može se odnositi i na život nekog trećeg, a ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećeg za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena saglasnost data u polici ili u odvojenom pismenu prilikom potpisivanja police, sa naznakom osigurane svote. Kantonalni sud je naveo da je pravilno utvrđeno da apelanti nisu potpisali predmetne police osiguranja, odnosno da nisu istovremeno sa potpisivanjem police dali pismenu saglasnost u odvojenom pismenu uz naznaku osigurane svote, te da je pravilan zaključak prvostepenog suda da predmetni Ugovor o osiguranju nije pravovaljan pravni posao i da kasnije zaključivanje Sporazuma od 28. januara 2008. godine i Odluke od 12. novembra 2007. godine nisu mogli proizvesti posljedice koje bi uticale na prava apelanata. Kantonalni sud je naveo da je premiju po predmetnom Ugovoru o osiguranju plaćao prvotuženi kao ugovaratelj osiguranja i iznos iste nije osiguran niti refundiran kroz plaće apelanata ili od njih na bilo koji drugi način. Kantonalni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda kojim je utvrdio da Sporazum od 28. januara 2008. godine i Odluka prvotuženog od 12. novembra 2007. godine nisu ništavi, jer ne postoji niti jedan razlog za njihovu ništavost propisan odredbama člana 103. Zakona o obligacionim odnosima.

5. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 5. decembra 2019. godine odbijena je revizija apelanata protiv drugostepene presude.

6. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da se odredbe člana 946. stav 3. ZOO ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete zbog neisplaćivanja osigurane svote po osnovu osiguranju za slučaj doživljenja, a ne po osnovu osiguranja za slučaj smrti. Predmetni ugovor o kolektivnom osiguranju u pogledu osiguranja za slučaj doživljenja, predstavlja valjan pravni posao. Vrhovni sud je naveo da prema utvrđenom činjeničnom stanju, apelanti kao osiguranici, nisu nakon zaključenja ugovora o osiguranju i izdavanja polica osiguranja, nikada prvotuženom dali bilo kakvu pismenu saglasnost ili izjavu u pogledu navedenih ugovora, pa tako ni pismenu saglasnost za određivanje korisnika. Stoga Vrhovni sud smatra da su bez pravnog dejstva kako prvobitna odredba ugovora o osiguranju kojom se kao korisnici za slučaj doživljenja određuju djelatnici uz saglasnost ugovaratelja, tako i kasniji zahtjevi prvotuženog za izmjenu ove odredbe - iz 2003. godine kojima se za korisnike određuju djelatnici, te iz 2007. godine kojima se kao korisnik određuje ugovaratelj. Vrhovni sud je naveo i da su Posebnim uvjetima drugotuženog za kolektivno osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja (u daljem tekstu: Posebni uvjeti), koji su sastavni dio predmetnog Ugovora o kolektivnom osiguranju života, u članu 13. stav 6, propisano je da za slučaj doživljenja ili kod otkupa osiguranja, ako nije drugačije ugovoreno, korisnik je ugovaratelj osiguranja. Kako su ugovorne odredbe o određivanju korisnika bez dejstva, to se primjenom citirane odredbe Posebnih uvjeta, korisnikom osiguranja smatra prvotuženi kao ugovaratelj osiguranja. Vrhovni sud je naveo da za utvrđenje ništavosti Odluke prvotuženog od 12.novembra 2007. godine nema pravnog osnova shodno članu 103. ZOO, jer navedena odluka predstavlja jednostrani akt Uprave prvotuženog i sama po sebi ne proizvodi bilo kakvo dejstvo u pogledu prava apelanata. Neosnovan je i zahtjev za utvrđenje ništavosti Sporazuma od 28.januara 2008. godine jer je u skladu s citiranom odredbom Posebnih uvjeta, korisnik osiguranja za slučaj doživljenja prvotuženi, pa zaključenje sporazuma između tuženih o ispunjenju obaveza iz predmetnog Ugovora o kolektivnom osiguranju života, kojim se drugotuženi kao osiguravatelj obavezuje isplatiti osiguranu svotu prvotuženom kao korisniku osiguranja, nije protivno prinudnim propisima.

7. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 19. februara 2020.godine, odlučujući o apelaciji broj AP-2938/19 podnesenoj 15. jula 2019. godine donio Odluku o dopustivosti kojom je apelaciju podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 080059 19 Gž od 21. maja 2019. godine odbacio kao nedopuštenu jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

Apelacioni navodi

8. Apelanti navode da im je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k)Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

10. Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnoj apelaciji pokreću ista pitanja koja su bila predmet njihove ranije podnesene apelacije, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1140/20 (D. P. i drugi) | Sudska praksa | Aktio