Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1238/20 (M.Ž.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1238/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-1238/20, rješavajući apelaciju M. Ž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. Ž. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Rs 269625 19 Rev od 15. januara 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. M. Ž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 27. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Rs 269625 19 Rev od 15. januara 2020. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 269625 17 Rs od 29. marta 2019 godine odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta podnesena protiv tuženog TK „Mladost“ Banjaluka radi zaštite prava iz radnog odnosa i naknade nematerijalne štete.
3. Okružni sud u Banjaluci je Rješenjem broj 71 0 Rs 269625 19 Rsž od 29. jula 2019. godine odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud u konkretnom slučaju primjenom odredbi člana
201. Zakona o radu odbacio tužbu apelanta kao neblagovremenu. Okružni sud je naveo da je članom 201. stav (4) Zakona o radu propisano da tužbu za zaštitu prava radnik može da podnese najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja za povredu prava ili od dana učinjene povrede. Okružni sud je ukazao da iz navoda tužbe proizilazi da je apelantu radni odnos kod tuženog prestao 30. aprila 1993. godine što znači da je apelant tada stekao saznanje o povredi prava iz radnog odnosa, a predmetnu tužbu je podnio 11. oktobra 2017. godine. Okružni sud je zaključio da je shodno naprijed navedenom prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbacio tužbu kao neblagovremenu, jer je od saznanja za prestanak radnog odnosa do podnošenja tužbe proteklo više od 20 godina. Okružni sud je naveo i da je tužba pravilno odbačena u dijelu zahtjeva za naknadu nematerijalne štete u kojem nije naveden iznos naknade, imajući u vidu da je tužba vraćena apelantu rješenjem od 26. februara 2019. godine radi ispravke i dopune te je ista podnesena sudu tako da ovaj tužbeni zahtjev nije ispravljen niti je postavljen određen zahtjev za naknadu nematerijalne štete, u smislu člana 67. stav (1) tačke 2) i 8) ZPP.
4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 29. jula 2019. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 Rs 269625 19 Rev od 15. januara 2020. godine reviziju apelanta odbacio. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 301.b) Zakona o parničnom postupku propisano da u postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik, zastupati advokat, a izuzetno od ovog stava, stranka može sama izjaviti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za stranku reviziju može izjaviti punomoćnik koji je, prema odredbama ovog ili drugog zakona, ovlašten da zastupa stranku, a koji ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju reviziju izjavio apelant lično, koji je prema stanju spisa predmeta po struci diplomirani ekonomista, dakle, nije pravnik i nema položen pravosudni ispit usljed čega izjavljena revizija nije dozvoljena. Imajući navedeno u vidu, Vrhovni sud je zaključio da je predmetnu reviziju trebalo odbaciti, shodno odredbama člana 247. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da se ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te navodi da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na rad iz člana 23. Opšte deklaracije o ljudskim pravima itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentovao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 201. stav (4) Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18), u propisanom roku podnese tužbu sudu, odnosno da, u skladu sa odredbama člana 336. stav (1) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), postupi po nalogu suda i dostavi sudu uređenu tužbu, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević